Sad pak malo črlene
srijeda, 22.10.2025.
Svijet bi se puno teže podnosio/ bio bi puno dosadnije mjesto kad mi ljudi ne bi stalno imali razloga za glumiti pure.
Moja pjesnička duša ovog ljeta preživljavala je čudeći se ovim k(r)asnim rajčicama. I to uglavnom njihovoj veličini. Ali ne zato što ja nikada u životu nisam vidjela velikih rajčica (imali smo mi u vrtu i većih) nego što ne znam kako su baš ove uspjele narasti ovolike. Kada sam ih ranije spomenula, napisala sam da sam početkom ljeta gurnula dvije polovice prezrele (da ne kažem - trule :I) rajčice u cvijetnjak, i ove koje vidite na fotografiji njezini su potomci. To što je iz sjemena ponikla nova biljka, naravno, nikakvo čudo nije... čudo je to što su rajčice koje ja obično kupujem, i koje sam onda jedine i mogla strpati u zemlju- mini grapolo. A ove rajčice ne liče na njih.
Postoji tek mala, malena vjerojatnost, jer sam jednom ili dva put kupila i takve, da sam možda posijala nekakav 'normalni' grapolo, ali ove rajčice ne liče ni na te druge. Ove su ogromne.
Ne znam koliko možete procijeniti po fotografiji; za usporedbu ću vam reći da je promjer tanjura 30 cm, a ovih pet rajčica na njemu teže oko kilogram. Malo više od.
I tih pet rajčica je tek polovica koja je izrasla na jednoj grani. Ova je prerezana.
Od dvije biljke koje sam ostavila da izrastu, svaka je imala po nekoliko grana, s najmanje deset nanizanih plodova na svakoj. Jedna grana, koja i sada još uvijek stoji s lagano zarumenjenim plodovima, na sebi ih ima 16.
Nešto ranije su bile i dvije grane koje nisu izdržale - razgulile su se pod svojom težinom.
I kako da se onda ne čudim?!
Ljetos, dok bih sjedila vani nogu podignutih na vrtni stolić, i s te strane analizirala ovu enigmu... nisam došla ni do kakvog zaključka :))
Ne znam... možda je, obzirom da je ponikla u cvijetnjaku, rajčica išla na svojoj koži provjeriti onu o (ne)pravici v cvetju? Pokazati gospođi Kraljci, koju je pošteno zgurala u kraj i nije joj dala disati, da skromni cvjetovi daju raskošne plodove, a raskošni cvjetovi tek... šipak? Zapravo, u ovom slučaju se radi o gospođi Kralju - don Juan ruži... kojemu sam ja na kraju obećala ipak nešto bolji tretman iduće godine, onaj koji će od njega konačno napraviti zavodnika kak' se spada.
Rajčice i tako nismo skužili... je li.
Ono pak što znam je da smo mi doma jako rijetko kuhali 'praznu' juhu od rajčica. Obično bi bila s nekakvom tjesteninom, ili s griz noklicama, kao što je ova koju sam ja skuhala pred dva dana. Ha...oduvijek jedna od dražih juha mi, ali igrom slučaja jako dugo ju nisam radila, tako da sam nezadovoljna početnim okusima pomislila da sam i zaboravila kako se kuha :O
Jasno, nisam.
S juhom bi ranije u paru uvijek dolazila i nekakva štrudla (ugljikohidrata nikada dosta... je li :O). Ja ju sada obično preskočim (to što sam jučer ispekla makovnjaču, ne pika se :))), jer (i) ovakva juha prolazi kao samostalan obrok.
Sasvim korektan.
I konkretan.
Pohane zelene rajčice
utorak, 14.10.2025.
Postoje mjesta gdje je sve po mom/tvom. Ozbiljno, ima ih. Recimo, Instagram je jedno od takvih mjesta - naštimate si postavke kod otvaranja profila... fino vi njima odmah kažete što vas zanima, a s čime se uopće ne želite zahebavati, i onda vam Instagram algoritam plasira samo sadržaje po ostavljenim smjernicama. Nema majci da vam uleti nešto od čega vam se kosa nakostriješi i nokti odmah izvuku k'o u Wolverinea iz X-mena.
K'o na blogu recimo :O
Samo fino, nježno i laganini.
E.
I sve se pamti, sve što ste pregledavali, tako da vam i drugi put mogu fino ugoditi.
Tako sam ja gledala onog Amerikanca što uređuje kuću i odmah mi se ponudilo još, manje-više, sličnog sadržaja. @cozyillusions je, kako u opisu profila piše - kreator digitalnog sadržaja, i profil je prepun idiličnih prizora s prekrasnim kućicama, u jednako tako prekrasnoj prirodi. Kuće su okružene cvijećem, a svaka je prepuna ugodnih, osunčanih kutaka... topla ognjišta s prepunim stolovima raznovrsne hrane u iščekivanju brojnih gostiju... koji tek što nisu stigli...
Milina.
Čudo jedno što ta umjetn(ičk)a inteligencija stvori... točno se izgubiš u njoj.
Mislim, izgubiš se na kratko, a onda ti počne ići na živce. Pogotovo kad naletiš na komentar tipa - Wow, djeluje nestvarno.
Wtf?
Prekrasno je imati maštu; ona nam je dana kako bi nakratko pobjegli od stvarnosti i odmorili se... no dana nam je i mogućnost povratka iz njenog svijeta.
