Frama Zagreb-Sveti Duh

Prosti moj Bože, pjevali smo kroz korizmu, a kao i na kraju svake dočekalo nas je proštenje na našem svetoduškom brijegu. I ove smo ga godine naravno nastavili oživljavati u čemu su nam se pridružili ostali mladi iz Župe. Susret je započeo u ranim poslijepodnevnim i trajao do kasnih večernjih sati. Bio je ispunjen raznim rekreacijskim događajima. Neki od njih su već standardni kao badminton, odbojka, pingač, čovječe i čišćenje tanjura, a našli su se tu još i bela, graničar, filozofske rasprave i jedna nadasve zanimljiva igra - bicikloloptanje. Ne znate što je to? E pa ko vam je kriv što niste došli .
Eto tako smo se lijepo družili u uskrsnom raspoloženju. Nažalost njega ne možemo prenijeti s ovih nekoliko riječi, a ni fotki nemamo pa si ga zamišljajte pomoću mašte . Kad pomislite: "Joj kak im je bilo super!", e onda ste uspjeli .

Došao je kraj još jednoj akciji, točnije korizmenoj. Ovoga puta nije bilo toliko brašna kao za došašćansku, ali smo skupili dvostruko više novca, kojim smo kupili brašna, soli, šećera, ulja, šampona i ostalih potrepština. U četvrtak smo se u kupnju uputile nas dvije framašice, a od tog novca nismo potrošile ni pola pa se repriza dogodila u petak. (Kažu da žene puno troše... apsurd! ) Deset paketa koje smo napravili, odnijeli smo na Veliku subotu obiteljima kojima smo time uljepšali i olakšali ovo blagdansko vrijeme (vjerujem da jesmo ). Uz pakete, osmijeh i čestitanje, ljudima smo odnijeli i novčanu pomoć od Župe, čiji je dio prikupila misijsko-karitativna zajednica prodajom prigodnih ukrasa koje su izradili, a koje smo im mi pomagali prodavati.
HVALA SVIMA koji su (i ovaj put) sudjelovali bilo prilogom, bilo molitvom.

Danas slavimo najveći blagdan kršćanstva - Uskrs. Iako mnogi, kada stigne Božić za njega kažu da je najveći, pa to isto ponove za Utjelovljenje, a zatim i za Uskrs. Ipak, Uskrs je prvi među jednakima. Jer gledajući ljudski, iako čudesno, Utjelovljenje nam nije toliko neobično, jer, Bog stvara svaki život i prisutan je pri svakom začeću; Rođenje nam je također blisko, jer, svi smo ga doživjeli. Tako nam preostaje Uskrs - događaj koji se dogodio prvi puta u povijesti. Uskrsnućem nam je Bog pokazao ono što do tada nismo znali - što slijedi nakon smrti. Tim otajstvenim događajem nam je dao nadu da vjerujemo u ono što ne vidimo te da tu nadu i vjeru potkrijepljujemo ljubavlju. Jer samo zbog uskrsnuća sve to ima smisla.

Svima želimo sretan Uskrs!

Jučer poslijepodne na Nedjelju muke Gospodnje s našeg brežuljka smo se uputili u kraj gdje brežuljaka ima više - u Zagorje. Cilj nam je bila Marija Bistrica. Nakon krunice i nekoliko bezazlenih zavoja nekima od putnika nije baš bilo ugodno. U takvom smo ozračju taman stigli na cilj prije nego li su spomenuti putnici svoje nelagode podijeli s ostalima. Izašavši na svježi zagorski zrak uputili smo se na Kalvariju gdje smo sudjelovali u pobožnosti križnog puta. Kao i prošle godine predvodio ga je biskup Valentin Pozaić. S obzirom na okolnosti bilo je razumljivo da su tekstovi postaja upućivali na našu domovinu. Po završetku smo pošli u crkvu gdje smo izmolili oprost. Nakon duhovne okrjepe potražili smo i tjelesnu te ju pronašli u slodoledu. Žao nam je što nas nije moglo ići i više, ali poruka koju im prenosimo za ovaj zadnji tjedan korizme (iz pjesme koja je popratila 12. postaju) je: "SVI ANĐELI ZAPLAKALI, SAMO GREŠNIK SE SMIJAL. PUSTI SMEHE, PLAČI GREHE, GLEDAJ RANE JEZUŠA!"

Ovoga će tjedna u našoj župi u Mikulićima pri samostanu sestara klarisa biti otvorena Jubilarna godina povodom 800. obljetnice utemeljenja Reda siromašnih sestara sv. Klare. U sklopu priprave na istom će mjestu biti i trodnevnica. Program će sva tri dana počinjati u 18 sati; u srijedu (13.4.) započinje Križnim putem sa sv. Klarom, u četvrtak Krunicom sa sv. Klarom, a posljednjeg dana priprave biti će Mea culpa sestara klarisa. Sva tri dana Svete mise će biti u 18.30, a predslavit će ih provincijal fra Ljudevit Maračić.
U subotu (16.4.) u 19 sati euharistijskim slavljem Godinu će otvoriti kardinal Josip Bozanić.
Tako će Godina trajati od ovogodišnje Cvjetnice do blagdana sv. Klare sljedeće godine.
Pozivamo sve vas da se pridružite ovom velikom slavlju i nakon 800. obljetnice utemeljenja franjevačkoga pokreta, proslavite još jedan veliki jubilej jer 900. vjerojatno nećemo doživjeti .

