I U MIRU SE GINE
slika: internet
I U MIRU SE GINE
(počivali u miru Božjem)
Laka ti zemlja, generale!
Zemljo moja, suzo tužna, slana,
stečena si krvlju tvojih bojovnika,
a crna je sada svaka tvoja strana,
od dušmama crna i naroda krika.
Tko ti sudi? Tko ti povijest kroji?
Krvnici od mira? Suci, dirigenti Pakla?
Pjesmom punom mržnje na vrhu se broje,
pukla bi od tuge i da si od stakla!
Laka nek' je zemlja kćeri, bratu, sinu,
a mi ćemo počast odanošću dati,
napadati nikad, osvetiti Domovinu,
jer imamo ponos, takvi su Hrvati.
Da pognemo glavu, to krvnici traže,
al' ne znaju kad će stisnut' se šaka,
a ništa na svijetu neće biti draže
kad znaju da je spremna, odlučna i jaka.
A srce će moje pucati od tuge,
pjesma neka grli nebeske visine,
hijene će gorjet od osvete duge,
jer su tužan dokaz:
I U MIRU SE GINE.
Franka Fani Kohn, Dubrovnik
TKO SE U NAS DIRNE, NEĆE NIKAD VIŠE
fotografija Marijana Kohn Dedović
Dragi hrabri bojovnici, živote ste i krv dali,
pred granate, topovnjače, avione,
tenkove i krvnike stali,
da nam barjak zavijori,
da nam zvona opet zvone.
(Sve su znali, svi su znali.)
Ginulo se, borilo i liječilo rane,
pjevalo iz despeta,
branila iz ponosa
ova naša zemlja sveta.
Palili su sve što žele,
povijest, more, kuće,
razaraili sela i ponosni kamen Grad,
al' je naše srce bilo puno ljuće,
pobjedom te zagrlili,
nek' te vide sad!
Gorilo je i sad gori ovo srce Domovini.
U mraku smo ojačali,
iz gustjerne vodu pili
pa se, pjesmo, opet vinI,
pokoreni nismo bili!
Golubica bijela sad Stradunom leti,
jer se mirom navijek naša povijest piše
pa neka se svatko svako malo sjeti
tko se u nas dirne, NEĆE NIKAD VIŠE!
Franka Fani Kohn, Dubrovnik
povodom oslobođenja hrvatskog juga, Dubrovnika
BIJAH MU MAMA
slika: digital artist
U očima lažnim tek kao sjenu vidjeh sve,
požudu, strast
i mjesta za šaptat: „Volim te.“
Bijah Afrodita te ljubavi djelo
predajuć' srce,
dušu,
život,
izmoreno tijelo.
Stihovi bijahu tek pomalo sretni,
vrijeme ih zgužva…
postanu
tužni,
bijesni
beskrajno sjetni.
Onda pitah se jednom:
zar samo sam jedna strana
što daje i pruža
bez pogovora,
pitanja, srama?
I kakve su oči gledale mene,
kad igrah ulogu slučajne žene,
što ne priznah, da ipak sam znala
pa uzalud pisah kroz otužne sjene
sluteć' što slijedi,
da ne bi vjerovala…?
Bijah mu mama,
uloga znana,
u glavi dijete nezaslužene hvale
pijan od bijega
(tek sa blagom od tuđe muke)
mrsko je rek'o, onako bez šale:
„Bijednice jadna,
sve maske su pale.
Bijah mu mama…
uloga srama.
http://www.digitalne-knjige.com/kohn.php
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem ISBN broj: 978-953-8054-83-9 Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
SJEĆANJA TO SU ...
fotografija Đani Bulić
Večeras ću žaliti za prvom ljubavi,
gitarom i pjesmom u lapadskoj noći,
a suze kapaju zbog onog što nismo se nadali,
grleći prošlost u našoj samoći.
Sjedeć' na brodu, ploveći Lopudu mom,
još jednom stih će iz duše kanuti,
more i barka od oca je dom,
srce će milinom sutona, njegovog, planuti.
A sjećanja lebde još dok dijete sam bila,
predstava naših, tetke i Grižule na Gracu,
tramvaja, sada, „žutog gospara“, Karmena, Pila,
s majkom dok išla sam pohoditi Placu.
Vapor još ide polako ka Gružu,
slike se lijepog u stihu uzdižu,
visoka stijena opasava Bužu...
dok stranci bez broja samo se nižu.
Sjećanja to su, tek crtice moje,
punog Straduna od našijeh ljudi,
a miri plaču dok soldi se broje,
nešto se gasi, a nešto...budi
i žalit' ću navijek na pogled ružan.
Vidim li ono da Držić je tužan?
Samoće nema, a Gundulić šuti...
dokle i kako, gdje su nam puti?
Tek bandjere prave za Festu vijore,
trombunjer se raduje' osvanulom danu,
Lokrum nas gleda i nemirno more,
dok Srđ mi pokazuje ... Dubrovnik na dlanu.
Franka Fani Kohn
iz zajedničke zbirke "Dubrovnik na dlanu"
DUBROVAČKE PJESNIKINJE NA VUKOVARSKOM FESTIVALU POEZIJE
''Dubrovačke pjesnikinje Kate Protić i Franka Fani Kohn sudjelovale su na festivalu domoljubne poezije u Vukovaru. Pjesme naših pjesnikinja pronašle su svoje mjesto u Zborniku koji je tiskan povodom održavanja festivala „Pjesmom protiv zaborava“ u organizaciji udruge Braniteljice Domovinskog rata.
Na ovom festivalu nazočili su i izaslanik predsjednice RH, bojnik Davor Horvat, izaslanik ministarstva branitelja RH, Tomislav Josić, zamjenik pročelnika PU Vukovarsko-srijemske županije Krunoslav Borovec.
Naše pjesnikinje čestitale su pobjednici Branki Cukrov Belak s pjesmom „Hrvatske perunike“ i svim ostalim sudionicima koji su poslali poeziju posvećenu domovini.
O ovoj manifestaciji Dubrovkinje imaju samo riječi hvale, izjavljuju kako su svi nazočni zahvalili što su prošle toliki put i nazočile ovom događaju.''
Ivana Žuvela Kalina
izvor:
https://www.nportal.hr/kultura/9011-dubrova%C4%8Dke-pjesnikinje-na-vukovarskom-festivalu-poezije
POKOJ VAM DUŠI
slika: internet
Pokoj vam duši, voljeni svi,
koji ste nekad s nama bili,
roditelj, dijete, prijatelj, ti…
za kim sve duša tužna zacvili.
Trenutno ovdje ja sam bez vas,
jer život je samo suputnik ljut,
samo nas jedan tek dijeli čas,
da bude nam isti, određen put.
Anđele, sa neba, znam da si tu,
dok svijeća gori, ti…gledaš me,
sad živiš tiho u sjećanju,
a šapćem sa suzom:
„ Znaj, volim te.“
Tek tinja plamen i molitve stih
ne blijede slika ni uspomene,
a tugom gorkom dozivam svih
za isto mjesto, znam,
doći će vrijeme.
Pokoj vam duši, voljeni svi,
koji ste nekad sa nama bili,
roditelj, dijete, prijatelj, ti…
za kim sve duša tužna zacvili.
Franka Fani Kohn
