Frama Zagreb-Sveti Duh

13. svibnja bilo je i prošlo još jedno poučno Franjevačko popodne. Započelo je istinski franjevački, molitvom krunice u kapelici Svetog Duha pod brižnim vodstvom naših duhovnih asistenata. Skupio nas se pristojan broj; skoro su sve klupe bile popunjene (bar s jednim čovjekom, a u nekima je bila i gužva ). Pridružilo nam se i nekoliko prijatelja s kojima smo u svjetlosti hodili u Sisku. Poslije molitve krunice uslijedila je sveta misa, nakon koje smo se podijelili u 3 skupine da bismo odgovorili na nekoliko pitanja o življenju svoje vjere izvan i unutar svoje obitelji, našem odnosu prema molitvi i na glavno pitanje oko kojega su se lomila koplja. Baš to glavno pitanje bilo je upućeno izričito nama, članovima Frame. Sigurno se svi koji niste bili pitate: koje li je to strašno pitanje? Pa pitanje otprilike glasi: „Molite li za svojeg budućeg supruga?“ Dvije su skupine došle do zaključka da baš ne mole za svojega budućeg supruga, a treća (u kojoj su bili samo muški članovi Frame) dala je rezolutan odgovor da oni ne mole za svoga budućeg supruga (za supruGE se nisu izjasnili ). Nakon takvih konstatacija fra Augustin nas je lijepo upozorio da bismo mogli doći u situaciju da ćemo se jednoga dana tući po glavi i govoriti si: JOOOOOOOOOOJ PA ZAŠTO SE NISAM MOLIO ZA SVOJEG/JU BUDUĆEG/U SUPRUGA/U?!

Aha, još je jedan susret hrvatske katoličke mladeži, iliti ga SHKM, ovoga puta u Sisku, gradu koji je odigrao značajnu ulogu u povijesti Europe pobjedom nad Turcima, iza nas.
5. svibnja, subota, rano ujutro , krenuli smo sa Svetog Duha put Siska. Stigosmo vrlo vjerojatno među prvima, sudeći po skoro praznome gradu. Dočekao nas je Ivan, član Frame Sisak, te nas poveo kroz grad… Pošli smo uz Kupu, nasipom do Starog grada, pa pored Save (vrlo je lako zaključiti koja je koja rijeka; po bistrini ). U Starom nas je gradu kustos upoznao s poviješću, bitkom s Turcima… Bili smo stvarno taktičari i pol, s 5000 ljudi pobijedili 12000 Turaka! Malo nas je, al' nas ima.
Sljedeće je prema planu i programu bilo okupljanje pred katedralom Uzvišenja Svetog Križa te procesija ulicama grada. Ono što nije bilo prema planu , je raniji početak procesije koja nas je dovela na mjesto središnjeg misnog slavlja; pred crkvu sv. Kvirina. Misa je trebala započeti tek u 18 pa su se neki odlučili kroz 3 - 4 sata slobodnog vremena pržiti na suncu, odnosno, pratiti poslijepodnevni program, ispovijediti se, neki prošetati gradom, a neki i sve skupa.
Osim što nam je Gospodin podario predivan, sunčan dan, poslao nam je i malo vjetrića koji je pirkao cijelo vrijeme pa nas ništa nije ometalo u praćenju svete mise, na kraju koje smo doznali mjesto sljedećeg SHKM-a. Za dvije godine u goste nas poziva Dubrovačka biskupija.
Nakon što smo propješačili dobar dio puta do autobusa odvezeni smo do ulice u kojoj smo bili raspoređeni po obiteljima. Domaćini su se stvarno iskazali, svi do jednoga, nije bilo traga zamjerki.
Sljedećeg jutra, nakon što su nas još jednom obilno nahranili, krenuli smo prema crkvi sv. Josipa Radnika, pješice, jer se bez tehničkih problema valjda ne može. Aha, autobus se nije dao upaliti pa smo posvjedočili guranju autobusa. Hehe, super smo se nasmijali. Tamo smo sudjelovali na misi i predstavljanju mladih iz Vinkovaca, Splita, Pule, Novog Marofa, Mađareva, Molvi, Benkovca ... i kao šećer na kraju iz Zagreba, sa Svetog Duha. Zajednički ručak, grah s kobasicama (mmm) i naposljetku povratak u Zagreb u poslijepodnevnim satima.
Ne, nije nam bilo dosta druženja ta dva dana pa smo ga nastavili do večernjih sati, uz još hrane, razmjenu fotki i turnir u vola oko stola.
I što sad kad je gotovo? Ma, nije gotovo , sada u svjetlosti hodimo!