I što sad...
nedjelja, 28.11.2021.
Dakle... samoubila se jučer ta mala, glupa ptičica - sjenica.
Tresnula je svom snagom o moj prozor. tako da sam i sama odskočila ne znajući što se događa. Pomislila sam čak da se netko glupo poigrava s tim lupanjem, no onda sam je ugledala kako leži. Ništa joj nije pomoglo - ni voda, ni utopljavanje; vjerojatno je uginula odmah nakon pada, ali ja sam se ipak trudila još neko vrijeme.
Poslije mi to sve više nikako nije dalo mira, iako, osim što imam prozor tamo gdje ga imam, ni za što drugo nisam kriva.
A što rade ljudi kad imaju nečistu/nemirnu savjest? Pa idu je umiriti... jasno...
Meni to možda i nije bila prva misao dok sam poslije potištena gledala na Internetu fotografije, ali onda sam naletjela na
OVU stranicu, i ulovila se za nju kao utopljenik za slamku.
A na spomenutoj stranici, između ostalog, piše ovo...
Također su poznate i kao “zombi sjenice”. Nakon što naprave rupu u lubanji druge ptice, ova mala ptica jede njihov mozak!
***
Kada se za hranu bore s drugim pticama, sjenica postaje ubica. Često ubiju druge ptice te pojedu njihove mozgove.
U nekim slučajevima, sjenice su viđene u letu kako prenose tijela ptica koje su ubile. Zatim s visine ispuštaju njihovo tijelo da bi bile sigurne da je njihova žrtva zaista mrtva.
Zbog svoje male veličine često zapadnu u razne stukture koje je napravio čovjek. Kada ih oslobodite, ove ptice se vraćaju na to mjesto te napadaju svoje spasitelje čisto iz slijepe osvete...
Ne mogu reći da mi i je i danas baš nešto puno, puno lakše, vjerojatno će moja uznemirenost potrajati još neko vrijeme, ali ovaj tekst mi je ipak uspio malo odvratiti misli u nekom drugom smjeru. Čini se da je za umirivanje savjesti nekako najjednostavnije pokušati 'ocrniti' onoga zbog koje nam je ista nemirna.
Na koji način vi umirujete ovakve i slične nemire?
