Marketing
Gospodin mi dade vjeru (nastavak)
U petak, 9.11. nas osmero je krenulo u pohod na Žumberak. Okupili smo se kod naše crkve i čekali da se sve spakira u kombi, da si svi namjeste frizure i obave sve što neće moći u kombiju. Vozili smo se sporo baš po najvećoj gužvi, a kada smo napokon došli u Samobor dalo se naslutiti da ćemo se dalje voziti po mraku i da će nam biti pustolovina naći kuću… Ljudi koji su nam dali ključeve i upute čudno 
su nas gledali (ali na to smo naviknuti). Naša je snaga volje bila jača od svih neprilika… Vozili smo se i vozili… i dalje smo se vozili po čudnim putevima 
. Već sam pomislila kako nikad nećemo stići ili ćemo sletjeti u neku provaliju, ali i dalje smo se vozili. S vremenom nam je postalo zanimljivo što se vozimo iz Zagreba do Žumberka kao od Zagreba do Vinkovaca. Smijali smo se 
rupama na cesti, navigaciji koja nam je govorila smiješne stvari i još mnogočemu, no najsmješnije je bilo kad smo došli negdje u divljinu i navigacija nam rekla da smo stigli na odredište. Kad smo napokon stigli na odredište, naložili smo vatricu 
, stvorili ugođaj, napunili želudce, započeli igrati igru koja je trajala svo vrijeme obnove (a nju nam je naša draga Marija spremila u obliku kostura kojem smo trebali pridružiti organe – svatko je izvukao nekoga te mu odabrao organ koji je htio i pisao mu lijepe porukice vezane uz taj isti organ), imali prvo predavanje o Franji i Evanđelju, pomolili se, i otišli na spavanje 
. Sva su predavanja inače bila o Franjinim znakovima vjere.
U subotu smo nakon buđenja imali doručak i Jutarnju. Imali smo raspored tko pripravlja obroke, tko sprema nakon njih itd. Fra Josip nam je nakon predavanja o Franji i molitvi dao čitanja od nedjelje koja je imala uslijediti te smo imali Lectio divina. Svatko se povukao u osamu i razmišljao o njima. Ručali smo i imali rekreaciju gdje je svatko činio ono što ga je veselilo… Neke cijepanje drva, a neke badminton na vjetru. Brzo je stigla i večera pa i igre. Prije njih smo imali Večernju i treću katehezu o Franji i radosti, na što se nadovezao rad po skupinama koje su osmislile skečeve, što je bilo veoma zanimljivo. Naš neprestan osmijeh 
tijekom susreta uljepšavao nam je boravak. Zvone i ja smo pripremili kviz i par igara koje smo igrali.
Bili smo budni do kasno i u nedjelju su nas pustili da spavamo čak do 9 
. Nakon što smo doručkovali, spakirali stvari, pomolili se i poslušali duhovnog asistenta o Franji i Crkvi-Majci, krenuli smo prema Zagrebu. Istoga dana navečer, nas desetero je dalo obećanja tijekom mise, a nakon toga smo goste počastili ićem i pićem. Sve je proteklo veoma lijepo, gosti su se činili zadovoljni, hrane je bilo dovoljno, stolni je nogomet poslužio svrsi.
Ukratko opisah ova divna tri dana; imala bih još o mnogočemu pisati, no odužila bih i nitko ne bi čitao 
.
P. s.
U petak, 16.11. održana je Izborna skupština koja je izabrala nove/stare vijećnike: Zvonimir Pervan - predsjednik, Sabina Koljaj - potpredsjednica, Monika Marković - voditeljica formacije, Anamarija Buneta - tajnica i Filip Vrbanić - blagajnik. Neka novo vijeće prati Božji blagoslov!
Post je objavljen 18.11.2012. u 16:40 sati.