Zastanimo na trenutak među valovima internet stranica kojima surfamo i zamislimo se nakratko nad drvetom križa na kojem je umro naš spasitelj Isus Krist. Podignimo malo svoj pogled na raspelo što visi na zidu sobe ili ga spustimo na mali križić što visi na narukvici. To je drvo postalo znak raspoznavanja nas vjernika, a rado ga je koristio i naš sv. Franjo.
Već u onim trenucima kada se javno na trgu odricao svojega obiteljskog nasljedstva i svega zemaljskog, skinuvši sa sebe svoju odjeću, činio je to u znaku križa. Ostalo je zapisano u njegovom životopisu: „Dadoše mu siromašan, trošan ogrtač biskupova sluge. Sa zahvalnošću ga je primio i na njemu vlastitom rukom pomoću vapna, koje mu bijaše pri ruci, načinio znak križa. (...) Tako se, dakle, oboružao križem da bi svoju dušu prepustio drvu spasenja po kojem će se očuvati od brodoloma svijeta.“ (Bonaventura II,4)
Da, sv. Franjo se naoružao križem kako bi spasio svoju dušu, jer je želio u svemu nasljedovati Isusa Krista, čak i u njegoj muci. Često je razmišljao o otajstvu Kristove muke i smrti, te je i svoju braću na to poticao: „Većma su se prepuštali razmatranju negoli pobožnoj usmenoj molitvi, jer još nisu imali crkvenih knjiga iz kojih bi mogli pjevati kanonske časove. Poučeni primjerom i riječju Oca, koji im je neprestano govorio o Kristovu križu, namjesto svetih knjiga su danju i noću neprestanim pogledima listali knjigu Kristova križa.” (Bonaventura IV,3).
Eto i nama primjera kako ne treba mnogo mudrovati i tražiti inspiracije za neke velike meditacije, već je dovoljno zagledati se u raspelo, u Raspetoga. U tom se pogledu može iščitati cijela knjiga Božje ljubavi, knjiga otkupljenja staroga svijeta i stvaranja novoga, vječnoga svijeta.
Kad su braća zatražila da ih Franjo nauče moliti, rekao im je: „Kad molite, govorite: Oče naš i: Klanjamo ti se, Kriste, u svim tvojim crkvama koje su po cijelome svijetu i blagoslivljamo te, jer si po svome svetom križu otkupio svijet.“ (Bonaventura IV,3) Ova tako jednostavna molitva i klanjanje pred raspetim Kristom ostala je na našim usnama sve do današnjih dana.
I kad je umirao sv. Franjo je želio sa znakom križa prijeću k Bogu jer je i sam Isus u tom znaku, na tom drvu križa predao svoj duh. „Dok su braća naokolo sjedila, povrh njih je u obliku križa ispružio prekrižene ruke, jer je taj znak uvijek volio, te je svu i nazočnu i odsutnu braću blagoslovio snagom i imenom Propetoga.“ (Bonaventura XIV, 5)
Ovom svojom ljubavlju prema znaku križa, sv. Franjo je pokazao primjer kako i ti možeš nasljedovati Isusa Krista. Dovoljno je, kao sada, dok čitaš ovaj tekst, samo na tren spustiti ili podignuti svoj pogled prema raspelu. Dok ulaziš u neku crkvu ili tek primjetiš križ što stoji kraj puta, možeš zajedno sa sv. Franjom moliti. Ti kratki trenuci razmatranja bit će dobra korizmena priprema za nadolazeće blagdane.
Post je objavljen 06.04.2011. u 09:29 sati.