Marketing
Tko to tamo (u Beču) govori hrvatski
U subotu, na Josipovo, u rano jutro, 50-ak framaša iz Zagreba među kojima i nas 5, započelo je pustolovinu. Na početku smo se pomolili i onda smo vožnju nastavili uz razgovor 
, a neki koji ne funkcioniraju baš najbolje ujutro, malo su zadrijemali. U Beču su nas lijepo dočekali naši domaćini. Nakon što smo se kratko odmorili, Framaši iz Beča su nas raspodijelili za rad po skupinama. Svaka je skupina imala svoj naziv, npr. „Molitva“, „Obitelj“, „Prijateljstvo“, „Duh Sveti“ i tako dalje. Naziv je ujedno i značio temu o kojoj će se raspravljati u grupi. Nakon što su svi framaši doznali kojoj grupi pripadaju i tko im je animator, uputili smo se u crkvu gdje je predsjednica Frame Beč održala kratak govor dobrodošlice i objasnila nam plan rada po grupama. U 16 sati smo se svi vratili u crkvu kako bi se pripremili za misu i obećanja. Neki su vrijedno pomagali oko pripreme hrane i pića, neki su imali probu pjevanja, dok su neki ponovno išli u razgledavanje grada (mi, naravno 
). I onda je napokon došao najbitniji dio svega, a to su misa i obećanja koja je dalo sedmero framaša. Ovim putem im još jednom čestitamo 
. To je bilo stvarno prekrasno i drago nam je što smo mi bili uz njih u tom trenutku jer je i njima i nama to jako puno značilo. Nakon mise na red je došlo slikanje i onda druženje uz obilnu hranu, pjesmu i ples (tipično framaški). Zatim su počele dolaziti obitelji koje su se ponudile za smještaj. Hvala svima koji su se odazvali i lijepo nas primili u svoje domove. U nedjelju ujutro je bila je misa u 11 sati i skupilo se mnoštvo ljudi. Framaši su uveličali misno slavlje pjevajući i svirajući. Nakon mise domaćini su nam spremili obilan doručak te smo nakon doručka opet! išli u šetnju gradom. Tako se polako približilo vrijeme za polazak i pomalo tužni oprostili smo se od framaša iz Beča i zahvalili im na gostoprimstvu, izvrsnoj organizaciji i velikom trudu, sa željama da se iduće godine opet vidimo i družimo.
Post je objavljen 23.03.2011. u 22:27 sati.