Aha, još je jedan susret hrvatske katoličke mladeži, iliti ga SHKM, ovoga puta u Sisku, gradu koji je odigrao značajnu ulogu u povijesti Europe pobjedom nad Turcima, iza nas.
5. svibnja, subota, rano ujutro
, krenuli smo sa Svetog Duha put Siska. Stigosmo vrlo vjerojatno među prvima, sudeći po skoro praznome gradu.
Dočekao nas je Ivan, član Frame Sisak, te nas poveo kroz grad… Pošli smo uz Kupu, nasipom do Starog grada, pa pored Save (vrlo je lako zaključiti koja je koja rijeka; po bistrini
). U Starom nas je gradu kustos upoznao s poviješću, bitkom s Turcima… Bili smo stvarno taktičari i pol, s 5000 ljudi pobijedili 12000 Turaka! Malo nas je, al' nas ima.
Sljedeće je prema planu i programu bilo okupljanje pred katedralom Uzvišenja Svetog Križa te procesija ulicama grada. Ono što nije bilo prema planu
, je raniji početak procesije koja nas je dovela na mjesto središnjeg misnog slavlja; pred crkvu sv. Kvirina. Misa je trebala započeti tek u 18 pa su se neki odlučili kroz 3 - 4 sata slobodnog vremena pržiti na suncu, odnosno, pratiti poslijepodnevni program, ispovijediti se, neki prošetati gradom, a neki i sve skupa.
Osim što nam je Gospodin podario predivan, sunčan dan, poslao nam je i malo vjetrića koji je pirkao cijelo vrijeme pa nas ništa nije ometalo u praćenju svete mise, na kraju koje smo doznali mjesto sljedećeg SHKM-a. Za dvije godine u goste nas poziva Dubrovačka biskupija.
Nakon što smo propješačili dobar dio puta do autobusa
odvezeni smo do ulice u kojoj smo bili raspoređeni po obiteljima. Domaćini su se stvarno iskazali, svi do jednoga, nije bilo traga zamjerki.
Sljedećeg jutra, nakon što su nas još jednom obilno nahranili, krenuli smo prema crkvi sv. Josipa Radnika, pješice, jer se bez tehničkih problema valjda ne može. Aha, autobus se nije dao upaliti pa smo posvjedočili guranju autobusa. Hehe, super smo se nasmijali. Tamo smo sudjelovali na misi i predstavljanju mladih iz Vinkovaca, Splita, Pule, Novog Marofa, Mađareva, Molvi, Benkovca ... i kao šećer na kraju
iz Zagreba, sa Svetog Duha. Zajednički ručak, grah s kobasicama
(mmm) i naposljetku povratak u Zagreb u poslijepodnevnim satima.
Ne, nije nam bilo dosta druženja ta dva dana pa smo ga nastavili do večernjih sati, uz još hrane, razmjenu fotki i turnir u vola oko stola.
I što sad kad je gotovo? Ma, nije gotovo
, sada u svjetlosti hodimo!