četvrtak, 27.04.2006.

muke po listi

amy bi preporucila knjigu.
nije za priglupe, ni one, koji se takvima osjecaju, a cak ni za neke, koji se takvima ne osjecaju.

preporuka:


polje lynne mctaggart

na naslov kopirajt ima niels bohr

...........................

primila sam danas pismenu odjebenicu.
posao, na moju veliku zalost, nisam dobila.

prozivljavam svoj prvi profesionalni neuspjeh.
izasla sam popodne s najdrazim prijateljem.
pusili smo u parku.
i setali.
i jeli.
i gledali simpsone.
i otisli u kino na drugu epizodu sirovih strasti (ne kuzim zakaj svi ti filmovi popizde na kraju...).

sada, kad sam opet svoja, jos sam uvjerena da su ljudi u toj nekoj multinacionalnoj kompaniji pogrijesili sto mene nisu zaposlili.
i zao mi je sto nisam svoje prve razgovore za posao ikada obavila negdje drugdje, a ne bas kod njih, jer ja zaista nisam pojma imala kakva pitanja ocekivati uopce.

tako da sam naucila nesto i iz ovoga.
a to nekako ispada sasvim u redu.

...........................

'kaj ti mame jos nema?', pitala sam prijatelja oko 8, kad smo krenuli prema kinu.
'ne, kuzis, radi. tak bi i ti da si se zaposlila...', smije mi se.

ne drzi me mjesto, to je istina.
samo sam po vani.
ko gusterica.

sjednemo na klupu.
na prisojnu stranu parka.
pusimo previse i pricamo o zivotu, svemiru i svemu ostalom.

...........................

direktor ima nove prijetnje za mene.

nemoj mi slucajno doc dlakava! (misli na intimne dijelove)

svrsit cu ti u kosu! (mislim da zeli vidjeti ponovno onu facu, koju sam slozila kad mi je prvi put to rekao)

...........................

s direktorom sve stima.

...........................

zivcira li vas ovo?
ovo kak pisem te postove?

pretpostavljam da se vecinom ljudima nece dat cim vide dio koji su procitali.
znam da bih ja tako napravila.

no zaista me interesira koliko dugo ce izdrzavati...

...........................

zamislila sam se danas oko datumske granice.

datumska granica je, dakle, zamisljena crta, koja slijedi u teoriji meridijan 180 °.
zapadno od nje dodaje se datum, a istocno je jedan manji od zapadnog (je l da?).

granica mora prolaziti barem nekim naseljenim podrucjem, i zanima me kako je to nekome tko mora svakodnevno prelaziti granicu - ovo cisto ja zamisljam situaciju (da mi netko ne pocne srati da o cemu ja to pricam), dakle - na primjer zbog posla.
pa radi sutra, a spava proslu noc.

...........................

nekaj me muci:

kad sam napravila ovaj blog, u blogeditoru sam pod 'postavke' namjestila da se ovaj blog ne pojavljuje na listama jer su liste dovele do kraha mog ljubljenog proslog bloga.
da.

a sad vidim da se ovaj blog pojavljuje, ne direktno na dariusovoj listi, nego na onoj listi na kojoj se nalaze u posljednjih 24 sata objavljeni postovi s almost cool liste. na kojoj nema ovog bloga jer ne zelim da bude na listama, da se razumijemo.

dakle, tko tu koga jebe?
i zasto, ako vec mora biti na 24 sata listi, nije na onoj fresh 24 sata s ostalim smecem?



subota, 15.04.2006.

grande petak

izgarate li od znatizelje da saznate kako je prosao moj interview?
oh, kakva li cu kucketina sada biti kad vam ne zelim reci.
zbog onog mazanja vraga na zid.
satro.
ili jednostavno zato sto kuckastih razdoblja/momenata bas i nemam pa si ovdje dajem oduska.

nije mi jasno kak dariusova cura nije na cool listi?
mislim, ima usminkani dizajn, ima brdo citatelja/ulizica, dok pise, grijesi manje od zene dine dvornika... kamo ide ovaj svijet???


kucka ventil zatvoren!


...........................

jedan frajer bio je u nizozemskoj u posjeti svom prijatelju, koji je tamo studirao.
i tamo je sreo grka, koji poznaje nekog treceg frajera iz hrvatske.

'kako je svijet mali? jeste to zakljucili na kraju balade?', pitala sam.
nasmijao se.

taj sam dan pokusavala izvesti formulu za vjerojatnost da se dvoje ljudi, koji se ne poznaju, sretnu.
ovisila bi o ukupnom broju stanovnika planete nam, o udaljenosti izmedju doticnih osoba (da li?) i o cudnosti (je l' to rijec?) puteva gospodnjih.
nakon toga smotali smo jos jednu pljugu pa sam u analitici malo stala. :)

...........................

imam novu mastariju:

fantastican stranac (ne iz inozemstva, nego nepoznat mi covjek, neznanac je mozda malo bolje...) odjednom mi se obrati zapovjednim tonom i ja se pretvaram u apsolutnu submisivku.
ispricala bih je detaljnije, ali malo je ipak nezgodno pisati mi kad znam da za ovaj blog znaju ljudi koje znam. u stvarnom zivotu, mislim. iskreno se nadam da zaista nisu takvi da citaju buduci sam dala do znanja koliko mi to smeta, ali ne bih se u to kladila.

