Dobar k'o...

Dobar k'o kruh, kaže se za nešto stvarno dobro, al' onda to više nitko i ne spomene. Isto kao na božićnoj trpezi... zvijezde su uvijek: sarma, purica, francuska, pečenje, kolači... a (božićni) kruh (koji je dobar), on se valjda podrazumijeva pa ga nije potrebno isticati, je li.
A on vam je kao molitva... on je sve ono što nam je omogućeno ovog Božića, i čemu se nadamo i idućeg.
Nekakve osnovne ljudske potrebe.

Zato ću ga ja sada istaknuti. Onakavog kakav se u mojemu domu oduvijek tradicionalno peče.

Nu ga...






Molim, obratiti pažnju na detalje :O
(prasci su se malo razbježali, al' vratit će se već, no...)





Alzo, ovaj kruh je posni. Namjeravala sam ispeći dva; drugi bi bio raskošniji, s pomnije izrađenim ukrasima, s više sastojaka i premazan jajima za ljepšu boju, a ovaj je bio 'probni', no, kako s ja jako brzo umorim tako sam od tog drugog brzo odustala. Dobar je i ovaj, ničim premaz(iv)an. Takav smo, zapravo, uvijek i pekli - samo brašno, voda, kvasac, sol. I malo ulja. Moja mama čak ni njega nije dodavala.
Kruh se po sredini ukrašava tijestom u obliku križa, kao simbol vjere, a onda se još u svaku četvrtinu dodaju i drugi simboli kao što su: sunce, mjesec i zvijezde, klasje žita, kukuruz, burad s vinom... i štošta drugo, sve što je svakom poštenom seljaku bitno, je li.

Kruh krije i jednu uzbudljivu posebnost... a to je novčić koji se umijesi u tijesto i onda zajedno s njim peče. Onaj tko ga pronađe u svom komadu kruha bit će osoba kojoj će se iduće godine smiješiti bogatstvo. Zato smo mi kao djeca uvijek s nestrpljenjem čekali kada će se kruh rezati.
Posljednjih nekoliko godina uvijek ja dobijem taj novčić. Sada još nisam... al' nema veze, i tako mi neće pobjeći :I