Jutro poezije

Jako lijepa ti je


ova breza
što treperi ispred kuće
prskavi
vodoskok u vrtu
cipela lijeva
na grani
pjevajuća ševa
jako lijepa ti je
ta misao
povrh nosa
što mijenja tijek
tok
tik-tok
i bok
njegovog kretanja
visine
brda i doline
jako lijepa (ti) je
ti
ti
ti
ti
a pogledaj
.
mene


I taman ja proglasim - napišem kako je vrijeme o' kiselih krastavaca, i smotam sve svoje igračke u dekicu, kadli istog trena na internetu naletim na naslov u kojemu piše da sam pogriješila i da je vrijeme o' punjene paprike.
Aj, reko', dobro - svakome se dogodi da pogriješi s tim povrćem, i ne bi mi teško skuhati papriku, jer se i tako potrefila nekakva nesanica. A kad se besanica potrefi ja onda nešto čitam... a ako su mi oči preumorne za slova, ja onda gledam Tv... a ako zagubim naočale i daljinski (sad već skoro mjesec dana) onda mogu nešto i skuhati.
A i taj Internet ti je k'o Sveto pismo - što na njemu kažu, ti ima da napraviš.
I ne samo Internet; ja sam znala tipa kojeg je televizija gledala. Ona njega - i znala je sve što on radi, i stalno mu je govorila... samo njemu...
I aj ti onda nemoj slušati internet i televiziju. Doduše, ovaj tip nije imao internet, ali za poslušnost je i televizija dovoljna.
I doduše (još), nikada nije utvrđeno je li stvarno televizija bila ta koja je sve znala ili je, pak, sveznajuće bilo zveckanje brojnih boca koje su se svakodnevno izmjenjivale ispred nje... no, tko će sad biti junak pa to istraživati. Taman posla.
Pa je paprika skuhana.
Usred noći.
I bila je fina...i već pojedena.

Oznake: cušpajz