Velike tajne malih fotografa

Gledam ja tako tjesteninu na tuđim fotografijama - žuti se k'o dukat, k'o ovih dana puni mjesec koji ne da mirno spavati (aj, kako kome :O), a kod mene sve neka blijeda, ma koju god vrstu da upotrijebim. Moram priznati, na trenutak sam mrvicu bila zbunjena, a onda se sjetim da su to fotografije profesionalaca pa si kažem -Jao, V, ti kao da si od jučer pa ne znaš kako profići rade.
I od tada više nema blijedih špageta :O

Nego, kad smo kod žute boje... znate li vi priču o zastavi koju možete vidjeti u (meni jako dragom) spotu ispod?
Je, znam, to se događa u dalekim Amerikama, nema to nikakve veze s nama... ali ipak me zanima kako vi doživljavate ovu i slične poruke ?
Koje riječi vi upotrebljavate...?



LIBERTY OR DEATH

Gledam jučer dvije žene koje poznajem veći dio svog života. Procvjetale su u posljednje vrijeme... obje nakon teških, iscrpljujućih veza. Jedna se dugo, grčevito držala za brak koji to odavno nije bio u pravom smislu riječi. Nesretna, uz muža preljubnika. Nažalost, tek kad je bila primorana izaći iz tog braka, postalo joj je jasno da je to odavno trebala sama učiniti.
Druga vjerojatno to ne bi nikada napravila da joj muža nasilnika neke više sile nisu podsjetile na njegove granice...
Slobodne, zadovoljn(ij)e... ali i trajno oštećene, kao ptice koje su cijeli život provele u krletkama, pa puštene na slobodu nisu baš uvijek sigurne što bi s njom točno trebale...
A meni, dok gledam njihov let, po tko zna koji put nameću se pitanja - kako je moguće da smo u stanju sve sačuvati, za sve se grčevito boriti, pa i otimati od drugih... a istovremeno tako lako izgubiti sebe...

Ide mi na živce kad smislim naslov, ne iskoristim ga odmah i onda ga poslije zaboravim!

Taman zaključim kako mi se sviđa svjetlo ranojutarnjeg tamnog neba, počnem snimati i onda otkrijem da su sve baterije prazne :I
A niš'... prihvatim se drugog posla i sa sobom ponesem oni mali bokunić vina... kad sam ga već nalila, je l'...
Ups.... al' to možda i nije bila najpametnija ideja :)))

















Enivej... poslije se baterija malo napunila, pa sam ponovno snimala... umorila se... onda se baterija ponovno ispraznila i sad je opet punim.
Nu, al' dobro je dok se baterije mogu puniti.
Ne?

Jedete li...

Jedete li tatarski biftek?






Moram priznati da ja ovo nisam pojela. Ali ne zato što imam odbojnost prema 'čudnoj' hrani, nemam, nego što me stvarno nije mamilo.
Seljak, što ćete :I
Al' imaju ovdje najmanje dvije stalno gladne osobe koje sigurno ne bi časa časile... :O

Budi zdravo

Jutros dobijem fotografiju obroka na odjelu onkologije jedne naše bolnice. Na fotografiji su: kriška kruha, jogurt i tanjur s nekakvom rijetkom kašicom.
Nisam pitala kakva je to kašica jer je i ranije bilo problema s davanjem naziva jelima, pa sam samo pitala kako je.
- Dobro...- kaže.

Istovremeno, u novinama pratim jelovnike u Saboru , pa se prisjetim i onih s početka godine... i nije bilo teško procijeniti tko su tu stvarni bolesnici.

iiiooouuuu... :O

Popljuje trudnica pizzu, iako ti nisi nikad zadovoljnija bila... al' ne smiješ joj ništa reći jer te strah ječmenca :I
Oakvu situaciju na blogu bi samo jedan pravi obračun pizzama mogao riješiti!


