četvrtak, 15.06.2006.
o pusenju i o pusenju + 1 ispravak netocnog navoda + o nogometu (a o cemu drugom) + o timskom radu
ja nisam znala, evo, priznajem, ali uvjerila sam se da od pusenja fakat moze bolit jezik.
i to posteno.
sto ce valjda reci da sam posteno pusila.
ajde barem nesto!
...........................
jos malo o pusenju, ali onom drugom
popusila sam pljugu u petak i otisla se spremiti za kino.
vazno je uzeti u obzir sljedece, namjeravate li dalje citati (ukoliko ne namjeravate, ne zamjeram, da se razumijemo.):
u mojoj sobi se ne pusi.
ja, kad pusim, pusim pusuci van kroz prozor.
a prozori su oni veliki i stari, na kojima mozete sjediti, ukoliko ste mojih dimenzija (ajmo brzo; tko zna moje dimenzije? znam da catch zna ;).)
ok, pusi se kad mi netko dodje na kavu ili u posjet.
i pusim kad puse vjetar jer se onda dim ispuse otvorim li i vrata balkona istovremeno s opisanim prozorom.
pa sam ja taj petak izasla na balkon.
bez pepeljare.
jer je puna cikova i moram je ocistiti... ustvari, nemam objasnjenje zasto bez pepeljare, ali bilo je,eto, bas tako.
kao, bacit cu cik, kad budem cistila pepeljaru.
usla sam natrag u sobu i ostavila opusak pred televizorom kako bih obavila kupaonicu.
pred televizorom jer je na vidljivom mjestu pa ga necu zaboraviti.
ne znam zasto nisam odmah isla cistiti pepeljaru pa ga usput bacila, ali, eto, bas nekako nisam.
nalazila sam se s bivsim fuck buddyem (onaj u prozoru!), koji je rekao doci u petnajstdoosam.
kasnio je 2-3 min, a ja sam bila spremna 5-6 min ranije od dogovorenog vremena.
ja sam od onih, koji ne vole da ih se ceka, niti vole cekati, a ujedno s jako malo tolerancije za sve, koji nisu od istih.
premda mislim da sam najtolerantnija osoba koju znam.
u tom razdoblju sam se barem tri puta spresetala od sobe do kuhinje i natrag.
kao da nesto trazim.
a ne znam sto.
pripisala sam to opojnom djelovanju lake droge, koji sam si malocas priustila.
i izadjosmo mi van...
ja sam htjela da odemo na pivo pa u kino, ali ispalo je da sam gladna, pa su bila 2-3 piva i kebab.
uz ugodan razgovor.
vratila sam se kuci vec oko poljedanajst.
mama je bila budna.
i obucena.
ne znam zasto mi je to bilo cudno.
pretpostavljam da bi nekako inace bila u pidjami u to vrijeme.
otisla sam popusiti pljugu na balkon.
cigretu, ovaj put.
opet nisam uzela pepeljaru.
kao, da mi ne dodje u sobu pa vidi pepeljaru punu cikova.
od obiju vrsta pljugi.
bacila sam opusak kroz balkon.
onak muski (mislim; onak daleko).
probudila sam se sutradan oko jedanajst.
oni su bili na placu.
idem po kavu.
pa po pepeljaru.
i vidim da je cista.
flash back...
i lagano me oblije hladan znoj, jer mi je odmah jasno da je mama vidjela opusak ostavljen pred televizorom.
kao i one u pepeljari.
nakon rucka tata se otisao igrati na moj kompjuter, a ja sam ostala zapaliti cigaretu s mamom u kuhinji.
ona je prala sudje.
'jucer si ostavila opusak pred televizorom. i pepeljara ti je puna cikova. smrdi cijeli dio oko spigla na njih.'
(dio oko spigla je dio sobe di je spigl, a ima na njemu nekakva poluladica, gdje ja drzim pepeljaru umotanu u plasticnu vrecicu jer kao tak ne smrdi, op.a.)
'kaj da, ha?'
(fakat ne znam kaj bih joj drugo rekla. osjecam da me oblijeva lagano crvenilo i skrecem pogled s poda na nju)
'nekakvu si travu pusila?'
(ustvari nisam sigurna jel ovo bilo pitanje ili ne.)
'mama, stvarno te se ne tice.'
(jos uvijek ne znam kaj bih rekla, al bas brijem da je se i ne tice previse.)
'nemres tak ostavljat pepeljaru. i ti imas 25 godina. kaj se ko dete neko ponasas?'
(to fakat nisam skuzila, kaj mi hoce rec!)
'ok, samo zaboravi na to sve. nije neka velika stvar.'
...
i tak je nekak razgovor o tome i stao.
kad imas 16 onda ti je valjda uzasno bad ak te roditelji ulove kako duvas.
kad ti je desetak vise, samo se osjecas poprilicno glupo.
ne kuzim kak nisam vidla da pred jebenim televizorom stoji bijeli opusak na smedjem stolu ispred tamnosivog televizora u off modeu!
...........................
ispravak netocnog navoda:
na samom pocetku upravo linknutog posta nalazi se netocan navod.
