Nemrem se dobit'
utorak, 16.12.2025.
U zastoju sam.
Posla još uvijek ima puno, ali napravila sam pauzu pa mi se sad malo teže pokrenuti.
Da malo... ma nikako :I
Bilo je nešto gostiju pa se družilo, pržilo fritulice, i tako... Sad treba dalje, bat kako!??
Kad god pomislim da bih mogla nastaviti s poslom, odmah pronađem i nekakav izgovor protiv njega. Tako sam jučer iznenadno otišla u kupovinu i dovukla kući hrpetinu drangulija.
Primio me božićni konzumerizam :O
Kupila sam, iako mi nisu potrebne, nekakve kuglice za bor. I to samo zato što su, kao, staklene. One koje ja dugo godina imam, toliko su krhke i osjetljive da bi se mogle polomiti i samo od gledanja a ove, čini mi se, ostale bi čitave i da ih namjerno tresnem od pod :I
SumLjive.
Nisam ih pitala da nisu možda od kaljenog stakla :D
Kupila sam i nešto lampica s tajmerom, pa se same pale-gase u određeno vrijeme... zgodno; kad bih barem i sebe mogla tako programirati, al' nemrem se ja tako lako šaltati na off i on :I
Prošlo je već nekoliko dana (i od mog rođendana, fala kaj mi ga niste ni spomenuli :P Jučer je bio i Kupusov rođendan, ja sam se njega sjetila:(), a ja ni makac.
Jučer sam usput pokupila i bocu vina, pa sad ponovno imam dilemu - piti ili ne piti, odnosno - ići nešto pametno raditi, ili zaviriti u čašu i malo se opustiti i :O
Evo, J.J. pjeva - Carry on, carry on...
O.K., dobro... al' ako sada krenem neću ja biti ta koja će ove godine peći kolače. Morat će netko drugi jer se ja ne mogu ponovno prebacivati s posla na posao. Osim fritulica, posljednje što sam ove godine pekla je ovaj srneći hrbat pred više od mjesec dana.
No dobro, nije da ja nemam nekoga tko to izvrsno radi, tako da... odoh.
Neka su mi B(l)og i Shakespeare u pomoći... :O
Catfishing
ponedjeljak, 15.12.2025.
Catfishing je pojam za stvaranje lažnog online identiteta (profila) na društvenim mrežama, forumima ili aplikacijama za upoznavanje, s ciljem obmane druge osobe, najčešće u emotivnoj ili romantičnoj vezi, kako bi se iskoristile njene ranjivosti, osjećaji, ili čak za financijsku korist, ucjenu, ili zabavu. Osoba koja to radi ("catfisher") koristi lažne slike, imena i životne priče, izbjegava video pozive i susrete, i manipulira žrtvom, koja je često usamljena i traži ljubav.
Ključni elementi:
- Lažni identitet: Korištenje tuđih (ili izmišljenih) fotografija i podataka.
- Emocionalna manipulacija: Gradi se lažna bliskost i povjerenje, često uz "love bombing" (prekomjerno izražavanje ljubavi).
- Izbjegavanje stvarnosti: Ne želi se čuti preko telefona, ne želi se na video poziv, odgađaju se susreti uživo.
- Motivi: Mogu varirati od dosade i niske razine samopouzdanja, do financijske prevare, osvete ili seksualnog iskorištavanja.
- Posljedice: Teške emocionalne posljedice za žrtvu (tuga, sram, bijes, gubitak povjerenja).
Kako se prepoznaje:
- Uvijek ima izgovor zašto ne može video poziv ili susret.
- Profil mu je previše "savršen" (profesionalne slike, malo prijatelja).
- Traži novac ili vrlo intimne podatke/fotografije.
- Pojavljuju se nedosljednosti u pričama.
Porijeklo imena:
- Postalo je popularno nakon dokumentarnog filma "Catfish" (2010.) i MTV serije o tome.
- Naziv potječe od priče o načinu na koji se bakalar (cod) prevozio s ribom (haddock) kako bi ostao svjež, te se paralela povlači s ljudima koji "podgrijavaju" situacije online.
Iskočio mi je u filmu ovaj pojam pa sam pomislila kako bi bilo zgodno iskoristiti ga u novom postu. Namjeravala sam to napraviti uz pomoć nekakvih poznatih mi primjera, situacija s elementima donekle sličnim onima iz gornjeg teksta ... ali me do danas već obišla volja pa sam samo prepisala to što mi je ponudila umjetna inteligencija.
