četvrtak, 28.12.2006.

signifikantne promjene (aka nabrzinsko javljanje)

prije tocno dva tjedna sve se okrenulo.

prvo sam unajmila stan.

kolegica s posla mi je rekla kako je bila s deckom vidjet stan, koji se njemu nije svidio jer je premali, a njoj je bio prekrasan.
pa koliko mali... pa koliko para... pa koliko daleko od posla... pa daj broj...
i nakon par sati sam se rukovala sa svojim prvim stanodavcem.

ipak ce ispasti kako sam oduvijek mislila da treba biti - zivjet cu sama.
od sljedece godine.

a onda se javio direktor svemira.

bila sam lagano u soku.
mislila sam da sam dovoljno jasno rekla da ne zelim kontakte nikakve vrste.
nikada.
vise.
ispada da on to nije tako skuzio.
i da mu je sada ljepse u zivotu.
i da nije nikad rekao da me ne voli.
samo da me ne osjeca.
a to je, molim lijepo, vrlo razlicito.
i da bi on da se vidimo nekad.

a ja sam mu rekla sto mislim.
i da moram jako dobro razmisliti prije ostvarivanja bliskog kontakta s njime.

danas mi je jedna stvar jasna:
to sto se on javio olaksalo mi je proces pustanja njega samoga iz mene same (jos ga ima ovdje, ali kvantitativno se smanjuje).
nije mi uopce lako.
jer nas mogu zamisliti u idilicnoj vezi.
ali ne mogu zamisliti trajnu idilu.
jer znam da je s njime ne mogu imati.
a ne zelim si jos jedno prolazenje kroz sto sam prosla nakon prekida.

...........................

osoba iz proslosti i ja putujemo za tocno par dana.
imam dobar neki feeling.

da mi je netko rekao da cu upoznati nekoga, pa bila to i osoba iz proslosti, i da ce ovako brzo sve to postati nesto, rekla bih da sere.
nekada.
danas, kada je naslov posta kakav jest, morala sam i to spomenuti.

na kraju price: ugodno iznenadjujem sama sebe ponekad.
divan je to osjecaj ...



<< Arhiva >>