A onda su došli na tvoja vrata...

Moram reći, odnosno - ne mogu ne priznati kako me počesto zabavljaju situacije u kojima su brojni samozvani borci za pravdu, koji se vole u sve miješati, kao i oni drugi, zaogrnuti vječnom, neuništivom egidom 'ne bih se štel mešati' (sve dok miješanje njima samima ne zatreba) spremni zašutjeti u svakoj prilici kada se stvari odvijaju u njihovu korist, čak i ako je ista nezaslužena. Pjesma se spremno mijenja, kao da A strana nije nikada ni svirala (kupiš ih za špricer i kavurmu...)...
Pored svog tog jada koji ti se ukazuje pred očima, ne možeš se razdragano ne nasmijati... pa gotovo! :))
Ispada tako da su svi slični borci zapravo koristoljubive gnjide, i ne možeš se ne zapitati kakvog uopće smisla ima bilo kakvo pozivanje na gospođu Pravdu...
Čemu?

Nije da ja povremeno i sama ne pokrenem poneki kotačić koji rahli tlo za sadnju ovakvih pojava, ali kotačići se često pokreću i bez ičije pomoći, sve preostalo, važnije, sve daljnje odluke su ipak na drugima...
Ne znam, kakogod, vjerojatno je krivnja na svima nama, pa me sad zanima što vi mislite - koliko duboko možemo u nešto ulaziti i reći da ne snosimo nikakvu odgovornost za posljedice? Koju to granicu možemo tolerirati?
Imate li vi u svojoj blizini borce za istinu i pravdu kao ove spomenute... jeste li možda (nedajblože) i kod sebe primijetili sličnu anomaliju, i kako se nosite s njom (tko vam pomaže), šutite li kada ste svjesni da bi upozoravanje na nepravedne postupke moglo nepovoljno promijeniti i vašu situaciju ?
I da još jednom pitam - čemu uopće služi Pravda... (a) što vi očekujete od nje?
Tako... puna sam pitanja.
Dajte mi malo odgovora.