Angry Birds

Kaže sestra, iscrtala bi si obrve. Zapravo, uradila bi samo malu korekciju, jer da joj je malo obrva nestalo, pa bi samo ta mjesta popunila.
I spomene ona to i prijateljici, a ova kao zapeta puška, samo čeka kome bi ovako nešto palo na pamet (ne bira... samo nek' se ide) i odmah ispali da ide i ona. I ajd, odu njih dvije... lagano, pješice - kao, malo će i prošetati. I onda na povratku zovu mene: jedna plače, a druga se smije... valjda kako ne bi plakala :)) Kažu - Grozno... svi ljudi gledaju u nas, sad više i ne dižemo pogled, samo dolje gledamo!
I priuštile mi tako najmanje pet minuta smijeha, i priliku da spomenem žabu s potkovama :))

Zove sestra drugi dan, i kaže kako sad ne smije tjedan dana nikamo, jer toliko otprilike treba kako bi boja izblijedila i postala prirodnija, i šalje ilustraciju.
A prijateljica je, kaže, otplakala još dva puta, ali onda se 'umirila', jer da mora u samoizolaciju, pa ne mora na posao gdje bi je svi takvu vidjeti... (!)

- Pa- rekoh- što ti nije bilo bolje kupiti krznenu dekicu kao ja, em grije, em ne mora ostati na tebi...? :))
- Šuti- kaže - da bude gore, ne smijem ni reći koliko sam dekica mogla kupiti :)))
- Ijao... ovo ide na blog :)))
- Iš!