KOLONE (koje nikada nisu smjele postojati)
Korak, još jedan korak
sve teži i sporiji biva,
osjećaj straha, umrtvljenost boli,
okus opor, smrdljiv, neslutljivo gorak…
Koračnica smrti
u skladu sa krvnicima bez lica i duše,
tihom kolonom bez početka i kraja,
o, Bože, kome si od njih otvorio vrata Raja?
Tko ruci pravo na tuđi život daje,
hrabrosti ima Svevišnjeg pravdu krojit',
dok poeme smrti stvara 'mjesto da se kaje,
zar svoje se karme baš nitko ne želi bojat'?
U ime čega i čije zapisane riječi
nad pravednikom grijehe povijesti liječi?
Zar kosti na hrpi nisu bili ljudi,
a dim ka nebu nečije duše
te se mračna greška čovjekom sudi?
Izgladnjela tijela po blatu se ruše,
krvave glave nogom nabijene,
poljima kruže osvetničke sjene…
Koliko majki zakopava dijete,
a nekoć su bile djevojke i žene!?
Stopa, po stopa, uhaban put…
krici bez glasa.
korak po korak do zadnje minute…
(jel' povijest samo slamčica spasa,
a svjedoci tek prolaznici što uporno šute?)
Korak po korak do smrtne jame…
na čelu kolone krvnici vode,
tko su ti „ljudi“ i da li se srame
i gdje si, njihov najbliži rode?
Traže li ONI zakopana tijela?
Mržnja i osveta, to su im djela!
Znaju li (bar slute) za posmrtni hod,
gdje grobova nema ni zaborava,
zar savjest može mirno da spava,
dok o koloni uporno šute
i tko to pere krvave ruke?
Zar žrtve nemaju prava mirno počivat',
najmiliji, da im polože tijela
te svijećom u ruci molitvom oplakivat'?
Poema sramote kolona je svaka
ma kakve vjere i boje kože,
ljudi hodaše u njoj
pa u tami koraka tuđeg srama
samo se jedno šapnuti može,
avetnom tišinom bez poštovanja:
„Znaju što čine, al'…
oprosti im, Bože.“
iz objavljene zbirke poezije "GALEBOVA ŽELJA"
http://www.digitalne-knjige.com/kohn.php
http://www.uhd91.com/index.php/kolumne/pjesme-franka-dedovic/4993-kolone-koje-nikada-nisu-smjele-postojati.html
http://www.digitalne-knjige.com/kohn.php
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN broj:
978-953-8054-83-9
Sva autorska prava pridržana.
Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
ZA NANU (suze će teći SAMO OD SREĆE)
slika: digital artist
(za rođendan i cijeli život)
Ljubavi moja, zapamti ovo,
u svakom je stihu iskreno slovo,
jer dok hlade nas bure savijaju juga
zagrljaj naš je čvršći od tuga.
I ponavljaj ove majčine riječi:
svo zlo i loše mi ćemo prijeći
te bol u duši ponovit se neće,
a suze će teći SAMO OD SREĆE!
Anđela rodih ovoga dana,
ime ti dadoh baš Marijana,
dok naše su tajne (to znaš i sama)
zakletva vječna..DA VOLI TE MAMA.
Franka Fani Kohn, 20.01.2016.
DOMOVINO DRAGA, NAJLJEPŠA SI ZA ME
Ni pogana usta, koju mržnja sije
ni bodež u ruci, zatvorena vrata,
lažan susjed koj' se podlo smije,
oduzeti neće vjeru od Hrvata.
Čak ni kora kruha poklonjena nije,
kamen, gruda zemlje po kojoj se hoda,
ispisana krvlju stečena sloboda,
ponosno se čuva i na stijegu vije.
Po šumi je nekad zavijao vuk,
zagorske su pune bile ploda kleti
pa je čak u pjesmi zavladao muk,
a istine prave nit' povijest se sjeti.
Još ih malo ima što govore smjelo,
što disati mogu domoljubno, čisto,
zato stih nek' bude zapisano djelo,
da bi bar u njemu razmišljali isto.
Nit' se Hajduk pljuje
ni Dinamo blati
sve se svoje štuje,
ako smo Hrvati!
Razvila se pjesma, ne pjeva o moru
ne spominje Dunav sa ranjene strane,
zatomili Istru, ravnicu i goru,
Domovino draga, najljepša si za me.
http://www.digitalne-knjige.com/kohn.php
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN broj:
978-953-8054-83-9
Sva autorska prava pridržana.
Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
JESENJA DILEMA
autorica slike: Pavela Medak
Upijam miris tihe jesenje kiše
sjedeć' na klupi otoka mladosti moje,
dok svaki val poemu piše
misli se slažu, skladaju boje.
Bez riječi, tiho,
pogledom tražim nestali brod,
(odlazeć' tek se malo zanjih'o)
sakri ga suton pod nebeski svod.
Da l' krenut kroz mokri uhaban put
upijajuć' skladbu pokislog bora,
dok dašak vjetra (k'o da je ljut)
skreće mi pogled sa nemirnog mora?
Il' gorak okus po tijelu soli
isprat' pod tugom jesenje kiše
i pustit' vrijeme, da potopi boli,
okrenut' se nazad…nikada više?
A bijesni se vali lome od stijene
kamenu sivom klešući lik,
tek jedan galeb nadleti mene
puštajuć' tužni, usamljen krik.
Franka Fani Kohn, objavljena pjesma u časopisu "Književno pero" HKD.
GALEBOVA ŽELJA
slika: digital artist Kagaya
Kad bi moja pjesma
raširila krila,
odletjela gdje bi
koga zagrlila?
Izbrisala ono
čega svi se boje,
utihnula zvono
umiruće boje?
U tihom bih letu obišao svih
perjanicom mira
napisao stih,
ribaru, težaku
olakšao muku,
valovima sreće
milovao ruku
pa bi brod u svakoj luci
zaplovio tiho,
potonuo ne bi,
nego se zanjih'o.
“Dobro jutro”, da je
osmijeh svakom biću,
“laku noć”, bez boli
zorama dok sviću.
Kad bi moja duša raširila krila,
perom bi i kistom
tebe zagrlila,
poletjela smjelo
utjehu da traži
pa bi život bio,
ipak malo blaži.
http://www.digitalne-knjige.com/kohn.php
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN broj:
978-953-8054-83-9
Sva autorska prava pridržana.
Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
SNJEŽNA IDILA I ONA JE MILA
slika: digital artist
Isplele se note
bijele oko mene,
pahulja tiho lebdi
skladno kao čipka
oko tijela žene.
U mašti se slika stvara
k'o prastara bajka,
uz postelju kad majka
šapće i progovara:
"Milo moje, vidiš li taj slijed,
to je život,
tren i raspored,
a bjelina iza tebe,
gruda što ti tijelo svije,
zrcalo je samog sebe,
da ga cijeniš više,
nego prije."
Onda brzo, kao tren
nesta priča i lik njen,
ljeto bješe,
proljeće je prošlo,
jesen živim,
zima čeka sama,
a čistoća ona
ostane za nama.
Pahulja je sitna
pala na moj dlan
snijeg u kosi gori
pa se upitam:
"Je li ta divota istina u duši,
koliko taj pravac
moja stopa ruši,
je li nevinost početka
ono što nas stvara
pa u nizu svega
ljepotom zagovara?''
A ta stopa
i taj red
piše ovaj život,
slijed i raspored.