...........................

buduci na ovom blogu reda nikada nije ni bilo, tako ga je sad nekako malo manje.
buduci sam zabrijala da fakat zelim minimalno 27 komentara kod svakog posta, od toga ne odustajem.

ovo je jedini nacin da postignemo magican broj.
pa da vidimo do kad ce ovaj nekomercijalni blog zivjeti.

dakle, ukoliko ste malo sporiji ili uopce ne pratite ovaj blog (da, ima jos ponekad first time visitora), ja cu, kad mi se prohtije pisati, ali u stare postove, kako bismo natipkali 27 komentara svaki put.

...........................

pretpostavljam da vas vecina prati uspavanu alternativnu naslovnicu (jeste skuzili kak tam fino pisem, sva slova na tipkovnici koristim ;)), ali ukoliko ste ... (fakat ne znam kaj bih takvima rekla) je nekako ipak zaobisli, moram vas uputiti na necastivog. pretpostavljam da se dosta pisalo o tome kako se prica po drugim medijima o blogu - takve tekstove u praksi najcesce preskacem jer mi to ide na zivce - no, necastivi je odlicno pisao:

Ono što me oduševljava je da se sapunica o blogu, i dalje povlači po medijima, ovaj put su s novopridošlom pošasti zvanom Blog htjeli upoznati ciljanu i nadasve zabrinutu populaciju kućanica i nezaposlenih majki s obzirom na emisiju u kojoj se raspravljalo.


u stvari sam se zapitala kad ce mi roditelji poceti pricati o blogu. mama se ne zna uopce sluziti racunalom, a tata zna igrat belu, fliper i jos neke igre tog tipa koje mu stoje u folderu 'igre', koji sam posebno za njega stavila na desktop. no, on zna upaliti i ugasiti racunalo. samo jednom mi je otislo napajanje, kad mu se smrzo, a on je iskljucio sklopku na produznom kablu. i dodjem ja doma, palim tv, a on nece... i skuzim ja kaj je, ukljucim skoplu, pokusam upaliti racunalo i ne ide. pitam ga jel sta dirao. veli da nije. pa me malo kasnije pita, da kaj ako mu se smrzne racunalo... mislim, stvarno... hej, tata, moj iq je 150, zasto me tretiras ko debila?! anyway, dosao je bratic, otisao po napajanje, donio novo, i tata mu je dao 200 kn trinkgelda. pokazala sam mu kaj da radi kad se smrzne. i, da pokucam u drvo (fakat jesam), dobar je.
neki dan mi je rekao da cu mu morat malo pokazat taj internet. ili da ce se upisat na neki tecaj. no, svako malo to veli, pa nikak da ode, tak da brijem da, kad ima pametnijeg posla, o tome ne razmislja.






subota, 08.04.2006.

kad ce taj petak...?

jos sam malo blize svom poslu iz snova.
jedva cekam da i ovaj dio prodje.
ne volim cekati.
ni za sto.

razmisljala sam;
dobijem li ovaj posao, sve ce biti drugacije.
najprije - radno vrijeme ce me barem 9 sati drzati podalje od kuce (a obzirom na udaljenost moga doma, 9 sati je vrlo optimisticna procjena).
prvi put u zivotu imat cu placu.
i gospodarit cu njome.
strasno me zanima kako ce to izgledati.
dobijem li taj posao, to ce znaciti da cu raditi najbolji moguci posao koji mogu pozeljeti - u stanju sam zamisliti se vrlo sretnom zbog toga.

vec se sada mogu zamisliti i kako selim iz ovog zivotnog prostora u neki drugi.
mozda direktorov.
a mozda i samo moj.
nekako sam oduvijek imala osjecaj da mi treba neko vrijeme u zivotu, tijekom kojeg cu zivjeti sama. sama samcata. bez cimera i sl.

lista zelja samo raste dok mislim o tome.
sve pocinjem praznovjerno se stopati u mislima, kako ne bih urekla (mazat vraga na zid je pravi izraz, op.a.).

intervju je prosao vrlo lezerno.
meni je bio prvi u zivotu, pa nemam s cime usporediti, no mogu reci kakav dojam sam imala, a imala sam dojam da sam ostavila dobar dojam, da sam ispala bistra, zainteresirana i simpaticna.
bolju kombinaciju ne mogu ni zamisliti.

i nakon testova sam imala feeling da ce me zvati.
kao sto sam imala feeling da ce me zvati do kraja.
jos sam uvijek uvjerena da sam ja idealna osoba za taj posao i da cu ih sve oduseviti, samo ako mi dozvole.
petak je dan odluke. (da, znam da je danas bio petak, ali mislim na onaj sljedeci...)


stovano citateljstvo ovog fantasticnog bloga i dragi obozavatelji amy damon - delicious amy damon, molim lijepo - isla sam uredjivati prosli post, pa je ispalo da naslov vise ne pase, tako da je sad ovaj post umjesto njega.
sto i nije tako lose, buduci je nas dogovor 27 i vise komentara, ukoliko me pamcenje sluzi.

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>