Bobići
četvrtak, 16.11.2023.
Prije par godina, ja sam tada još imala svoje stare blogove, jedna osoba je u nekakvom poduljem komentaru-monologu, ničim izazvana, jako izvrijeđala sve nas blogere. Da si (samo) umišljamo da smo: pjesnici, pisci, kuhari... te da se razumijemo u filozofiju i politiku, i još koješta drugo. Nitko od blogera tada nije bio pošteđen. Moram priznati da mi je to baš zasmetalo. Jako ružno je djelovalo. Pogotovo što ta osoba nije ni bila bloger i nije nama ostalima pokazala ništa od svojih vještina, osim eto te sposobnosti izrugivanja.
No, B(l)ože moj, možemo samo pokušati zamisliti, ne i znati, kakve osobne frustracije druge ljude navedu na takvo krajnje ružno ponašanje, a i ljudski je opraštati, kažu, tako da ni takvu osobu ne treba previše osuđivati.... ako ni zbog čega drugog, onda zbog nas samih.
Kamo bi dospjeli da uvijek vraćamo istom mjerom, pa da se recimo i s ovakvima prihvatimo nabacivati uvredama.
U divlje zvijeri bi se pretvorili.
Osobno, smatram kako mi imamo dosta zanimljivih, talentiranih i inteligentnih blogera, a i ja sama se ponekad potrudim dati svoj skromni doprinos onoj kreativnoj grupici.
Znate već da se ja uglavnom držim samo fotografije, i uz nju vezano najčešće kuhinje, zbog tamo nekih svojih ograničenja. Ne mogu pokazati previše, ali poneki kolačić se uvijek nađe. Tako sad planiram i za ovaj Božić nešto, i pomalo plašljivo prizivam mrvicu veselja... plašljivo, obzirom da nas je proteklih nekoliko godina veselja dosta često zaobilazilo.
(fotografija je preuzeta s OVE stranice)
Dakle...m... kolačići!
Malo sam istraživala, i ove godine su me privukli bobići.
Bobići su, kažu, kolačići koji se u Dalmaciji tradicionalno peku za blagdan Svih svetih, ali zanimljivi su mi, a i volim bademe, pa ne vidim razlog zašto ne bi mogli i za Božić.
U Slobodnoj Dalmaciji sam našla tekst koji malo opisuje povijest ovih kolačića, pa su mi tako postali još zanimljiviji.
Bob se od davnina vezao uz stara praznovjerja i mitove. Još su ga Egipćani sa strahopoštovanjem koristili u pogrebnim ritualima zbog vjerovanja da u poljima boba obitavaju duše pokojnika. Posebno mjesto ove su sjemenke imale i u staroj Grčkoj gdje su slovile kao omiljeno jelo Mojra, božica sudbine. Stoljećima kasnije bob se ukorijenio i u kršćanskoj tradiciji, posebno nakon što je u 10. stoljeću opat Odilon iz francuske opatije Cluny njime nahranio svoje redovnike na dušni dan, 2. studenoga, kako bi lakše podnijeli bdijenje. Od tada je bob postao neizostavan u obilježavanju blagdana Svih svetih i Dušnog dana. Tek je austrijska slastičarska mašta ovoj sjemenki podarila njezin slatki oblik prije više od dva stoljeća u tada habsburškom Trstu, odakle se proširila našim krajevima.
Fevete (tal. Favette) ili bobići kao znak dobrih želja za srećom i životom, dobrim i dugim životom, rađanjem novoga života, osvojili su ponajprije građanske kuće duž čitave naše obale Jadrana.'
Slobodna Dalmacija nam donosi i recept za ove kolačiće, pa iako se u tekstu napominje kako je mnogim ljudima 'pepavo' raditi ih i radije ih kupe (hoće reći da su ljudi danas prave ljenčine :O), ja ipak mislim kako je kolačić stvarno jako jednostavan za napraviti, i da se uvijek više isplati stvoriti nešto svoje, tako da ću se vjerojatno okušati u izradi.
(osim ako se ne odlučim za zimtsterne koji su poprilično slični bobićima, i mrvicu zahtjevniji)
SASTOJCI:
- 25 dkg bajama
- 50 dkg šećera u prahu
- 1 jaje
- 1 vanilija šećer
- kora 1 limuna
- 2 žlice rakije
- 1 žlica kakaa ili čokolade
- MALA TAJNA: na vrh noža mljevenog oraščića
POSTUPAK:
Bajame samljeti fino, umiješati sa štaub šećerom, dodati vaniliju, rakiju i jaje, umijesiti tvrdu smjesu, odvojiti jednu polovinu i dodati kakao Peći na 125 stupnjeva na masnom papiru, bijele 23 a crne 25 minuta. U slast !!!'