Idem... ne mogu podnijeti ovoliku količinu mržnje :I











































P.S. a ovolika količina pizza je rezultat dugog čekanja na kvasac... tijesto se, kako bi se spasilo, moralo poduplati... pa sad plivamo u njihovom obilju...
Al' kako rekoh - nikad bolje :O

Nu ga... aktivir'o se

Novi kvasac je kao i ona nova metla što sam je nedavno kupila - bome, i jedno i drugi bolje rade nego njihovi prethodnici.
A njemu je i bolje, obzirom koliko sam se ja nanervirala zbog onog nepodizanja :))
Tri dana je trebalo tijestu da nadođe... ponervozila bih se i da je sve štimalo, a kamoli što nije :O
Alzo, al' sad je tu.... i što je tu je, što god da je.


Napuljska pizza... dvije :O
Male.






Men' se čini dobro. Mislim, ne znam... nagađam jer ja zapravo ovu pizzu nikada nisam jela, Al' rekla bih da je to to.
Pizza se pekla u običnoj pećnici, nije u krušnoj... no nakon kratke drame kad se u pećnici zapalio papir, povukla je malo i arome dima, pa je sad k'o prava :DD

Nu... što vi kažete?

Shepherd's pie

Alzo... plan je bio spasiti i preostale nedavno kupljene tikvice, ali od toga za sad ništa jer se tijesto za pizzu nije poodigloo... tj. kvasac se nije aktivirao, iako bi po datumu isteka roka trajanja sve trebalo normalno funkcionirati. Nemam pojma kaj mu je :I
Tak' da sam onda ljuta išla raditi pastirsku pitu, a onda i još jednu gulaš pitu... et' koliko sam bila ljuta.
Pastirska pita je rađena po receptu najvećeg lajavca među kuharima (ili je obrnuto?... :O) - Gordona Ramsaya, a druga pita je irski gulaš u lisnatom tijestu. Da sam imala crnog piva, završilo bi i ono u gulašu, al' kako sam imala samo svijetlo... ono će sad završiti negdje drugdje :O

A tikvice? Niš', bit će sutra... kupila sam novu germu.

A tu je i 'plavi sat'

Špageti s tikvicama

Danas nisam namjeravala ništa kuhati, ali onda sam vidjela da jedna, dvije tikvice, od onih nekoliko što sam ih nedavno kupila, mijenjaju konzistenciju pa sam se na brzinu predomislila.
Propast će - mislim da će me dotući te dvije riječi koje u posljednje vrijeme sve češće izgovaram... pa onda to što će propasti idem spašavati da ne... :I
Lagano bi me mogla dotući i vrsta namirnica koje u posljednje vrijeme upotrebljavam... to su: tikvice, bundeve, patlidžani - ono (jedino ) što ja baš ne volim.
Al' dobro... ako ja pripremim, onda (mi) je i takva hrana uglavnom jestiva...
Ponekad i više nego... :O

U 'zlatni sat'

Ratatata...ta...

Ratatouille - jedno fino bezmesno jelo.
Skroz vege.

Ma, da neće valjati...

A ja sam ju radila, kako neće :O
Jedino ako netko ne voli fini okus maslaca i medenjaka... onda O.K.






















Al' ipak, da se nekim slučajem dogodilo da pita ne uspije (ah... nikad se ne zna... :O), ja sam se pripremila pa ispekla, ne jednu...






Nego čak dvije.







:D

Bu pita!

Bu pita, al' ne američka, nego je i ona engleska.
Maleni problem s njom je taj što se ne zna tko će je pojesti. Ja baš i nisam nešto luda za bundevama, a mačke ne bi smjele slatko :I
No, ajd... nekoliko puta sam i sama nešto radila s njima, i tada je bilo fino. Inače nee voooliim...
Najlakše bi bilo pitu pokloniti susjedima (ako me nekim slučajem netko želi savjetovati :O), i to bih ja i napravila s čitavom... ali obzirom da ću je sasvim sigurno malo sjeckati, onda takvo poklanjanje ne dolazi u obzir.
Ali tko zna... možda pita neće ni uspjeti... pa ću se praviti da nije ni postojala, i više je nećemo ni spominjati :))


















Moja mama ih je strašno voljela ovako pečene, pa iako meni nikada nisu bile pretjerano drage, miris pečene bundeve u hladnim zimskim jutrima je jedno od mojih dražih sjećanja iz djetinjstva.