Zastanimo na trenutak među valovima internet stranica kojima surfamo i zamislimo se nakratko nad drvetom križa na kojem je umro naš spasitelj Isus Krist. Podignimo malo svoj pogled na raspelo što visi na zidu sobe ili ga spustimo na mali križić što visi na narukvici. To je drvo postalo znak raspoznavanja nas vjernika, a rado ga je koristio i naš sv. Franjo.

Već u onim trenucima kada se javno na trgu odricao svojega obiteljskog nasljedstva i svega zemaljskog, skinuvši sa sebe svoju odjeću, činio je to u znaku križa. Ostalo je zapisano u njegovom životopisu: „Dadoše mu siromašan, trošan ogrtač biskupova sluge. Sa zahvalnošću ga je primio i na njemu vlastitom rukom pomoću vapna, koje mu bijaše pri ruci, načinio znak križa. (...) Tako se, dakle, oboružao križem da bi svoju dušu prepustio drvu spasenja po kojem će se očuvati od brodoloma svijeta.“ (Bonaventura II,4)

Da, sv. Franjo se naoružao križem kako bi spasio svoju dušu, jer je želio u svemu nasljedovati Isusa Krista, čak i u njegoj muci. Često je razmišljao o otajstvu Kristove muke i smrti, te je i svoju braću na to poticao: „Većma su se prepuštali razmatranju negoli pobožnoj usmenoj molitvi, jer još nisu imali crkvenih knjiga iz kojih bi mogli pjevati kanonske časove. Poučeni primjerom i riječju Oca, koji im je neprestano govorio o Kristovu križu, namjesto svetih knjiga su danju i noću neprestanim pogledima listali knjigu Kristova križa.” (Bonaventura IV,3).
Eto i nama primjera kako ne treba mnogo mudrovati i tražiti inspiracije za neke velike meditacije, već je dovoljno zagledati se u raspelo, u Raspetoga. U tom se pogledu može iščitati cijela knjiga Božje ljubavi, knjiga otkupljenja staroga svijeta i stvaranja novoga, vječnoga svijeta.

Kad su braća zatražila da ih Franjo nauče moliti, rekao im je: „Kad molite, govorite: Oče naš i: Klanjamo ti se, Kriste, u svim tvojim crkvama koje su po cijelome svijetu i blagoslivljamo te, jer si po svome svetom križu otkupio svijet.“ (Bonaventura IV,3) Ova tako jednostavna molitva i klanjanje pred raspetim Kristom ostala je na našim usnama sve do današnjih dana.

I kad je umirao sv. Franjo je želio sa znakom križa prijeću k Bogu jer je i sam Isus u tom znaku, na tom drvu križa predao svoj duh. „Dok su braća naokolo sjedila, povrh njih je u obliku križa ispružio prekrižene ruke, jer je taj znak uvijek volio, te je svu i nazočnu i odsutnu braću blagoslovio snagom i imenom Propetoga.“ (Bonaventura XIV, 5)

Ovom svojom ljubavlju prema znaku križa, sv. Franjo je pokazao primjer kako i ti možeš nasljedovati Isusa Krista. Dovoljno je, kao sada, dok čitaš ovaj tekst, samo na tren spustiti ili podignuti svoj pogled prema raspelu. Dok ulaziš u neku crkvu ili tek primjetiš križ što stoji kraj puta, možeš zajedno sa sv. Franjom moliti. Ti kratki trenuci razmatranja bit će dobra korizmena priprema za nadolazeće blagdane.

Ovaj naslov vjerojatno često susrećete ovih dana, a i još ćete neko vrijeme.
Pod tim se naslovom jučer održao molitveni susret Frama Grada Zagreba na Sigetu. Kao što naslov upućuje, susret je bio priprava za skorašnji nacionalni susret Frame u Imotskom te susret s Papom u Zagrebu. Na početku susreta nam je fra Igor (d. a. Frame Mađarevo i područni d. a.) kroz nagovor popraćen vlastitim životnim iskustvima pokušao posvjestiti što znači biti zajedno u Kristu. Nakon toga je uslijedio kratki (ne)rad po grupama. Zašto nerad? Zato jer smo se samo upoznali i ubrzo pošli u crkvu na misu. Pitanja su nam ostala misterij... Misu smo animirali čitanjem i pjevanjem (koje je jako zabavljalo ljude u crkvi ). Nakon toga, susret se nastavio klanjanjem koje je vodio d. a. Frame MBL. Na poseban smo način molili za uspjeh oba susreta koja iščekujemo te se podsjetili na obećanja koja smo obećali na obećanjima .
Tako se susret približio kraju pa nam nije preostalo ništa drugo, doli počistiti stolove domaćina te se od njih oprostiti uz pjesmu i ples.

P. S.
Posebno nam je drago što nam se na susretu predstavila nova Frama u osnutku iz Donje Dubrave. Već sada možemo reći: "Bit će nešto od njih." Vjerujte nam .