ISTA MJESTA, ISTA TUGA
slika: digital artist
Na grob su odveli mališana
da oda počast palom borcu,
da križeve bijele pamti,
i pomoli svom se ocu.
A na drugom takvom mjestu,
jedan je dječarac plak'o,
nije znao,
nije shvać'o,
kako je izgubit život...lako.
Ista mjesta, ista tuga,
različito ime ljubi,
svatko misli da ih tuđa
dušmanina ruka ubi.
Ruke mole prema nebu,
molitva ka istom cilju vodi,
svaka majka cvili, plače,
bez svog sina u slobodi!
http://www.digitalne-knjige.com/dedovic2.php
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN broj:
978-953-7673-43-7
Sva autorska prava pridržana.
Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
ŠTO S VREMENOM BLIJEDI?
slika: digital artist
Ne sjećam se kada si se
zadnji put radovao sa mnom,
zašto želiš da se moji snovi sruše,
zašto želiš da sam privid
čovjeka bez duše?
Jednom smo se voljeli
i znali
radovati strasti,
nasmijati šali.
Djetetu smo rođenome,
ime naše dali,
milovanju prepustili.
Što nam sada fali?
Nedostaje nešto,
što s vremenom blijedi,
postelja dok hladna biva,
dok nam kosa sijedi.
Nije važno što nam vrijeme
ide ispred nas,
sreći je u nama mjesto,
a u srcu spas!
Ako netko tuđu ljubav
pa i nade guši,
on je samo stvarnost pusta...
invalid u...duši.
(svima onima koji zaboravljaju da je svaki početak pun ljubavi koja se s vremenom, na žalost, može okrutno uništiti)
http://www.digitalne-knjige.com/dedovic2.php
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN broj:
978-953-7673-43-7
Sva autorska prava pridržana.
Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
BIĆE KOJE NIJE ČOVJEK
slika: digital artist
Miluješ me, maziš,
predeš mi u krilu,
volim da raščupam
tvoju glavu milu.
Kada mi je teško,
osjetiš i gledaš,
a toplinom svojom
tugovat mi ne daš.
Nikad ne bi ubila
izdisaj u tebi,
nikad odbacila,
uspavala ne bi.
Onaj tko ne voli,
ne treba,
al' mora znati...
ima biće koje nije čovjek,
koje ljudsku zloću...
ne može da shvati.
http://www.digitalne-knjige.com/dedovic2.php
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN broj:
978-953-7673-43-7
Sva autorska prava pridržana.
Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
KAD BI GITARA, OPET, ZASVIRALA TUŽNO
Moja pjesma u međunarodnoj zbirci "Tebi ljubavi za Valentinovo" Došla!
Hvala Zdravko Odorčić!
Kad bi gitara, opet, zasvirala tužno,
šapnula bi sjetno :“Ne treba to,
čak ni suza nije nešto sasvim nužno
i neće sve dobro finut na zlo.“
U kantunu leži violina stara,
njen jecaj tišine na prošlost me vraća,
te niježno je uzmem…nota progovara
„Naša je ljubav od vremena jača“
i raspleli se prsti, duša priča sama,
sjećanja se vrate samo na nas dvoje,
mi nismo bili „skitnica i dama“
već loši krojači sudbine svoje.
Odnio si buru mojih zagrljaja
dok ti ljubljah lice pahuljama suza,
ostala je nada da nam nema kraja,
ja ti bijah nota, a ti meni muza.
Sad gitara traži da se opet spoje,
vraćajuć' se željom jednom davnom ljetu,
zasvirati opet u našem duetu,
skladajući ljubav…samo za nas dvoje.
OVO JE MOJE TIJELO
slika: digital artist
Ovo je moje tijelo,
tako klesana sam ja,
da ljubav vodim onda kada želim
ili shvatim da sam voljena.
I nije važno što postelju s tobom dijelim
ili samo prolaziš kraj mene,
gospodar sam osjećaja svojih,
a ne prazan lik
nevoljene žene!
Plamen žudnje ugasit će
pokušaj da boli,
sol na ranu stavit će
onaj tko ne voli,
tko poniznim stvara biće,
tko mu gazi ponos
i savija kako želi,
gospodar sam same sebe,
takvu su me htjeli!
Majka, sestra i kći tvoja,
također su žene,
k'o što voliš njih i sebe,
tako poštuj...mene.
Ruke koje ljube strasno
pobudit će sve,
shvati što to znači
kad se reče...NE!
"Molitva moru" od Franka Fani Kohn
Zbirka pjesama "MOLITVA MORU", 2009., Znanje, digitalne-knjige.com
molitva moru
JA SAM SAMO ŽENA
Ja se s dna uzdižem
prkoseći nemiru života,
u šumi beznađa se njišem,
stablo koje ruše
zalijevam i vidam,
JA sam udarcu sramota.
Moje ruke, ma kakve bile,
od rada tvrde
il' od pera nježne,
nevjernice ili
one koje mole,
sklapaju se oko struka tvoga
da te uzmu,
da te vole.
Tiho se sklanjam
i k'o lavica ričem,
život poklanjam,
plačem
i vičem.
Ja sam ČOVJEK…
Božjem liku sjena,
sljedbenik i vodič,
pobjednik i mamac,
ja sam samo… samo jedna žena.
"Molitva moru" od Franka Fani Kohn
Zbirka pjesama "MOLITVA MORU", 2009., Znanje, digitalne-knjige.com
molitva moru
OSIJEKU
slika:
http://2015.pannonian.hr/galerija/grad-osijek/
Čujete li moga srca jeku,
pola njega sad je u Osijeku
te kako duša ovog trena pati,
prijatelji moji, voljeni Hrvati!
Sad ne mogu zagrliti snažno,
pogledat' ravnicu, opjevati važno,
ali znam, da kraj još uvijek nije,
Domovini pjevam, ona se ne krije.
Prijatelju, znam da čitaš ovo,
jer je tebi posvećeno slovo,
popij jednu i za mene čašu,
zagrmite onu, zajedničku NAŠU!
http://www.digitalne-knjige.com/kohn.php
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN broj:
978-953-8054-83-9
Sva autorska prava pridržana.
Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
SVETOG VLAHA GRAD
autor slike: Đani Bulić
Uđite časno u mili nam Grad
sa notom od slavlja, k'o gost rad,
pa htijenjem mira neka vijori,
blagoslov riječi biskupa zbori,
milošću puka od svetog trona
festa, dok traje, uz sva naša zvona!
Namjerom dobrom otvorismo dom
(procesija tiho Sradunom hodi)
ćuteći ponos svatko pod svom
izvijajuć' barjak mirima godi.
Zabalali Linđo neđe u kantunu,
nošnjom se diče od svih strana svijeta,
zavonjala kuća pohodeć' je punu,
dohode gosti, ulicam' šeta.
Tisuću ljeta tako je bilo
i još više neka će biti,
grom puške od trombunjera
molitvom zove: "Grličaj se i ti."
Pa tiho poleti, golubico plaha,
iz ovog vječno ponosnog Grada,
blaženog parca SVETOGA VLAHA,
poruku mira ponesi mlada.
I skladam sada:
"Nek' štuje vazda, nek' se veseli
svatko, tko vjere otkrije čar,
a ova pjesma Dubrovnik slavi
iskrenog stiha i srca na dar.
http://www.digitalne-knjige.com/kohn.php
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN broj:
978-953-8054-83-9
Sva autorska prava pridržana.
Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