Kad mi (ti) se ništa ne da

Jutros (ni)sam bila nizašto. Znate ono... kad niste ni za... E, takva sam ja bila.
Povratku u krevet sam se nekako oduprla, ali da neću/ne mogu cijeli dan iz fotelje, to se odmah vidjelo.
Ni makac.
Do deset sati me već prošlo, a do podne je ova pita bila gotova.
Iako sam se i nakon deset malo klackala s odlukom o ostatku dana, sjetila sam se da su za sutra najavili nestanak sunca, a to znači traženje novog izvora svjetlosti i novo prilagođavanje... tak' da sam ipak zgrabila što mi je bilo ponuđeno. A sutra ćemo već vidjeti tko će se kome i koliko prilagođavati.


I, evo ga!



























Pita je engleska s piletinom i gljivama. Radila sam je po receptu - točno, kao što to obično radim kad želim osjetiti autentične okuse neke zemlje, no kad je nadjev bio gotov, ovi okusi me se... mnjaa... i nisu nešto dojmili pa sam ih išla malo 'oplemeniti' nekim drugim Na kraju je sve otišlo u pravcu piletine na lovački, ali s još malo jačim okusima. Mrvica mi je trebala da u pitu utrpam i dimljenu papriku, al' na kraju sam joj ipak dopustila da zadrži (barem) svoj bljedunjavi izgled.

Sve je bilo poslikano do jedan sat... no, iako sam sve dosta brže završila nego jučer, onaj klinac u leđima se svejedno uspio javiti :I Beštija podmukla, nikad nisam sigurna kad će me iznenaditi.
Al' dobro... možda mu sutra ne dam nikakvu šansu... možda već ujutro ranije uzmem i nekakav lijek.
Tko zna što donosi sutra.

Danas je dan od pašte.
Počelo je rano jutros, tako da mi se do tri sata popodne uspio upaliti nekakav klinac na leđima :O































Tjestenina je kuhana al dente, al' moram priznati da meni takva baš i nije najdraža - više volim kad mi hrana ne pruža žestoki otpor, al' skuhala sam je takvu da bude privlačnija na fotografijama. No, obzirom da ja ne doručkujem, nije ni bilo bitno... a i da doručkujem, tjestenina ujutro teško da bi prošla, pa još kad odstoji na stolu sat, dva...
Al' mačketine se nisu bunile :O

Love at first bite... and cuzamen svi

Kaže mila i draga Flekserica da je s mojim kuhanjem u strasnoj pla(k)tonskoj ljubavnoj vezi; da je ta ljubav 'pala' na prvi pogled i da od tada izdržava sve bure i nevere, i da ona sama u njeno ime ne preza ni od gaženja preko žutozubih baba... i sad, kakva bih ja to osoba bila kad joj nakon svega ne bih omogućila još jedan 'čvenk', olitiga ljubavni sastanak s objektom njene žudnje.
I pogotovo kaj mi je komentirala prethodni post... kak' da joj (na to) ne uzvratim (a nu žabe...a nu žabe...) :O
















Alzo... danas na meniju imamo jučerašnji ajngemahtec... kojeg ja, iskreno, nisam jela jer sam se zasitila kuhanog krumpira i fine, mekane govedine/teletine. Naime, ajngemahtec, ilitiga pileći ujušak nije bio samo s piletinom... ja često pored piletine u lonac utrpam i nekakvo govedo, pa je tako bilo i ovaj put. Krumpir i tele sam začinila češnjakom, peršinom i bučinim uljem... i to me toliko zasitilo da za juhu jednostavno nije bilo mjesta, iako sam je sanjala cijelo ljeto...
Al' fina je bila, u to ne sumn(l)jajte.

Et'... a danas smo još imali i ponovno fetu, i ponovno quiche... ovaj put zajedno. S rajčicama i majčinom dušicom.

















Morat ću malo stati s kuhanjem.
Ozbiljno :))

Ima tako dana...

A dobro je, ima ih.

Fina hrana

E ovo je bilo fino - pečeni feta sir s rajčicama, medom, maslinama,češnjakom...

Na neku foru, obično najjednostavnije stvari isplivaju kao najkvalitetnije.

