Ništa indijsko

ponedjeljak, 28.03.2022.









Ušćaklo me u leđima - pod desnom lopaticom, onako baš gadno, 'živčano'. Jučer još (a kad nešto nije za tebe, onda nije... al' eto, junačiš se nešto...). , i naivno sam mislila kako će proći samo od sebe, ali kako do navečer nije, onda mi nije ništa drugo preostalo nego da unajmim painkillere... kako sinoć, tako i jutros. Bol je bila baš oštra i jaka, tako da se nisam ustručavala ni približno kao obično. A obično se ustručavam; još uvijek sam u fazi - pa rano mi je da već sada počnem, premlada sam ja za ta sranja... ima vremena za njih...

I tako sam si onda malo razmišljala o tome kako mene najčešće i zaboli baš nešto na leđima. Ispada da su mi najosjetljiviji dio tijela... a valjda ih nema tko čuvati :I
Do sada sam si uvijek mislila kako bih trebala nekoga da mi ih (o)pere, jer to meni samoj ponekad predstavlja baš veliki problem, dok o čuvanju... eto, o tome baš nešto i nisam razmišljala.
A i da jesam... ne znam da bih nekakve koristi od toga imala. Jer, tko danas uopće ikome i čuva leđa? Ako negdje iskoči nekakav sukob, netko nekoga napadne, svi drugi se samo sklone u stranu, jer eto - ne bi se šteli mešati (osim onih koji će takav sukob/napad/tučnjavu snimati pa postaviti na 'društvene mreže'). Oni nešto mišićaviji od kojih bi se, logično, mogla očekivati nekakva zaštita, oni su uglavnom teretana proizvod - samo za pokazivanje.... a oni s oružjem - pa takvih 'malih piša' je nekako najviše samo da bi mogli zatući ženu nakon nedjeljne mise.
Ima nešto i žena s oružjem, ali i one se najčešće samo poslikaju s puškom, pa uteknu s bloga... a ako su lovci, moguće da bi i one zapucale s leđa... eehhh...

I tako, mozgajući o svemu, posegnem još jednom za painkillerima... bez ustručavanja. Sada bi bol trebala već potpuno nestati, ali mislim da danas ništa od onih nekih prethodnih planova - neka čekaju. Zgrabit ću mačka za gušu, pa u fotelju - zajedno pogledati nekakvu romantičnu komediju. Ovaj blentavac, kakav je postao u posljednje vrijeme, neće imati ništa protiv... dapače - mislim da će jedva dočekati.
I ništa indijsko - bit' će podgrijanac.
Možda sutra...




<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.