Uglavnom.
Kako kome.
Onima čiji je um koliko-toliko još u stanju prihvaćati stvarnost onakvom kakva je.
Da ne zaglibe.
Pa birate između dvije pilule: crvene i... zelene.
Pa (samo) maštate, ili (i) kreirate svoj stvarni svijet.
Instant
četvrtak, 09.10.2025.
Danima već pijem instant kavu.
Otvoriš staklenku za gosta koji pije takvu, poslije njega više nitko, i onda ona stoji i stoji... dok se ne pokvari.
Ili piješ ti, da se ne.
Ovo je bila nekakva kremasta nesica... i ajd, ne mogu reći da mi nije odgovarala, jer bih ju inače pustila, bez pozdrava.
A i jutros sam popila posljednu šalicu, pa sam joj od tada već oprostila sve što sam joj imala za zamjeriti.
I dobro ona, mala staklenka je bila... vidjet ćemo što će biti kad otvorim onu najveću :I
No, s druge strane - ovako je manje problema s pranjem šalica. One s talogom kave uvijek nosim van, pa se nahodam, dok ove instant mogu direktno u sudoper.
He... lako je tako :O
I sama sam 'instant' ovih dana. Sve nešto na brzinu... (moram, nije da i stignem).
Danas čak namjeravam kuhati paštu fažol... s limenkom kuhanog fažola :O (ovo sam napisala samo zato kako bi sad Klocky dotrčala... i ponovno otišla s idejom za sliku :O)
Uspjela sam si i istovremeno natovariti na vrat čak tri posla... a svi znamo da kod mene nikada nema garancije ni za onaj jedan najmanji...
B(l)ogek, B(l)ogek... kaj mi bu ve Regica rekla :I
Al' sam se napal'la...
ponedjeljak, 06.10.2025.
Ja sam piromanka. Al' ona što poštuje zakon pa ne pali vatru u ljetnom periodu, nego za svoje poremećenosti fino i strpljivo čeka 1.10.
Lampice, svijeće, lučice, dušice.... se ne računaju. One su svakocijelogodišnje.
Danas sam palila sve što sam stigla: kutije, stare krpe, daske... (i) dobar dio onoga što su trebali odvesti komunalci, al' ja zaboravila prijaviti :I Krupni otpad ne odvoze baš često, pa sam odlučila hrpu malo smanjiti na ovakav način (teško žabu... čini se, isto k'o i puža - vidjela sam jednog kako se uputio direktno ka vatri :I)
Imam fotke vatre (na mobitelu), al' ih nisam stigla prebaciti... ranije sam namjeravala fotkati rajčice, da vidite kako su lijepe crvene, al' i to sam zaboravila.
Da sam ih se sjetila fotkati, možda bih stigla/se sjetila i ručak skuhati,
Al', eto, nisam.
Pa nisam ni ručala :I
Al' zato sada, konačno, dok se sobom iz moje kose širi miris današnjeg paleža, sjedim, slušam AI blues (puno se spominje whisky pa je dobro što barem miris dima nije umjetni, kad već sve drugo je) i stružem žličicom po zdjelici s grizom na mlijeku.
To mi je treći u zadnjih desetak dana.
Posljednji takav sam kuhala pred godinu, dvje (ili tri? Tata je bio živ - njemu sam ga kuhala), a prije njega... ne sjećam se :I
To bi moglo značiti da sam sada dobrano u... u potrazi za izgubljenim vremenom.
Lastane, je l' da da je sa mnom sve u redu?
Stroganoff
subota, 04.10.2025.
Govedina Stroganoff, točnije.
Nekada davno jelo osmišljeno za člana ruskog plemstva. Po njemu je i naziv dobilo.
Jelo je brzo postalo poznato i danas skoro da spada u jednostavnija, svakodnevna... a opet - ne možeš se ne osjećati pomalo 'aristokratski' dok ga konzumiraš.
Kad pogleda čovjek... pravi razlog za nedostatak takvog osjećaja u bilo kome zapravo i ne postoji... e, da nije ratova, uništavanja i otimanja; stalne ljudske potrebe da ima više...
Ali ne koliko mu je potrebno, nego da ima više od drugih.
Što je to u ljudima...
Nu, ni ovaj tanjur nije od jučer, nego od prije dva tjedna, al' mogla bih ga baš i ponoviti.
Kledne
petak, 03.10.2025.
Posljednje šljive ove godine i nezaobilazne kledne.
(Jednom kad dijete ushićeno poviče - Kleeedneee...!!! - kledne onda zauvijek ostaju kledne.
I točka.)
Moj problem s ovim klednama, a i inače kada se radi o hrani na fotografiji, je taj što ne inzistiram baš uvijek na estetskom dojmu, nego ponekad isti podredim okusima. Konkretno, kod ovih kledni je problem taj što bi one na fotografijama djelovale puno privlačnije da su uvaljane samo u prezle. Ali nisu :I , jer sam ja zbog okusa prezle pomiješala s orasima (i još koječim) pa nisu ispale savršene nego ovako malo 'čupave i neuredne'.
Meni inače ne bi bio problem tu razliku prepoznati na tuđim fotografijama, ali eto... mnogi ljudi se oslanjaju isključivo na taj vizualni dojam pa ja sa svojim rado(vi)m(a) znam ponekad kiksati.
A što sad :I
