Mala princeza

Jučer je bio baš lijepi, lijeni dan... toliko lijep (i toliko lijen) da ga nisam htjela kvariti otvaranjem poslanih mi poruka. Internetom kruže snimci mamlaza što je prije nekoliko dana pokosio ljude na parkiralištu, a moja nećakinja je time baš zgrožena, tako da nije prihvaćena moja zamolba da mi se snimci ne šalju.
Moj zahtjev nije uvažen, ali sam snimke zato, kao prava buntovnica (s razlogom ili bez... kako kada .O), otvorila tek jutros.
I tako sam znala kakav im je sadržaj.

Ja sama sam do sada preživjela dvije prometne. Prvi put sam s osam godina, i svojom krivicom, letjela kao jedna osoba sa spomenutih snimaka - prvo u zrak, pa na haubu od automobila, pa sam ponovno odskočila, pala pred automobil... i onda ustala i otrčala :)) Od straha da ću biti kažnjena, dala sam se u bijeg... a vidjevši da za mnom i vozač trči, kad mi nije srce stalo. Čovjek je, naravno, također od straha, izbezumljeno trčao kako bi se uvjerio da sam dobro... al' ajd ti to uplašenom djetetu pojasni. Drama.
Bila sam premalena i prelagana pa sam letjela kao perce, i prošla samo s ogrebotinama na koljenima, kojih sam u to vrijeme i tako i tako stalno imala... a srećom, automobil pred kojeg sam istrčala vozio je savjestan i oprezan vozač, tako da se skoro moglo reći da su svi bili zadovoljni...

Gospodin je inače bio Varaždinec, i poslije je još godinama povremeno znao navratiti do nas i priupitati za možebitne naknadne posljedice našeg susreta. Nas dvoje se nikada više nismo sreli, jer bih ja svaki put bila u školi, pa su ga moji roditelji umirivali i govorili da sam dobro. Fizički bar, ali da za daske u glavi ne mogu garantirati :D

Drugu prometnu sam imala šest godina poslije, i tom prilikom zaradila veliku ubodnu ranu koja bi bila kobna da je bila samo nekoliko centimetara više... a ovako sam, kao prava prgavica, imala priliku posvađati se s liječnicom na hitnoj koja je pak imala potrebu kritizirati me malo s visoka. glupo i nepotrebno. I sad bih se posvađala kad se sjetim koliko je neprofesionalna bila.

I kad se sjetim ovih, a i brojnih drugih situacija (ne biste vjerovali... pa ih većinu nikada i ne spominjem) u kojima sam se nalazila... cijelog života sam uvjerena kako usko oko mene kruže dvije velike sile - jedna kojoj je strašno stalo da me ubije, i druga kojoj je još više stalo da ovoj prvoj to ne uspije. No, ne mogu sa sigurnošću ustvrditi koja od njih dvije je ona dobra :I

Enivej, nakon odgledanih videa, i razmišljanja o njima, ja sam radije otišla obići svoju 'malu princezu' - najnoviju ljepoticu u vrtu koju danima čekam da procvjeta, i koja je jutros to konačno i napravila. Prva je u novom ružičnjaku... malo se čekalo jer sam ja sa sadnjom kasnila, a i kupila sam posljednje primjerke koji su bili najslabiji, jer su svi bolji ranije već odabrani... pa ih je onda ometala kiša koja je svo ovo vrijeme padala... no čekanje se za ovakvu ljepoticu isplatilo :)
Dugo joj treba da procvjeta, i zatvoreni pup je skoro pa crne boje, a onda se pojavi s ovom predivnom tamnocrvenom bojom.
Prekrasna je, zar ne? :)

E, al' da bih ja pokazala njezinu ljepotu, mene samu su komarci krvnički iznapadali.
Krvcu sam dala za ljepotu... al' ipak - drugi put ne idem bez sve moguće zaštite! :O
(A je l' ima kod vas ovih vampira?)