Pizza

Mortadeli, piše, rok istekao jučer.
Eno ga Gibonni pjeva - I ove dvijeee duušee što nam je Bog povjeriooo ... (ozbiljno, pjeva, eno na Tv-u najava za koncert).

Sve - danas ću, sutra ću i eto ponedjeljka trinaestog. Dobro, dan ovamo ili onamo, nebitno, nije problem.... problem je što kad ja zamijesim tijesto za pizzu, onda uvijek zamijesim za tri pizze.
Lakše mi tako nego prćkati oko jedne male grudice... ali onda moram i pizze peći tri dana
Ma dobro, neš' ti problema... i tako ovo i je ona posljednja... ja sam zapravo htjela malo Talijanima prigovarati licemjerje.
Al' ne mogu.
Mislim - mogu, i vjerojatno se i ima (za)što, al' ne mogu ovo što bih ja sada, jer ne bih bila u pravu :I
Pokušala sam ja i s neke druge strane pronaći prolaz... al' ne mogu ni tu, ni s te ne bih imala pravo :I

Recimo, obzirom da ja jako volim slatko-slano-kisele okuse, pa tako i pizzu s ananasom, a čitala sam nedavno kako se Talijani jako protive takvim pizzama, htjela sam im onda prigovoriti baš na ovoj s mortadelom i pis(sss)tacijama... kao - ne priznaju ananas, a pis(sss)tacija im, je l', autohtona sorta; eno raste na svakom ćošku uz maslinu i smokvu k'o usred Irana...
Hebiga, al' stvarno raste - Italija je čak jedna od vodećih zemalja po uzgoju pis(sss)tacija, i odmah bi me sse moglo poklopiti da im prigovorim na licemjerju :I

Al' dobro, svejedno ja imam pravo reći da je meni ona s ananasom puno bolja od ove (e, neće mojem nepcu nitko određivati što će se njemu sviđati :O).
Mislim, O.K. pistacija, al' mortadela mi se niš' ne sviđa. (Pre)slana, (pre)žestokog okusa... suvišna...
E, eto im sad!