srijeda, 13.12.2006.
where did you sleep last night?
to je bio naslov posta koji sam u mislim pisala jedan dan prosli tjedan.
...........................
nesto mi se ipak dogodilo.
osoba iz proslosti okrenula je ocima na moju "moram skoro kuci" izjavu.
u tom mi je trenu palo na pamet kako on mozda misli da ja prespavam kod njega.
do tog trena sam mislila da mu se bas ne svidjam pretjerano.
skuhao mi je caj.
dva puta.
mirisao je na cimet.
caj.
ne on.
sjedili smo.
pusili.
i pricali.
onak, satima...
zaboljela me glava.
prosetali smo do apoteke.
"zakaj moras doma?", pitao me nakon spomenute izjave.
da, zaista ne moram doma.
moram samo mamu nazvati i reci joj da necu doci jer ce inace zvat policiju.
ako izadjem van, sve je ok.
ali ako se bih vratila s posla, a da prije ne kazem da se necu vratiti s posla, bila bi panika.
"mama, ja necu veceras doci doma", rekla sam joj.
"a sutra?", pitala je brizno/njezno/poplaseno i tiho.
"sutra budem", rekla sam ja smireno i s osmijehom.
nije pitala gdje ni kod koga cu prespavati.
samo je rekla neka se cuvam.
"ti moras razumjeti da je to sto cu ja prespavati ovdje kod tebe jedna od ludjih stvari koje sam u zivotu napravila.", rekla sam mu objasnjavajuci po ne znam koji put svoj pasivan duh.
dao mi je svoju majicu.
smedju.
fino je mirisala.
legla sam u njegov mali krevet.
on se slozio pokraj mene.
zagrlio me.
i odjednom smo se ljubili.
osjetila sam kako mu srce udara.
do tog trena nisam uopce mislila da ce do toga doci.
cak ni ja, ovako kakdatofinorecem slobodna, nisam to mislila.
prestala me boljeti glava.
ljubili smo se i mazili satima.
probudila sam se gola u tudjem krevetu dok mi je iznad glave mobitel preglasno zvonio budjenje.
joooooj...
uzela sam mobitel u ruku i legla jos malo.
zagrlio me.
bio je topao.
...........................
od tada se smjeskam cesce nego inace.
ni cinjenica da sam stresom potaknuta prokrvarila treci put u mjesec dana (na poslu se salim da kad god bude rijec o odredjenom geerpeu, ja dobijem menstruaciju) ne kvari mi raspolozenje.
sve ce se to srediti kroz neko vrijeme, znam (ovo na poslu, mislim!).
...........................
prvi pravi godisnji odmor u zivotu imat cu vrlo skoro.
isla bih na put.
negdje.
s nekim.
ili sama.
ali isla bih.
i brijem da budem.
makar i ne daleko.
samo da se maknem odavde.
od kompjutera, recimo.
jer godisnji, koji cu provesti provjeravajuci uredski sanducic, ne bih, hvala.
...........................
manje mislim na direktora svemira.
zbog recentnih dogadjaja, dakako.
ali jos mi je u srcu.
i sad samo moram paziti da ne sjebem.
sto u sustini uopce ne mora biti tesko, obzirom kako mi se situacija cini.
...........................
brutalno lijepa.
hipersenzibilna.
njezna.
optuzena se ne osjeca krivom za prvu i drugu tocku optuznice.
trecu tocku priznaje bez kajanja.
...........................
