Lazanje

Sinoć, dok sam čekala utakmicu, palo mi je na pamet da bih mogla ispeći lazanje. Njh jako rijetko radim, skoro nikada, ali sam ih ovih dana ipak, eto, imala u planu, pa sam iskoristila vrijeme kad sam namjeravala ostati nešto dulje budna. Inače, u posljednje vrijeme jako brzo zaspem... od umora. Mislim, umorna sam ja uvijek, ali postoji razlika između umora od nemoći - taj najčešće ne da spavati... i ovog kad iscrpljuješ svoje tijelo i um do krajnjih granica. A to ja sada radim... i već neko vrijeme onda spavam čvrstim snom pravednika, da ne kažem - k'o klada :O
Toliko umorna budem da se navečer jedva dovučem do kreveta, a nerijetko me san prevari dok pokušavam pogledati nešto na TV-u, pa onda pola noći provedem sklupčana u fotelji.

Alzo, sinoć sam, kako već rekoh, odlučila da si nakon jučerašnjeg dnevnog posla zadam još malo i noćnog. Jednom sam kupila gotove lazanje, pa sam si nakon njih obećala da to više neću raditi, a kad kad si tako nešto obećam onda nekad znam obećanje tako ozbiljno uzeti da odbijam kupiti bilo što :)) E, tako sam ja sad sve sama napravila, pa i tijesto za lazanje. Domaće, k'o domaće - nakuhalo se, ne duplo, nego trostruko... al' dobro sad, barem ne nedostaje :O

I... kako naumih, tako i uradih... a jutros rano već i poslikah, i sad još,kao bonus, ne moram tri dana razmišljati što ću kuhati. Istina, još se ne zna tko će to pojesti, ja ili mačke... ali svejedno - jedna briga manje :O
Prosto ne mogu sebe prepoznati kakva sam praktična žena postala :O... kuvam, perem, spremam... računa vodim kada... a ne, ne, to ne - mene uvijek ima :O
No da, tko će znati zašto se ponekad ljudi tako promijene... znate li vi možda?





























***


A ima nešto što sam radila prije nekoliko dana, i što bih baš mogla i češće ponoviti... a bome - sama sam i pojela :)