Frama Zagreb-Sveti Duh

Članovi Frame i FSR-a (točnije, članice FSR-a ) su u subotu (26.3.), u popodnevnim satima, otišli u posjet Domu za psihički bolesne odrasle osobe u Šestinskom dolu. Osim dobre volje i proljetne vedrine, domaćinima smo donijeli i jestive darove. Bilo je tu domaćih kolača, keksiju, voća, sokova, svega pomalo. Cilj nam je bio provesti (bar malo) našega slobodnog vremena s ljudima koji su pomalo izolirani od društva. Primljeni smo s velikim oduševljenjem štićenika i osoblja. Proveli smo više od sat i pol u ugodnom društvu i razgovoru, štoviše! Iako smo očekivali ljude sa većim poteškoćama, domaćini su bili i više nego jako prijazni ljudi vedre naravi raspoloženi za društvo i razgovor. Ovakvim pohodima bar malo uviđamo koliko smo potrebni ljudima koji su štićenici različitih domova te da i najmanji znak pažnje takvim ljudima jako puno znači .
Istoga dana u večernjim satima održana je i zajednička sjednica vijeća svetoduškog tandema na kojoj je dogovoreno da ćemo pokušati jednom mjesečno zajedno posjetiti neki od domova.
Isto tako, dogovoren je nadnevak Fra Popa, a također i tema. Daklem, sljedeće Franjevačko popodne održat će se 8. svibnja s temom Očuvanje stvorenoga.

U subotu, na Josipovo, u rano jutro, 50-ak framaša iz Zagreba među kojima i nas 5, započelo je pustolovinu. Na početku smo se pomolili i onda smo vožnju nastavili uz razgovor , a neki koji ne funkcioniraju baš najbolje ujutro, malo su zadrijemali. U Beču su nas lijepo dočekali naši domaćini. Nakon što smo se kratko odmorili, Framaši iz Beča su nas raspodijelili za rad po skupinama. Svaka je skupina imala svoj naziv, npr. „Molitva“, „Obitelj“, „Prijateljstvo“, „Duh Sveti“ i tako dalje. Naziv je ujedno i značio temu o kojoj će se raspravljati u grupi. Nakon što su svi framaši doznali kojoj grupi pripadaju i tko im je animator, uputili smo se u crkvu gdje je predsjednica Frame Beč održala kratak govor dobrodošlice i objasnila nam plan rada po grupama. U 16 sati smo se svi vratili u crkvu kako bi se pripremili za misu i obećanja. Neki su vrijedno pomagali oko pripreme hrane i pića, neki su imali probu pjevanja, dok su neki ponovno išli u razgledavanje grada (mi, naravno ). I onda je napokon došao najbitniji dio svega, a to su misa i obećanja koja je dalo sedmero framaša. Ovim putem im još jednom čestitamo . To je bilo stvarno prekrasno i drago nam je što smo mi bili uz njih u tom trenutku jer je i njima i nama to jako puno značilo. Nakon mise na red je došlo slikanje i onda druženje uz obilnu hranu, pjesmu i ples (tipično framaški). Zatim su počele dolaziti obitelji koje su se ponudile za smještaj. Hvala svima koji su se odazvali i lijepo nas primili u svoje domove. U nedjelju ujutro je bila je misa u 11 sati i skupilo se mnoštvo ljudi. Framaši su uveličali misno slavlje pjevajući i svirajući. Nakon mise domaćini su nam spremili obilan doručak te smo nakon doručka opet! išli u šetnju gradom. Tako se polako približilo vrijeme za polazak i pomalo tužni oprostili smo se od framaša iz Beča i zahvalili im na gostoprimstvu, izvrsnoj organizaciji i velikom trudu, sa željama da se iduće godine opet vidimo i družimo.

