SJEĆANJA TO SU ...
fotografija Đani Bulić
Večeras ću žaliti za prvom ljubavi,
gitarom i pjesmom u lapadskoj noći,
a suze kapaju zbog onog što nismo se nadali,
grleći prošlost u našoj samoći.
Sjedeć' na brodu, ploveći Lopudu mom,
još jednom stih će iz duše kanuti,
more i barka od oca je dom,
srce će milinom sutona, njegovog, planuti.
A sjećanja lebde još dok dijete sam bila,
predstava naših, tetke i Grižule na Gracu,
tramvaja, sada, „žutog gospara“, Karmena, Pila,
s majkom dok išla sam pohoditi Placu.
Vapor još ide polako ka Gružu,
slike se lijepog u stihu uzdižu,
visoka stijena opasava Bužu...
dok stranci bez broja samo se nižu.
Sjećanja to su, tek crtice moje,
punog Straduna od našijeh ljudi,
a miri plaču dok soldi se broje,
nešto se gasi, a nešto...budi
i žalit' ću navijek na pogled ružan.
Vidim li ono da Držić je tužan?
Samoće nema, a Gundulić šuti...
dokle i kako, gdje su nam puti?
Tek bandjere prave za Festu vijore,
trombunjer se raduje' osvanulom danu,
Lokrum nas gleda i nemirno more,
dok Srđ mi pokazuje ... Dubrovnik na dlanu.
Franka Fani Kohn
iz zajedničke zbirke "Dubrovnik na dlanu"
