Tamo, gdje smo se srele,
snovi su vladali lošega htijenja,
tamo, gdje duše svjetlosti žude,
jutra se maglena uzalud bude,
a noći prepune ničeg što mijenja.
Ti,
porokom pokorena,
željna topline i zagrljaja,
prišla si k meni k'o dijete, a ne žena
očima punim ugaslog sjaja.
Mi,
ranjenih duša,
za pjesmu smo imale snage
pa čak volje i za smijeh,
neka nam život oprosti grijeh.
Galeba hraneć'
dadosmo mu ime i obećanje tvoje,
(sliku za mene)
al' život naplati skretnice svoje,
zanjuć', da samo smo ranjene žene.
Ostade slika nedovšena,
pjesma nedorečena.
Zar stvarno si tako otići htjela?
I sada mi, umjesto galeba našeg,
na prozor dolazi golubica bijela.
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN broj:
978-953-8054-83-9
Sva autorska prava pridržana.
Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.