ja nisam znala, evo, priznajem, ali uvjerila sam se da od pusenja fakat moze bolit jezik.
i to posteno.
sto ce valjda reci da sam posteno pusila.
ajde barem nesto!
...........................
jos malo o pusenju, ali onom drugom
popusila sam pljugu u petak i otisla se spremiti za kino.
vazno je uzeti u obzir sljedece, namjeravate li dalje citati (ukoliko ne namjeravate, ne zamjeram, da se razumijemo.):
u mojoj sobi se ne pusi.
ja, kad pusim, pusim pusuci van kroz prozor.
a prozori su oni veliki i stari, na kojima mozete sjediti, ukoliko ste mojih dimenzija (ajmo brzo; tko zna moje dimenzije? znam da catch zna ;).)
ok, pusi se kad mi netko dodje na kavu ili u posjet.
i pusim kad puse vjetar jer se onda dim ispuse otvorim li i vrata balkona istovremeno s opisanim prozorom.
pa sam ja taj petak izasla na balkon.
bez pepeljare.
jer je puna cikova i moram je ocistiti... ustvari, nemam objasnjenje zasto bez pepeljare, ali bilo je,eto, bas tako.
kao, bacit cu cik, kad budem cistila pepeljaru.
usla sam natrag u sobu i ostavila opusak pred televizorom kako bih obavila kupaonicu.
pred televizorom jer je na vidljivom mjestu pa ga necu zaboraviti.
ne znam zasto nisam odmah isla cistiti pepeljaru pa ga usput bacila, ali, eto, bas nekako nisam.
nalazila sam se s bivsim fuck buddyem (onaj u prozoru!), koji je rekao doci u petnajstdoosam.
kasnio je 2-3 min, a ja sam bila spremna 5-6 min ranije od dogovorenog vremena.
ja sam od onih, koji ne vole da ih se ceka, niti vole cekati, a ujedno s jako malo tolerancije za sve, koji nisu od istih.
premda mislim da sam najtolerantnija osoba koju znam.
u tom razdoblju sam se barem tri puta spresetala od sobe do kuhinje i natrag.
kao da nesto trazim.
a ne znam sto.
pripisala sam to opojnom djelovanju lake droge, koji sam si malocas priustila.
i izadjosmo mi van...
ja sam htjela da odemo na pivo pa u kino, ali ispalo je da sam gladna, pa su bila 2-3 piva i kebab.
uz ugodan razgovor.
vratila sam se kuci vec oko poljedanajst.
mama je bila budna.
i obucena.
ne znam zasto mi je to bilo cudno.
pretpostavljam da bi nekako inace bila u pidjami u to vrijeme.
otisla sam popusiti pljugu na balkon.
cigretu, ovaj put.
opet nisam uzela pepeljaru.
kao, da mi ne dodje u sobu pa vidi pepeljaru punu cikova.
od obiju vrsta pljugi.
bacila sam opusak kroz balkon.
onak muski (mislim; onak daleko).
probudila sam se sutradan oko jedanajst.
oni su bili na placu.
idem po kavu.
pa po pepeljaru.
i vidim da je cista.
flash back...
i lagano me oblije hladan znoj, jer mi je odmah jasno da je mama vidjela opusak ostavljen pred televizorom.
kao i one u pepeljari.
nakon rucka tata se otisao igrati na moj kompjuter, a ja sam ostala zapaliti cigaretu s mamom u kuhinji.
ona je prala sudje.
'jucer si ostavila opusak pred televizorom. i pepeljara ti je puna cikova. smrdi cijeli dio oko spigla na njih.'
(dio oko spigla je dio sobe di je spigl, a ima na njemu nekakva poluladica, gdje ja drzim pepeljaru umotanu u plasticnu vrecicu jer kao tak ne smrdi, op.a.)
'kaj da, ha?'
(fakat ne znam kaj bih joj drugo rekla. osjecam da me oblijeva lagano crvenilo i skrecem pogled s poda na nju)
'nekakvu si travu pusila?'
(ustvari nisam sigurna jel ovo bilo pitanje ili ne.)
'mama, stvarno te se ne tice.'
(jos uvijek ne znam kaj bih rekla, al bas brijem da je se i ne tice previse.)
'nemres tak ostavljat pepeljaru. i ti imas 25 godina. kaj se ko dete neko ponasas?'
(to fakat nisam skuzila, kaj mi hoce rec!)
'ok, samo zaboravi na to sve. nije neka velika stvar.'
...
i tak je nekak razgovor o tome i stao.
kad imas 16 onda ti je valjda uzasno bad ak te roditelji ulove kako duvas.
kad ti je desetak vise, samo se osjecas poprilicno glupo.
ne kuzim kak nisam vidla da pred jebenim televizorom stoji bijeli opusak na smedjem stolu ispred tamnosivog televizora u off modeu!
...........................
ispravak netocnog navoda:
na samom pocetku upravo linknutog posta nalazi se netocan navod.
'tak sam sretna da osjecam ko da ne mogu disat...'.
mislim da je nekako bas tim rjecima jedna od mojih bivsih prijateljica opisala svoje vidjenje djelovanja jedne opojne supstance.
ne znam zakaj sam se bas toga sjetila, ali, eto, bas nekako jesam.
otprilike tako nekako (jer ja bih to sigurno bolje rekla!) sam se osjecala kad sam cula da sam dobila svoj prvi posao, koji nikako vise ne mogu zvati second best poslom, uzmem li u obzir sto sve ide uz ovaj posao.
...........................
nekako je sve ipak posteno.
svemirska ravnoteza.
tocno to.