Bu pita!

Bu pita, al' ne američka, nego je i ona engleska.
Maleni problem s njom je taj što se ne zna tko će je pojesti. Ja baš i nisam nešto luda za bundevama, a mačke ne bi smjele slatko :I
No, ajd... nekoliko puta sam i sama nešto radila s njima, i tada je bilo fino. Inače nee voooliim...
Najlakše bi bilo pitu pokloniti susjedima (ako me nekim slučajem netko želi savjetovati :O), i to bih ja i napravila s čitavom... ali obzirom da ću je sasvim sigurno malo sjeckati, onda takvo poklanjanje ne dolazi u obzir.
Ali tko zna... možda pita neće ni uspjeti... pa ću se praviti da nije ni postojala, i više je nećemo ni spominjati :))


















Moja mama ih je strašno voljela ovako pečene, pa iako meni nikada nisu bile pretjerano drage, miris pečene bundeve u hladnim zimskim jutrima je jedno od mojih dražih sjećanja iz djetinjstva.