'tak sam sretna da osjecam ko da ne mogu disat...'.
mislim da je nekako bas tim rjecima jedna od mojih bivsih prijateljica opisala svoje vidjenje djelovanja jedne opojne supstance.
ne znam zakaj sam se bas toga sjetila, ali, eto, bas nekako jesam.
otprilike tako nekako (jer ja bih to sigurno bolje rekla!) sam se osjecala kad sam cula da sam dobila svoj prvi posao, koji nikako vise ne mogu zvati second best poslom, uzmem li u obzir sto sve ide uz ovaj posao.
...........................
nekako je sve ipak posteno.
svemirska ravnoteza.
tocno to.
bestijicin post, ako niste procitali do sada, ubijte se.
jebes mi sve ako to nije najbolja stvar, koju sam ovdje procitala.
nakon tog njenog najdrazi mi je jedan moj post, a odmah zatim jezdin opis vlastitog joj bloga.
nekako sam ja uvijek sve morala sama.
nikad mi to nije bilo tesko.
niti sam pozeljela da ne moram.
ali usput sam susretala mnogo ljudi, koji se nisu morali toliko truditi.
neki od njih bili su debili, no bilo je i bistrih.
glavno je da se nisu morali truditi.
i na kraju bi moj trud bio nagradjen jednako kao i njihov nedostatak truda.
nisam od onih sto dizu revolucije.
ali niti od onih sto ce se sjebat kao osobu zbog tako necega (nevjerojatno, ali znam barem jednog takvog!)
.
ali sjecam se osjecaja nepostenosti u zraku.
ona vaga koja vaze pravdu protiv nepravde lagano se nagnula na negativnu (ili nijecnu?) stranu.
danas sam ja bila ona koja je dobila bolju nagradu za svoj trud.
uopce ne sumnjam da ce i drugi akter natjecaja dobiti jednaku nagradu kroz neko vrijeme.
bas je ispalo posteno skroz.
vaga se vratila u polozaj ravnoteze i nastavila padati sve dalje...
bas sam bila najbolja u najvecem broju slucajeva.
i bas sam zasluzila!
...........................
ovaj frings, ili kak se vec zove, je stvarno zabio jako lijepi gol.
da bi rec rekla.
kaj se toga tice.
znate ono kak vam je neko na prvu simpatican ili antipatican?
tak je meni na prvu simpaticna reprezentacija kostarike.
bas je.
bas sam gledala utakmicu i navijala za kostariku.
to im, ocito, nimalo nije pomoglo.
i, koliko su mi bili simpaticni, toliko su mi nijemci bili antipaticni.
bas jesu.
nogomet bas i ne volim.
inace.
no nekak me ona neredova pjesma ponesla vec prije.
ne jako, naravno.
nisam ni znala da imam te neke domoljubne osjecaje, dok nisam skuzila da se jezim na tu pjesmu.
malo, al se jezim.
od domoljublja, valjda.
vidjela sam parahin post o gadnim nogometasima.
svaka cast, mila.
mislim da ja ne znam nabrojati ni 11 nasih igraca.
niti znam kako izgledaju.
osim nike kranjcara, od kojeg vec lagano dobivam proljev, da prostite svi vi koji nemate nis protiv njega, ali tako je.
jedan je fabiene barthez, reprezentativan primjerak pravog frajera.
a drugi je shevchenko, reprezentativan primjerak lijepog muskarca.
...........................
da, stavila sam se na listu.
eksperimenta radi, o vi, koji ste mi dosli srat zbog toga.
stoga uzivajte!
...........................
moj eksperiment biva sjeban zbog urusavanja bloga.
...........................
u danasnje vrijeme jako vas se cijeni ukoliko ste tzv. timski igrac.
ja nikad nisam bila timski igrac.
svaki tim, kojega bih bila dio, isao bi mi na zivce ukoliko netko ne bi ozbiljno shvacao dio posla, koji mu je namijenjen.
ja znam da bih ja sama sve bolje napravila.
najbolja sam kad ja dam ljudima posao i iskljucive smjernice prema kojima se taj posao mora obaviti.
premda i u tom slucaju ne vjerujem da netko to moze napraviti bolje od mene te cijelo vrijeme mislim hoce li on to dobro napraviti ili nece, na kraju prekontroliram sve sto je napravio, cijelo vrijeme misleci kako bih mozda trebala sama ponovno to napraviti jer nisam zadovoljna rezultatom.
'da, ali da bi dosla do te faze, treba proci neko vrijeme', rekli su mi direktor svemira i onaj bivsi fuck buddy, kad sam im pricala zasto ne volim timski ustroj i koliko su mi glupa pitanja 'jeste li timski igrac?' ili 'volite li raditi s ljudima?', na koje moram izjavljivati notorne lazi samo zato sto ce me odjebati u slucaju da kazem istinu.
cujem da postoji tim bilding u firmi u kojoj radim.
ne mogu a da se ne sjetim mela gibsona, kao glavnog petla, u 'osveti u kokosinjcu', kad je rekao antologijsku misao:
neobicno je vazno da sada radimo kao tim.
dakle, svi radite ono sto vam ja kazem.
