Pih(tije)
subota, 10.12.2022.
Skuham mu kavu, pripremim lijekove, ali tata ne ustaje. Odem vidjeti što se događa, a on leži i žali se da neće Božića dočekati. Reko': Ne može, kupila sam ti mladu prasetinu za Božić, ne možeš ovoga umrijeti, kud ću s njom...
Da neka se izvoli predomisliti.
A stvarno, evo mi pun stol mesa. Susjeda poranila u mesnicu i skoro mi ispraznila novčanik. Poslije se još jednom vratila po četvrtinu mlade prasetine, pa ga onda stvarno i ispraznila.
Jučer sam pripremila meso kakvo je prije bilo dobro za svaki blagdan, ali sada je to tati postalo svakodnevno i dosadno, pa sam se s ovom prasetinom dodatno 'osigurala'.
Prošlog Božića sam se polomila oko priprema... nije da je meni to trebalo, nego sam se potrudila dati mu ono na što je naviknut. I poslužim mu za ručak pun tanjur hrane (sarmu ne jede)- predjelo i glavno jelo (toliko hrane obično jede tri dana), i kolače raznovrsne uz... a on se požali kako nema pravog božićnog ručka :I
Trebala sam za njega samoga pretrpati stol kao kad nas je bila 'puna kuća' :I
E sad me neće zaskočiti... meso sam nasolila i najvjerojatnije da ću to sve za Božić i ispeći, a onda sve i poslužiti. Ak' se raspištoljim možda skuham i hladetinu... ona mu je uvijek 'sjedala' nakon blagdanskog izobilja.
Sam' nek' proba umrijeti.
I nek' je susjeda ispraznila novčanik... moji živci puno više vrijede :O
A za što se vi pripremate, i kako?
