Evo mene opet :)

Otvorenje izložbe je prošlo super!
Atmosfera je kao i uvijek bila odlična, super ekipa, svi naši najdraži prisutni i puno osmjeha i fotografiranja!

Ovo su moje 2 fotkice koje su bile odabrane za izložbu. Obje slikane u Sv. Lovreču:

A ovdje sam ja sa njima u ozbiljnom izdanju (Fotka by: Foto Tessa)



A ovdje u malo ludom izdanju :D (Fotka by: Nenad Šimunić)



Malo intimne atmosfere u galeriji prije samog otvaranja...





I evo vam par slika sa živih jaslica!


Unutrašnjost crkve u Sv. Lovreču. Moram priznati da dugo vremena nisam ušla u jednu crkvu (nije da često posjećujem crkve, ali eto...) koja je tako toplo zračila. Drage bi volje ponovo svratila unutra. A to puno znači kad ja tak velim.





Dalje... Mali Isus, Marija i Josip :)



Jedan od 3 Kralja



Dječak postolar



Stari način pravljenja metli



Pekao se i kruh



A gospođe su radile domaću tjesteninu



To bi bilo sve od mene, nadam se da sam vam bar malo uspjela orenesti predivan ugođaj kojeg sam doživjela.
Da vam budem iskrena, nisam mislila da ću te Jaslice tako lijepo osjetiti, u svom njihovom duhu...
Vjerojatno mi je karakter pre skeptičan, ili su to neduhovni, hladni i proračunati ljudi učinili u meni.
Jer ne znam... Ljudi sve manje poštuju neke tradicije bile one paganske ili religijske.
Sve se napušta, zapušta...
Smatram da je to tragično i tužno.
Imam sreće da sam se rodila u obitelji koja živi i nastavlja te neke stare vrijednosti.
Vrijednost same obitelji. Vrijednost objeda zajedno, vrijednost da si zaželimo dobro jutro ili laku noć, da se porazgovara o stvarima koje nas tište.
Razgovor danas među ljudima strašno nedostaje. Lakše nam je poslati poruku nego gledati osobu ravno u oči...
Postajemo nesigurni u društvu... I dijela koja su nam prije bila normalna činiti sada nam postaju strana...

Nemojmo izgubiti ljudskost... ona nam je uz sam život najljepši poklon što nam je evolucija, priroda a za neke i Bog sam darovao.
Držite do sebe, jer nismo toliko nepobjedivi koliko mislimo.


Do slijedećeg blagdanskog posta! :-)

Oznake: jaslice, fotografija, ljudi, priče, Istra, sveti lovreč

Život je nekad bio drugačiji, jednostavniji, ljudi su se više družili, nije bilo chattanja, blogova..
Družilo se spod murve, čakulalo i zakantalo kako bi se po naški reklo.

Druga važna stvar tog života prošlosti koje je oduzimalo vrijeme (uz kampanju - obrađivanje polja ) bilo je blago.
Tada, više nego danas, izreči "Imati blago je blago" bilo je stvarno tako.
Bila je to obaveza ali ujedno i spas jer provodeći dane držeći brigu o kravama, kokošima, kozama a i svinjama uvijek bi na kraju donijelo nešto: dal jaja, mlijeka, mesa...

Eto.. Prašćić... Prasac... Svinja: to je nekako tema ovoga posta.

Trebalo je saditi cuke (tikve), kuhati mu olupine krumpira... Debljat ga na zdrav način!

U današnje doba imati "prasca" tj ljudi koji ga/ih imaju postaju sve rijeđi... No ja sam sreće da živim u selu i da lično poznajem osobu koja se time bavi.

Uz to kroz te moje 23 god života imala sam priliku i isprobati razne domaće namirnice i mogu vam reči da zahvaljujem okolnostima koje su mi dale mogućnost da sve to upišem u svoju olfativno degustativnu memoriju.
Ljudi moji dragi, kakav konzum, lidl ili ostale mesnice .... Domaće je domaće!

I tako sam se jučer čula sa našom dragom Mercedes i dogovorile smo fotkanje.

Htjela sam to, jer je to nešto posebno... Kad bi se kroz fotografiju mogao i miris prenijeti bila bih tad najzadovoljnija!





