Kiara

U fazi sam kada ne žalim pretjerano čujem li za smrt neke starije osobe. Dobar dio tog 'prostora predviđenog za žaljenje' ja ustupim nekakvom obliku sreće - bude mi drago znajući kako je ta osoba imala priliku dobro iskoristiti svoj život, barem što se vremena tiče.
A sretno je sve oko sedamdesete.

Ja sama vjerojatno neću dočekati nekakve takve pozne godine, ali što je tu je - nije mi ni mene žao, ni sada već... polako sam već umorna, i na svoj odlazak već neko vrijeme pripremam sve bliske ljude. Ne želim da jednom kada odem to bude nekakvo iznenađenje, a pogotovo ne velika žalost.
I to toliko često spomenem, tako da vjerujem da bi moj odlazak mogao biti čak i svojevrsno olakšanje :O

No... preminula je malena Kiara Goršić - djevojčica za koju sam se iskreno nadala da će uspjeti pobijediti tešku bolest koja ju je napala, i trenutačno je moj 'prostor za žaljenje' preplavljen suzama... kao i uvijek kada premine osoba kojoj nije dana skoro nikakva prilika da iskoristi nešto od života.
Tu 'stavku' našeg postojanja jednostavno ne razumijem... niti ću ikada.
Ne želim.

Mirno spavaj malena.