13. svibnja bilo je i prošlo još jedno poučno Franjevačko popodne. Započelo je istinski franjevački, molitvom krunice u kapelici Svetog Duha pod brižnim vodstvom naših duhovnih asistenata. Skupio nas se pristojan broj; skoro su sve klupe bile popunjene (bar s jednim čovjekom, a u nekima je bila i gužva
). Pridružilo nam se i nekoliko prijatelja s kojima smo u svjetlosti hodili u Sisku. Poslije molitve krunice uslijedila je sveta misa, nakon koje smo se podijelili u 3 skupine da bismo odgovorili na nekoliko pitanja o življenju svoje vjere izvan i unutar svoje obitelji, našem odnosu prema molitvi i na glavno pitanje oko kojega su se lomila koplja. Baš to glavno pitanje bilo je upućeno izričito nama, članovima Frame. Sigurno se svi koji niste bili pitate: koje li je to strašno pitanje? Pa pitanje otprilike glasi: „Molite li za svojeg budućeg supruga?“ Dvije su skupine došle do zaključka da baš ne mole za svojega budućeg supruga, a treća (u kojoj su bili samo muški članovi Frame) dala je rezolutan odgovor da oni ne mole za svoga budućeg supruga (za supruGE se nisu izjasnili
). Nakon takvih konstatacija fra Augustin nas je lijepo upozorio da bismo mogli doći u situaciju da ćemo se jednoga dana tući po glavi
i govoriti si: JOOOOOOOOOOJ PA ZAŠTO SE NISAM MOLIO ZA SVOJEG/JU BUDUĆEG/U SUPRUGA/U?!
Post je objavljen 20.05.2012. u 13:36 sati.