četvrtak, 28.12.2006.
signifikantne promjene (aka nabrzinsko javljanje)
prije tocno dva tjedna sve se okrenulo.
prvo sam unajmila stan.
kolegica s posla mi je rekla kako je bila s deckom vidjet stan, koji se njemu nije svidio jer je premali, a njoj je bio prekrasan.
pa koliko mali... pa koliko para... pa koliko daleko od posla... pa daj broj...
i nakon par sati sam se rukovala sa svojim prvim stanodavcem.
ipak ce ispasti kako sam oduvijek mislila da treba biti - zivjet cu sama.
od sljedece godine.
a onda se javio direktor svemira.
bila sam lagano u soku.
mislila sam da sam dovoljno jasno rekla da ne zelim kontakte nikakve vrste.
nikada.
vise.
ispada da on to nije tako skuzio.
i da mu je sada ljepse u zivotu.
i da nije nikad rekao da me ne voli.
samo da me ne osjeca.
a to je, molim lijepo, vrlo razlicito.
i da bi on da se vidimo nekad.
a ja sam mu rekla sto mislim.
i da moram jako dobro razmisliti prije ostvarivanja bliskog kontakta s njime.
danas mi je jedna stvar jasna:
to sto se on javio olaksalo mi je proces pustanja njega samoga iz mene same (jos ga ima ovdje, ali kvantitativno se smanjuje).
nije mi uopce lako.
jer nas mogu zamisliti u idilicnoj vezi.
ali ne mogu zamisliti trajnu idilu.
jer znam da je s njime ne mogu imati.
a ne zelim si jos jedno prolazenje kroz sto sam prosla nakon prekida.
...........................
osoba iz proslosti i ja putujemo za tocno par dana.
imam dobar neki feeling.
da mi je netko rekao da cu upoznati nekoga, pa bila to i osoba iz proslosti, i da ce ovako brzo sve to postati nesto, rekla bih da sere.
nekada.
danas, kada je naslov posta kakav jest, morala sam i to spomenuti.
na kraju price: ugodno iznenadjujem sama sebe ponekad.
divan je to osjecaj ...
srijeda, 13.12.2006.
where did you sleep last night?
to je bio naslov posta koji sam u mislim pisala jedan dan prosli tjedan.
...........................
nesto mi se ipak dogodilo.
osoba iz proslosti okrenula je ocima na moju "moram skoro kuci" izjavu.
u tom mi je trenu palo na pamet kako on mozda misli da ja prespavam kod njega.
do tog trena sam mislila da mu se bas ne svidjam pretjerano.
skuhao mi je caj.
dva puta.
mirisao je na cimet.
caj.
ne on.
sjedili smo.
pusili.
i pricali.
onak, satima...
zaboljela me glava.
prosetali smo do apoteke.
"zakaj moras doma?", pitao me nakon spomenute izjave.
da, zaista ne moram doma.
moram samo mamu nazvati i reci joj da necu doci jer ce inace zvat policiju.
ako izadjem van, sve je ok.
ali ako se bih vratila s posla, a da prije ne kazem da se necu vratiti s posla, bila bi panika.
"mama, ja necu veceras doci doma", rekla sam joj.
"a sutra?", pitala je brizno/njezno/poplaseno i tiho.
"sutra budem", rekla sam ja smireno i s osmijehom.
nije pitala gdje ni kod koga cu prespavati.
samo je rekla neka se cuvam.
"ti moras razumjeti da je to sto cu ja prespavati ovdje kod tebe jedna od ludjih stvari koje sam u zivotu napravila.", rekla sam mu objasnjavajuci po ne znam koji put svoj pasivan duh.
dao mi je svoju majicu.
smedju.
fino je mirisala.
legla sam u njegov mali krevet.
on se slozio pokraj mene.
zagrlio me.
i odjednom smo se ljubili.
osjetila sam kako mu srce udara.
do tog trena nisam uopce mislila da ce do toga doci.
cak ni ja, ovako kakdatofinorecem slobodna, nisam to mislila.
prestala me boljeti glava.
ljubili smo se i mazili satima.
probudila sam se gola u tudjem krevetu dok mi je iznad glave mobitel preglasno zvonio budjenje.
joooooj...
uzela sam mobitel u ruku i legla jos malo.
zagrlio me.
bio je topao.
...........................
od tada se smjeskam cesce nego inace.
ni cinjenica da sam stresom potaknuta prokrvarila treci put u mjesec dana (na poslu se salim da kad god bude rijec o odredjenom geerpeu, ja dobijem menstruaciju) ne kvari mi raspolozenje.
sve ce se to srediti kroz neko vrijeme, znam (ovo na poslu, mislim!).
...........................
prvi pravi godisnji odmor u zivotu imat cu vrlo skoro.
isla bih na put.
negdje.
s nekim.
ili sama.
ali isla bih.
i brijem da budem.
makar i ne daleko.
samo da se maknem odavde.
od kompjutera, recimo.
jer godisnji, koji cu provesti provjeravajuci uredski sanducic, ne bih, hvala.
...........................
manje mislim na direktora svemira.
zbog recentnih dogadjaja, dakako.
ali jos mi je u srcu.
i sad samo moram paziti da ne sjebem.
sto u sustini uopce ne mora biti tesko, obzirom kako mi se situacija cini.
...........................
brutalno lijepa.
hipersenzibilna.
njezna.
optuzena se ne osjeca krivom za prvu i drugu tocku optuznice.
trecu tocku priznaje bez kajanja.
...........................
