Ne zovi V radi gašenja požara

Ja stalno palim te nekakve vatre, ali ih uvijek držim pod kontrolom... ne dam da se razbuktaju, dopustim im tek malo zagrijavanja. Oprezna sam. Moram biti i zbog brojnih svijeća i lampica koje uvijek svjetlucaju u mojoj blizini... pa one visoke, koje bi s mogle prevrnuti, gasim svaki put kad izlazim iz sobe, čak i na samo nekoliko minuta, a gasim i niske ako je mačak u blizini.
Jer nikad se ne zna...

Ovih dana sam već počela s proljetnim čišćenjem. Ma, znate vi da ja nisam baš velika čistunica, da o čistoći više pričam no što ju prakticiram... ali znate i da se posljednjih nekoliko godina stalno borim sa svojim zapuštenim vrtom. Nikako da ga iskontroliram...
On je moja bolna točka, moj svakogodišnji poraz... poraz kojemu sam ove godine odlučila stati... na rep.
Grmlje... (pre)visoku travu.
Što god.
Kako god.

Pa poučena prijašnjim godinama kada sam mislila da imam vremena, a nisam... ovog proljeća sam krenula na posao već s prvim njegovim ukaz(iv)anjem.
Prva faza je ujedno i najvažniji posao, majka svih vrtnih poslova koja zahtijeva čišćenje vrta od prošlogodišnje suhe trave i polomljenog granja. U mojem slučaju tu je još i izvlačenje zaostalih dijelova starog, porušenog plastenika, žičane ograde napola zarolane, kao i brojnog alata koji je ostao iza mame... a moguće da ga je nekada i tata tamo odvukao pa zaboravio. Do sada bi me svake godine visoki korov preduhitrio i progutao svo to 'blago', pa zbog svega toga nikada nisam mogla nikoga pozvati da pokosi vrt, jer tko na na što bi sve nagazio... gore i od kakve mine zaostale iz Drugog svjetskog rata :I

Enivej... ja sam sada krenula ranije, dok se sve još dobro vidi, i već sam jako lijepi posao napravila. I prije no što se krenem obračunavati s divljom kupinom koja je prisvojila dobar komad vrta, što zemljanog, što zračnog, odlučila sam zapaliti sve što se od prikupljenog dalo zapaliti.
Prvo sam namjeravala zapaliti lomaču na kraju vrta, ali sam, ovaka oprezna, od te zamisli ipak odustala. Tamo nemam vodu kojom bih kontrolirala vatrine pute, a pojavio se i nekakv vjetrić... slabašan, doduše, ali ipak dovoljno jak da stvori problem. Pa sam se okrenula planu B, tj. drugom kraju vrta, odnosno njegovom početku gdje stoji veliko metalno bure, još od vremena prije organiziranog prikupljanja i odvoženja smeća.
Pa sam hrpe prikupljenog granja i svega što je paljivo nosila do bureta. Kada sam ga napunila i u njega ubacila zapaljenu šibicu, pomislih kako bi bilo pametno da odmah pripremim i crijevo s vodom jer je oko bureta bilo još dosta suhe trave, a u blizini i jedna dvorišna zgrada... pa da ne bi bilo...
Kolut s crijevom držim u dvorištu, u blizini slavine s vodom, na mjestu gdje se iza zida nalazi susjedova velika zidana krušna peć/roštilj.
Moj susjed jako voli roštiljati i zbog toga me počesto iznenadi dim u dvorištu, što i nije nekakav problem jer na roštiljanje računam... problem je kad me dim iznenadi zimi kada padne mrak, jer susjedu ne bude problem ni po hladnoći vani pripremiti si večeru, ali mene uvijek prepadne dok ne saznem otkud dolazi.
Vjerojatno je zato moja podsvijest naložila da to crijevo cijelu zimu stoji baš tu :D

I tako... odem ja i odvrnem vodu, pa prikopčam crijevo na slavinu i počnem ga odmatati s koluta... i zapetljam se u njega kao nikada do sada. Krene dobro, pa se onda nekoliko namotaja odjednom opusti i jedan zapne za kotačić, a drugi za nekakv žlijeb. Pa dok njih popravim, opusti se sljedećih nekoliko namotaja, i tako dobrih pet mnuta, ako ne i više potrošim na odmatanje tridesetak metara vrtnog crijeva za vodu.
Malo me počne loviti panika jer sam vatru ostavila bez nadzora, pa se još jednom zapetljam prije no što sam konačno uspjela savladati tu zmiju i odvući je do vatre... koja se rasplamsala i više nego sam strahovala. Cijelo bure se zahuktalo od njene snage, a plamen i gusti dim su se uzdizali u zrak preko nekoliko metara visine. Srećom, vatra ništa okolo nije zahvatila pa ju na brzinu iskontroliram, malo odahnem i shvatim još nešto o sebi.
Da sam nikakav vatrogasac.
Idu meni ovi mali plamičci i sve oko njih, tu sam svoj na svome, ali nisam za velike vatre.
Stoga, zatrebate lli ikada kakvog vatrogasca, ili samo nakazu, zab(l)ogamiloga, nikako ne zovite mene
Dokazano sam mepouzdana :)

Oznake: peti element