Frama Zagreb-Sveti Duh

U utorak, 20.11. novo je vijeće održalo svoj prvi sastanak. Na njemu su određene stvari za naredno razdoblje do Božića, ali i neke koje se odnose na čitav mandat tj. za narednu godinu dana. Određene su teme do kraja prosinca; na četiri će se susreta obrađivati blaženstva, a jedne će nedjelje (najvjerojatnije 2. došašća) biti Franjevačko popodne. Na prvu nedjelju došašća, 2.12. započinjemo našu akciju za pomoć potrebitim župljanima koja će trajati do Badnjaka. Na isti dan započinjemo s Dobrim fratuljkom koji će završiti na zajedničkom susretu s OFS-om na Bogojavljenje. Od 23.12. do 13.1. neće biti tematskih susreta.
Dvije su stvari određene za cijeli mandat: predloženi su ljudi koji bi trebali postati članovi našeg bratstva ulaskom u formaciju za obećanja, gdje će se priključiti članovima kojima je ista produžena. Također je osnovano Povjerenstvo za proslavu 20. obljetnice osnutka našeg bratstva.
To su ukratko najvažniji zaključci, nadamo se da nemate ništa protiv .

U subotu, 17.11. proslavili smo blagdan sv. Elizabete, zaštitnice OFS-a i Frame, za koji smo se (manje-više) pripremali trodnevnicom.
Baš je toga dana održan susret Frama Grada Zagreba. Pošla sam na Kaptol u crkvu gdje je bila organizirana molitva za početak. Nakon nje smo podijeljeni u skupine te smo išli u posjet različitim domovima. Ja sam dospjela u skupinu koja je išla u Dubravu, u posjet domu za djecu koja imaju poteškoća s motoričkim sposobnostima i drugačije probleme. Ponijeli smo im voće, keksiće i bombone, a svatko je od nas pričao s nekim od njih . Djeca su različitog uzrasta, a ponajviše oko 18 godina. Nije ih bilo mnogo budući da je bio kraj tjedna pa su otišli svojim kućama. Bili su sretni što smo ih posjetili, a meni je drago da smo im uljepšali dan .

P. s.
Navečer su na Svetom Duhu mjesna bratstva OFS-a i Frame večernjom misom i agapama proslavila blagdan svoje zaštitinice. Agape su pripremili članovi OFS-a i sve prisutne počastili kolačima, kruhom sv. Elizabete i drugim čudima .

U petak, 9.11. nas osmero je krenulo u pohod na Žumberak. Okupili smo se kod naše crkve i čekali da se sve spakira u kombi, da si svi namjeste frizure i obave sve što neće moći u kombiju. Vozili smo se sporo baš po najvećoj gužvi, a kada smo napokon došli u Samobor dalo se naslutiti da ćemo se dalje voziti po mraku i da će nam biti pustolovina naći kuću… Ljudi koji su nam dali ključeve i upute čudno su nas gledali (ali na to smo naviknuti). Naša je snaga volje bila jača od svih neprilika… Vozili smo se i vozili… i dalje smo se vozili po čudnim putevima . Već sam pomislila kako nikad nećemo stići ili ćemo sletjeti u neku provaliju, ali i dalje smo se vozili. S vremenom nam je postalo zanimljivo što se vozimo iz Zagreba do Žumberka kao od Zagreba do Vinkovaca. Smijali smo se rupama na cesti, navigaciji koja nam je govorila smiješne stvari i još mnogočemu, no najsmješnije je bilo kad smo došli negdje u divljinu i navigacija nam rekla da smo stigli na odredište. Kad smo napokon stigli na odredište, naložili smo vatricu , stvorili ugođaj, napunili želudce, započeli igrati igru koja je trajala svo vrijeme obnove (a nju nam je naša draga Marija spremila u obliku kostura kojem smo trebali pridružiti organe – svatko je izvukao nekoga te mu odabrao organ koji je htio i pisao mu lijepe porukice vezane uz taj isti organ), imali prvo predavanje o Franji i Evanđelju, pomolili se, i otišli na spavanje . Sva su predavanja inače bila o Franjinim znakovima vjere.
U subotu smo nakon buđenja imali doručak i Jutarnju. Imali smo raspored tko pripravlja obroke, tko sprema nakon njih itd. Fra Josip nam je nakon predavanja o Franji i molitvi dao čitanja od nedjelje koja je imala uslijediti te smo imali Lectio divina. Svatko se povukao u osamu i razmišljao o njima. Ručali smo i imali rekreaciju gdje je svatko činio ono što ga je veselilo… Neke cijepanje drva, a neke badminton na vjetru. Brzo je stigla i večera pa i igre. Prije njih smo imali Večernju i treću katehezu o Franji i radosti, na što se nadovezao rad po skupinama koje su osmislile skečeve, što je bilo veoma zanimljivo. Naš neprestan osmijeh tijekom susreta uljepšavao nam je boravak. Zvone i ja smo pripremili kviz i par igara koje smo igrali.
Bili smo budni do kasno i u nedjelju su nas pustili da spavamo čak do 9 . Nakon što smo doručkovali, spakirali stvari, pomolili se i poslušali duhovnog asistenta o Franji i Crkvi-Majci, krenuli smo prema Zagrebu. Istoga dana navečer, nas desetero je dalo obećanja tijekom mise, a nakon toga smo goste počastili ićem i pićem. Sve je proteklo veoma lijepo, gosti su se činili zadovoljni, hrane je bilo dovoljno, stolni je nogomet poslužio svrsi.
Ukratko opisah ova divna tri dana; imala bih još o mnogočemu pisati, no odužila bih i nitko ne bi čitao .

P. s.
U petak, 16.11. održana je Izborna skupština koja je izabrala nove/stare vijećnike: Zvonimir Pervan - predsjednik, Sabina Koljaj - potpredsjednica, Monika Marković - voditeljica formacije, Anamarija Buneta - tajnica i Filip Vrbanić - blagajnik. Neka novo vijeće prati Božji blagoslov!

Pod ovim će se geslom krajem ovog tjedna, i u nedjelju održati duhovna obnova na Žumberku i obećanja članova našeg bratstva. To je dogovoreno u ponedjeljak na posljednjem sastanku vijeća u ovom mandatu. To su ujedno i dvije najvažnije stvari o kojima smo razgovarali. Da dokažemo koliko nam je to važno, pozivamo te da nas dođeš podržati te zamoliti Boga da nam dade vjeru i na tomu mu zahvaliti.
Obećanja su, dakle, 11.11., a program započinje u crkvi sv. Antuna franjevačkom krunicom u 18:20, nastavlja se Euharistijom u 19 u kojoj ćemo dati obećanja, a zaključuje se agapama u vjeronaučnoj dvorani. Sve su to stvari korisne i za tebe i za nas pa uopće ni ne sumnjamo da ćeš se odazvati kad te tako lijepo zovemo .