Le Rouge et le Noir

Posađene.
Kasnim malo, a znam.








Posađene su još ranije prošlog tjedna, ali i tada sam kasnila, no kako se ono kaže: Bolje ikad, nego nikad. Ne?
U planu su još i ogrozd, aronija.. ili što mi već padne na pamet, no za sada samo ovo. I sad samo treba dočekati treću godinu :O

Od borovnica me odgovaraju jer da ću se puno zezati s kiselim tlom kojeg one traže... no to ne znači da svejedno neću pokušati :O

Obećala sam si da vrt više neće biti onako nemilo zapušten kao prošle godine pa sam se prihvatila posla. Prije no što pozovem nekoga da odradi veće poslove odlučila sam prvo sama nešto napraviti, no malo me plaši brzina kojom korov raste tako da je moguće da će poziv pasti i nešto ranije. Ipak, ne mogu reći da nisam zadovoljna svojim pokušajima. Granja i suhe trave se nakupilo već nekoliko većih hrpa pa se piromanka u meni, u četvrtak, prije najavljene kiše, odlučila na malo izazivanja požara (kontroliranog, a ne kao neki... :O). Trajalo je to nekoliko sati; htjela sam zapaliti što više, a vatru nisam smjela ostaviti niti minut bez nadzora, tako da sam se na kraju dana, umorna i 'nadimljena', samo složila na krevet i tako ostala i skoro cijeli kišni petak.

U subotu sam ipak odlučila pokušati pripremiti tlo za moj novi ružičnjak i prvi dio naručenih ruža. Isprva sam namjeravala samo obilježiti mjesta i iskopati rupe, a onda sam se u zadnji tren predomislila, izvukla ašov i riješila malo isprevrtati zemlju - onu ranije zamišljenu gredicu. Širina od 60 cm i duljina oko metar (pa i malo više) rukom obrađene zemlje moj je osobni rekord :O. Sad još samo 4, 5... 6 metara... sitnica.
Mogu ja to, naravno... tvrdoglavost nikada nije bilo ono što je moja slabija strana :O
No, vidjet ćemo još... a sada idem pokušati preokrenuti barem još jedan kvadratić 60x60. Malo zemlje za čovječanstvo, ali puno za V :O