Drugo klanjanje u sklopu pripreme mladih za dolazak Pape održalo se u subotu navečer. Ovoga puta klanjanje je predvodio fra Milan Krišto i članovi Franjevačke mladeži. Išli smo naravno i mi. Uz nas bilo je još oko 1000 ljudi. Na klanjanju smo progodno (korizma je ) razmatrali o Isusovim kušnjama. Zanimljivo je bilo da je smo mi sami napisali na listić papira svoje kušnje i napasti. Te papiriće smo sakupili i zatim ih, kao što vidite, uz pomoć poduzetne časne spalili. Glazbu je animirao band „Tobija“, ali smo doista svi pjevali pa je to prekrasno izgledalo tj. zvučalo (zvonka radost) . Sljedeće klanjanje će se održat na PKP-u, a naredno i posljednje uoči dolaske Pape bit će u svibnju. Nadamo se da će nas tada biti još više!

Pod ovim je nazivom u subotu 11.3. Frama Bjelovar priredila prvu u nizu korizmenu tribinu. Niz će se nastaviti s još četiri tribine, a na njima će gostovati ljudi iz javnoga života. Tko je od njih i od nas bio na prvoj tribini provjerite u sljedećim retcima.
Iako nas nije bilo puno (duhovni asistent, jedan framaš, dvije simpatizerke FSR-a, i naša područna predsjednica) bili smo dobra podrška Bjelovarcima. Budući da smo u Bjelovar stigli sat vremena prije početka tribine, nakon male okrjepe u župi (tipično franjevački, zar ne ), krenuli smo u obilazak Bjelovara. Posjetili smo naravno katedralu, gdje nam je fra Ivan isposlovao vodstvo po njoj i kući tamošnjih časnih sestara, koje su nas počastile Cedevitom (sve smo vidjeli i upoznali, samo do biskupa nismo mogli doći ).
A sad o tribini. Dakle, prvi gost je bio poznati nogometaš Dario Šimić, (odigrao 100 utakmica za Hrvatsku), koji je igrao u najboljim klubovima svijeta među njima i u Dinamu. Najprije je mnoštvo u crkvi (po nama oko 150 ljudi) pozdravio fra Siniša, a potom je Dario svjedočio o svom odnosu s Bogom tj. o svom putu prema njemu. Posvjedočio je kako dolazi iz katoličke obitelji, ali da je zbog uspjeha i bogatstva bio tek formalni vjernik. Igrao je u jednom od najboljih klubova, imao najbolje liječnike, sve materijalno, ali nije bio duhovno ispunjen. Bio je depresivan i bez životnog smisla. To ga je proganjalo i nije znao kako izaći iz tog teškog stanja. Počeo je moliti, jako je zaplakao i počeo uočavati važnost Boga u svom životu. Od tada mu se počeo vraćati smisao za život. Također je svjedočio o svom sretnom braku u kojem ima troje djece, a kako reče nagovara suprugu za još, pa neka to Bog blagoslovi.
U drugom dijelu tribine gosti su imali prigodu postaviti pitanja Dariju, nakon čega je uslijedilo fotografiranje i naravno prigodni domjenak u vjeronaučnoj dvorani.

Iako su mnogi medvjedi do ovih dana spavali ili još spavaju zimski san mi nismo bili te sreće . Budnima su nas držale korisne framaške aktivnosti na kojima smo naravno i mi sudjelovali. Među njima posebno ističemo Školu animatora i Seminar za voditelje formacije u Mađarevu te Područnu skupštinu u Kozari Boku.
Što se tiče našeg brežuljka, započeli smo s nizom susreta kojima ćemo pokušati približiti kršćansku liturgiju mladima te koliko možemo otkriti njeno bogatstvo. Također, s današnjim danom započinjemo korizmenu akciju prikupljanja pomoći za potrebite ljude u našoj Župi.
Tako nam se kroz svakodnevna i ostala događanja došuljala još jedna korizma. Iako nam je vjerojatno prva asocijacija na korizmu odricanje, pokora i žrtva one nam ne trebaju biti cilj. Cilj tih plemenitih djela je da nas učini kristolikima tj. da u sebi obnovimo sliku Božju na koju smo stvoreni. To, međutim, ne trebamo postići uljepšavanjem tijela, nego prvenstveno uljepšavanjem duha i duše, koji će se jednoga dana bez raspadljiva tijela vratiti pred Boga. Stoga poslušajmo poziv Spasiteljevog preteče i pripavimo u nama put Gospodinu i poravnimo mu staze kako bi bili pravo oruđe u njegovim rukama.