Sad pak malo črlene

Svijet bi se puno teže podnosio/ bio bi puno dosadnije mjesto kad mi ljudi ne bi stalno imali razloga za glumiti pure.








Moja pjesnička duša ovog ljeta preživljavala je čudeći se ovim k(r)asnim rajčicama. I to uglavnom njihovoj veličini. Ali ne zato što ja nikada u životu nisam vidjela velikih rajčica (imali smo mi u vrtu i većih) nego što ne znam kako su baš ove uspjele narasti ovolike. Kada sam ih ranije spomenula, napisala sam da sam početkom ljeta gurnula dvije polovice prezrele (da ne kažem - trule :I) rajčice u cvijetnjak, i ove koje vidite na fotografiji njezini su potomci. To što je iz sjemena ponikla nova biljka, naravno, nikakvo čudo nije... čudo je to što su rajčice koje ja obično kupujem, i koje sam onda jedine i mogla strpati u zemlju- mini grapolo. A ove rajčice ne liče na njih.
Postoji tek mala, malena vjerojatnost, jer sam jednom ili dva put kupila i takve, da sam možda posijala nekakav 'normalni' grapolo, ali ove rajčice ne liče ni na te druge. Ove su ogromne.

Ne znam koliko možete procijeniti po fotografiji; za usporedbu ću vam reći da je promjer tanjura 30 cm, a ovih pet rajčica na njemu teže oko kilogram. Malo više od.
I tih pet rajčica je tek polovica koja je izrasla na jednoj grani. Ova je prerezana.
Od dvije biljke koje sam ostavila da izrastu, svaka je imala po nekoliko grana, s najmanje deset nanizanih plodova na svakoj. Jedna grana, koja i sada još uvijek stoji s lagano zarumenjenim plodovima, na sebi ih ima 16.
Nešto ranije su bile i dvije grane koje nisu izdržale - razgulile su se pod svojom težinom.
I kako da se onda ne čudim?!

Ljetos, dok bih sjedila vani nogu podignutih na vrtni stolić, i s te strane analizirala ovu enigmu... nisam došla ni do kakvog zaključka :))
Ne znam... možda je, obzirom da je ponikla u cvijetnjaku, rajčica išla na svojoj koži provjeriti onu o (ne)pravici v cvetju? Pokazati gospođi Kraljci, koju je pošteno zgurala u kraj i nije joj dala disati, da skromni cvjetovi daju raskošne plodove, a raskošni cvjetovi tek... šipak? Zapravo, u ovom slučaju se radi o gospođi Kralju - don Juan ruži... kojemu sam ja na kraju obećala ipak nešto bolji tretman iduće godine, onaj koji će od njega konačno napraviti zavodnika kak' se spada.
Rajčice i tako nismo skužili... je li.







Ono pak što znam je da smo mi doma jako rijetko kuhali 'praznu' juhu od rajčica. Obično bi bila s nekakvom tjesteninom, ili s griz noklicama, kao što je ova koju sam ja skuhala pred dva dana. Ha...oduvijek jedna od dražih juha mi, ali igrom slučaja jako dugo ju nisam radila, tako da sam nezadovoljna početnim okusima pomislila da sam i zaboravila kako se kuha :O
Jasno, nisam.
S juhom bi ranije u paru uvijek dolazila i nekakva štrudla (ugljikohidrata nikada dosta... je li :O). Ja ju sada obično preskočim (to što sam jučer ispekla makovnjaču, ne pika se :))), jer (i) ovakva juha prolazi kao samostalan obrok.
Sasvim korektan.
I konkretan.