DA, ČEKA NAS MRIJET
slika: digital artist
U kom trenu, minuti života
shvatiti treba, da čeka nas mrijet,
(a nije baš ponos što nosi sramota)
za čim tad žudit' i koliko htjet'?
Imajuć' malo, dal' dajemo dio
poštujuć' bar zrno što Biblija piše,
jer uklesan pravac, ma kakav bio
bumerang nije niti se briše.
Što ostavit' nužno od samoga sebe,
koliko bješe trnovit put,
koga iskrena suza po licu grebe,
a koga pogled i misao ljut'?
Tko će na duši nositi breme,
posijat' savjest za ovaj svijet,
zar ovo kratko živuće vrijeme
nije nam scena, da treba nam mrijet?
Život je samo zadaća teška,
za ispravak skoro da vremena nema
pa svaka se crna bilježi greška
i od njega osta tek suvišna tema.
http://www.digitalne-knjige.com/kohn.php
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN broj:
978-953-8054-83-9
Sva autorska prava pridržana.
Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
A ZAŠTO?
slika: digital artist
Zašto vrijeme briše sve one napade smijeha
kad nam se pamti i piše neshvaćenost skrivenih grijeha?
Birajuć’ svjesno sve pokude i laži
samoj se sebi cinično smijem
što izbor je bio od propasti draži…
onda sam htjela, a sada smijem.
Kad postane stvarnost
vjeri nepobitna sjena,
shvatih nužnu realnost…
bila sam „samo“ muškarcu žena.
Pa mutno sjećanje na aveti lik,
već iza mene k’o kreda se briše,
čak da je ljubav tek nebitan tik
sjena se njena u stihu piše..
I svatko svoju slagalicu ima,
od utrobe satkan određen put
kao u pjesmi gdje nastane rima…
okus je slatkast, ponekad ljut.
Spoznajuć’ kasno čaroliju smijeha,
dobrotu gorčine i prolazne sreće,
otkrih sve draži skrivenih grijeha,
život koračam… ponovit’ se neće.
http://www.digitalne-knjige.com/kohn.php
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN broj:
978-953-8054-83-9
Sva autorska prava pridržana.
Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
LORI (ili nedovršena slika Jonatana Lingvistona)
slika: Kagaya
Tamo, gdje smo se srele,
snovi su vladali lošega htijenja,
tamo, gdje duše svjetlosti žude,
jutra se maglena uzalud bude,
a noći prepune ničeg što mijenja.
Ti,
porokom pokorena,
željna topline i zagrljaja,
prišla si k meni k'o dijete, a ne žena
očima punim ugaslog sjaja.
Mi,
ranjenih duša,
za pjesmu smo imale snage
pa čak volje i za smijeh,
neka nam život oprosti grijeh.
Galeba hraneć'
dadosmo mu ime i obećanje tvoje,
(sliku za mene)
al' život naplati skretnice svoje,
zanjuć', da samo smo ranjene žene.
Ostade slika nedovšena,
pjesma nedorečena.
Zar stvarno si tako otići htjela?
I sada mi, umjesto galeba našeg,
na prozor dolazi golubica bijela.
http://www.digitalne-knjige.com/kohn.php
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN broj:
978-953-8054-83-9
Sva autorska prava pridržana.
Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
ODA LOPUDU
Zrake, tihog, izlazećeg sunca,
mamuran pogled
k novome danu,
tišina i mir,
tek nježnoga ptica poj
stidljivo sklada...
Lopude moj.
Obala duga, pješčane plaže,
ne klupi čeljad,
stranac u moru,
borovoj šumi on se divi,
barci u portu,
ribaru na rivi.
Majčine kose sijede,
očeva rodna grud,
djetinjstvo života moga
prolazilo je tud.
Suton slika slikar,
noć stihove piše,
pozdrav otočnog gospara,
i dosadne zimske kiše.
Čeznutljiv pogled,
na odlasku bijeli brod,
molitva ostaje u crkvi toj,
a duša tiho cvili...
Adio, Lopude moj!
Franka Fani Kohn, zbirka pjesama "Molitva moru"
http://www.digitalne-knjige.com/dedovic.php
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN broj:
978-953-7673-28-4
Sva autorska prava pridržana.
Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
POKOJ VAM DUŠI
Pokoj vam duši, voljeni svi,
koji ste nekad sa nama bili,
roditelj, dijete, prijatelj, ti,
za kim sve duša tužna zacvili.
Trenutno ovdje ja sam bez vas,
jer život je samo suputnik ljut,
samo nas jedan tek dijeli čas,
da bude nam isti, određen put.
Anđele s neba, znam da si tu,
dok svijeća gori, znam…gledaš me,
sad živiš tiho u sjećanju,
a šapćem sa suzom: „Znaj, volim te.“
Tek tinja plamen i molitve stih
ne blijedi slika ni uspomene,
a tugom gorkom dozivam svih
za isto mjesto, znam, „Doći će vrijeme.“
Pokoj vam duši, voljeni svi,
koji ste nekad sa nama bili,
roditelj, dijete, prijatelj, ti…
za kim sve duša tužna zacvili.