Sam ulaz u prostoriju je magičan... Starinski... Miriši na sušene kobasice, zagašenu vatru i onu nijansu vlage koja uvodi u te stare priče ne toliko davne prošlosti.




Prizor je samo takav... Suše se kobasice, vise sa strih drvenih greda "okićene" listovima lovora i granama ružmarina...
Blago je dalo svoje blago nama... običnim ljudima...






Uz kobasice ... Ne može faliti ombolo, špalete (pršuti su još pod pezom!) i koja slanina ;-)



A malih čvaraka? Joj pa nemože bez mini čvarkića!



Uz meso ... Ima tu i ostalih stvari... Finih, hrskavih koje svi mi volimo poput lješnjaka i badema.



Za kraj par slika detalja koji čine ugođaj ambijenta i par fotki starih alatki (spone, pašture, tombolac i sirak)

Suhi kukuruz:



Domaći češnjak:



Spone (izrađeno drvo sa fotke) i pašture (pleteno drvo sa fotke) koje su se koristile kako bi se blagu blokirale prednje noge, tombolac u kojem se držala voda i brus te zadnja fotka je fotka sirka (biljka koje se koristila za raditi metle) :





Što se tiče ovog posta o starim danima i tradicijama to bi bilo sve od mene.
Želim vam dati jedan savjet... za vašu dušu... ukoliko imate priliku da posjetite takvo mjesto, da uživo vidite takav rad a zašto ne i da okusite, nemojte se ustručavati pitati! Dodat ćete jedno predivno novo iskustvo vašem životu a dat ćete na taj način i tračku nade ljudima koji se time bave da još postoje određeni koji će im se za to zahvaliti i cijeniti.
Raditi svoje i za sebe stvarati je ponekad najteže, ali je to jedna od onih sodisfakcija na kraju krajeva za koju nam nitko ne može prigovoriti i za koju nam nitko ne može staviti pod nos da smo nešto krivo učinili.

Poštujmo domaće, radimo domaće dok nam je politički još dozvoljeno.

Ugodan vam dan želim, a sad odo ispeč keksiće do krajai onda na otvorenje izložbe :)

Pusaaaa!!!!!

Oznake: fotografija, Kultura, tradicija, gastro, Istra, kobasice

Dragi prijatelji, čitatelji i ne čitatelji ;)

Kao što je običaj i ove godine fotoklub kojeg sam članica - KAF Sveti Lovreč - organizira skupnu izložbu svojih članica i članova.
Ove je godine tema izložbe sam Sv. Lovreč i njegovo peto obilježavanje živih jaslica.

Izložba se otvara ove nedjelje 21. prosinca 2014. u 16:30h.
Mjesto: Galerija "Placa" - Sveti Lovreč

Svi ste pozvani! :-)

Izložba će biti otvorena za publiku svakim danom do 6. siječnja 2015. godine!

Ukoliko želite posjetiti i žive jaslice one se odvijaju slijedećim danima:


21. i 26. prosinca 2014 i 6. siječnja 2015. od 17 do 20 sati.

Oznake: fotografija, KAF, Sv.Lovreč, Istra, Fotoklub, izložba, živejaslice, Kultura, eventi, Hrvatska, blagdani, galerija

"Volim zimu i jesen, kada se može osjetiti koštana struktura pejzaža.
Nešto leži ispod i cijela priča se ne pokazuje."

~ Andrew Wyeth

Danas sam se čudom digla iz kreveta prije 10 ujutro!
Neka mi je ptićica došla na vrata reči da je livada mrazna.
Nakon bezbroj da/ne odgovora izbacila sam se nekako iz kreveta, uzela fotić i otišla pofotkati ono što još jutarnje sunce nije bilo odledilo.

Ljubitelj sam zime... Nekako mi je draža od onih vrućih i sparnih ljetnih dana...
Volim hodati zaleđenom travom i osjetiti pod sobom onaj "krkr krkr" zvuk pucanja leda.

Ugodan vam vikend svima želim!

Brzo ću smisliti neku novu temu za post :)

Oznake: Zima, mraz, fotografija, Canon, jutro