Bu... ahaha

Novo i staro računalo su izgleda rođaci... tj. srodan im je čipset, tako da kad sa prebacila hard disk iz starog računala u novo, da vidim može li se što napraviti, ovaj je najnormalnije počeo/nastavio raditi s njim kao da se cijeli život poznaju.
Niš' bez rodbine.

Et', i 'ko reče da ebony i ivory ne mogu živjeti in perfect harmony... barem kad su računala u pitanju. Naime, jedan komp je crni a drugi bijeli.
O kućištima govorimo, no.
Aj, to mi je malo popravilo raspoloženje.

A istovremeno, svjesno-podsvjesno, i kuhanje je išlo u pravcu ebony & ivory.
Radila se prvo salata, pa se kuhala jedna tjestenina...







druga...












a kad sam je već toliko nakuhala, odlučih biti praktična pa jednim kuhanjem 'ubiti sedam muha' i dobiti kraljevića za ženu...

Nu, crn-bijeli složenci - mac & cheese u malo raskošnijim varijantama.












Alzo, na brzinu sam skuhala bešamel, utrpala dvije vrste sira u njega, podijelila te u jednu polovicu umiješala rajčice i kobasicu... (ajd, ne baš kobasicu nego kulenovu seku (sama se ponudila)), a druga je s trakicama slanine i camembert sirom. I kad sam već spomenula raskoš, onda moram reći da je ova druga varijanta taj naziv stvarno i zaslužila.
Možda ne toliko izgledom (umorila sam se ipak nešto više no što sam predvidjela, pa se to odrazilo i na prezentaciju :I), ali okusom svakako - fantastičan je bio.












I sad, ako će se ponovno naći netko tko će pitati koliko sa 'teška'... samo ću ih uputiti na mačke :O
Pa nemrem toliko pojesti. Jest da sam pokupovala ove nove, minijaturne pekače... al' ipak... mislim ono...nee... :I
Ne?

Kapija

Imam nova dvorišna vrata. Drvena, visoka vrata. Sestra kaže da ju asocira na Albaniju. Pretpostavljam da nije mislila na ona njihova Otratska, nego prije na neke srednjovjekovne zidine. Rozafine možda...
Aj dobro, vjerojatno je mislila na nekakvo seosko imanje preko čijih zidova ni jedna žena nekažnjeno nije smjela ni priviriti, pa sam se odmah narogušila.
No, dok sam nadgledala radove i povremeno priskakala majstoru u pomoć, palo mi je na pamet da bi mene u Albaniji prije mogla zadesiti sudbina burneše :I
Je... pa kažu da im svaka vrijedi za dva muškarca :O
A bome... dok sam ja tako priskakala, a moj mlađahni susjed prešetavao s dječjim kolicima, pa je nakon njega prošao i jedan moj školski kolega s bebicom u naručju, moram priznati - svašta mi je još palo na pamet. Što... pa kad znam misliti :O

Vrata su crna... zapravo, sva stolarija na kući je crna, pa se sad zabavljam mišlju kako bi mogla biti prozvana kao Crna kuća (a možda joj i sama dodam natpis iznad vrata :O). Prije dva dana pored kuće je šetao i jedan djed s malenim unucima. Dok su prolazili jedan od njih je tik ispod od prozora pjevao - ... u kojoj živi Babaroga...
Mislim da su tek nedavno doselili i ne znamo se, pa pretpostavljam da je to pjevanje bilo potpuno slučajno, ali... intuiciju nikako ne bi trebalo podcjenjivati
Cool.
No, da... dobro... vrata - meni se sviđaju.
Je, pa k'o da mora svatko vidjeti što je na stolu i što kuham :O

***

Paprika quiche. Zovem ga i satarš quiche... pa kad su u njemu svi sastojci za sataraš, no...
Jedino što je quiche ukusniji.














***


Kompjuter se gasi. Trebala bih ga zamijeniti novim kojeg sam još prije nekoliko mjeseci kupila predviđajući ovu situaciju... a možda bih i ovome mogla provjeriti i eventualno promijeniti napajanje, jer po svemu sudeći - u njemu je kvar.
Možda i hoću... u novi kompjuter treba instalirati brdo programa; to traži puno vremena... a mene sve to više ne zabavlja kao ranije.