Inače, kod drugog čitanja (u oblaku parfema Cosmic (kategorija - čist' solidno za male pare)) nalazim u svom ponašanju neke slčnosti s ovim predatorima... recimo - ja se isto ne bih ni sa kime susretala, a ni video veze ne dolaze u obzir, čak ni mejlanje. Ne volim iznositi puno podataka o sebi, smatram kako se to nikoga ne tiče (a i onaj strijelac u meni vječito strahuje od bilo kakvog sputavanja)... mada, na kraju jesam i dosta otkrila jer je to ipak puno jednostavnije od nošenja tereta misterija u nastajanju i zabadanja tuđih noseva (dajte ljudima što traže i više im nećete biti zanimljivi...).
Eh, da, pa kome se sviđa, kome ne...
I da, čovjek teško može znati koja maska se krije iza kojeg lica... al' kad sam ja u pitanju, u jedno uvijek možete biti sasvim sigurni, a to je da od mene nikada nećete doživjeti prekomjerno izražavanje ljubavi :)))
Tišina praporaca
utorak, 02.12.2025.
-Boga vam vašeg tuntlavog, ta jel ja uvik sve moram sam radit?!!!
Zaorio se Tunjin snažan glas seoskim dvorištem, pa udario o cigleni mozaik pod nogama, odbio od stari crveno - žuti štagalj, okrznuo ormu dva oslikana vranca ponad njegovog ulaza, i na kraju zveknuo o kuhinjski prozor koji se istog trena otvori a na njemu se pojavi Kata s prijetećim kažiprstom. Kroz prozor se iza Kate provuče i miris perkelta od soma koji izazovno podraška Tunjine nosnice što ga odmah odobrovolji pa on samo još malo zabrunda.
A ne ljuti se on na svoju Katu. Kata mu je uvik mila, kako onomad dok je ko momak obilazio njenu kuću i potiho ju zazivo da proviri na svoj divojački pendžer, tako i sada, puno godina kasnije, uvik u poslu sa zasukanim rukavima i obavijenu miomirisima njene ku'inje. Ljuti se on na ona dva mulca, mazgove od njiovi' sinova šta i' nikad nema kad mu tribaju.
- Ivo, Andrija, di ste uncuti jedni?! - zagrmi Tunja još jednom, a onda odmahne rukom. Pa pomisli kako je i bolje da nisu tu. Opet bi ga nagovarali da proda konje, jer da više nisu za njega.
A oni volje nemaju.
U posljednje vrijeme Tunja se često sjeti svoga dida Joze, pogotovo otkako su učestali posjeti doktoru. Navuče sjenu na oči i ponovno bude onaj davni, živahni dječačić koji puca od ponosa dok sjedi na kolima do dide koji mu daje da svojim ručicama pridržava kajase njegovih ljubimaca.
- Jel ti lipo, Tunja? - pitao bi ga djed pridržavajući rukom šešir da ga vjetar ne otpuše.
- Lipo mi je, dida, ja najviše i volim ovako s tobom!- ciknuo bi mali Tunja veselo, pa bi se obojica glasno nasmijali.
Pored njih su smijehom zašuštala i nepregledna polja zlatnih kukuruza, a praporci na kolima zazveckali u ritmu srca...
- Konji i zemlja tribaju nas, isto koliko i mi nji' tribamo, voli i' Tunja, voli...- cijeli svoj život Tunja je bio uvjeren da vjetar u krošnjama visokih topola ponavlja baš te didove riječi - voli i' Tunja, voli...
- Kato, 'ajde postavi ti astal, sa'ću ja doć - dovikne Tunja svojoj ženi pa krene u štagalj. Tamo ga je, brižljivo pokriven zelenom čojom čekao stari dvopreg, isti onaj koji je na stražnjem sjedalu čuvao sve njegove izlete s dida Jozom.
Odavno se zemlja, konji i seljak ne trebaju u istoj mjeri kao prije, a i stari dvopreg ih je viđao samo povremeno na ponekoj paradi, i znao je Tunja da kad njega ne bude više nikoga neće ni biti briga. Sinovi nemaju vremena, a unuci mu se konja čak i boje, i sve će se rasprodati kao da nikada nije ni postojalo.
Ma, i razumi' on nji', al' de samo još koji put...
Pa zbaci tešku čoju, skine stari šešir sa zida i stavi ga na glavu, zatakne za njega grančicu asparagusa i povuče teško rudo...
Jesen je neštedice naokolo rasipala svoje darove, a ja sam zamalo iz ruku rasula šalicu kave prenuta zvukom praporaca.
Pođem ka prozoru razmaknuti zavjese, jer ovakva rijetkost uvijek ima publiku... ali me isprekidani ritam praporaca natjera da se predomislim.
Osluhnem još jednom zveket tih kao plač, kao zvuk vjetra u krošnji topole... pa se spuštene glave vratim u fotelju i otpratim ga u daljinu...
