Žute dunje...

Nimalo lako nije biti dizajner... pa ni svoj osobni .
Osjećaj topline daju mi brojne svjetiljčice i svijeće oko mene, ali mi za isti trebaju i hrpe jastučića i mekani tepisi...
I baš jedan tepih tražim ovih dana...
Mora biti debeo i mekan. Ne preskup, ali kvalitetan... nikako ne smije ostavljati dojam jeftinog ukusa...
Tražiti nešto tako preko interneta mukotrpan je posao; tu nema nikakvog dodirivanja rukama, pipkanja, i glađenja jer se oslanjaš samo na svoje oči i intuiciju... šesto, sedmo i petnaesto čulo...

I konačno, nakon duge i iscrpljujuće potrage, danas sam ga pronašla. I znam da je dobar.
Sad samo treba vidjeti kako će se on - marokanac među tepisima, snaći sa svim onim sivilom, (baš)čelikom i sterilnom bjelinom koji kod mene vladaju (čist' me sram reći - i svog nereda... ali ajd, moram i to nekako :O)...
Da je pred njim lak zadatak, to sigurno nije... ali tko zna... možda se jadan sjeti i poletjeti :O