subota, 08.04.2006.
kad ce taj petak...?
jos sam malo blize svom poslu iz snova.
jedva cekam da i ovaj dio prodje.
ne volim cekati.
ni za sto.
razmisljala sam;
dobijem li ovaj posao, sve ce biti drugacije.
najprije - radno vrijeme ce me barem 9 sati drzati podalje od kuce (a obzirom na udaljenost moga doma, 9 sati je vrlo optimisticna procjena).
prvi put u zivotu imat cu placu.
i gospodarit cu njome.
strasno me zanima kako ce to izgledati.
dobijem li taj posao, to ce znaciti da cu raditi najbolji moguci posao koji mogu pozeljeti - u stanju sam zamisliti se vrlo sretnom zbog toga.
vec se sada mogu zamisliti i kako selim iz ovog zivotnog prostora u neki drugi.
mozda direktorov.
a mozda i samo moj.
nekako sam oduvijek imala osjecaj da mi treba neko vrijeme u zivotu, tijekom kojeg cu zivjeti sama. sama samcata. bez cimera i sl.
lista zelja samo raste dok mislim o tome.
sve pocinjem praznovjerno se stopati u mislima, kako ne bih urekla (mazat vraga na zid je pravi izraz, op.a.).
intervju je prosao vrlo lezerno.
meni je bio prvi u zivotu, pa nemam s cime usporediti, no mogu reci kakav dojam sam imala, a imala sam dojam da sam ostavila dobar dojam, da sam ispala bistra, zainteresirana i simpaticna.
bolju kombinaciju ne mogu ni zamisliti.
i nakon testova sam imala feeling da ce me zvati.
kao sto sam imala feeling da ce me zvati do kraja.
jos sam uvijek uvjerena da sam ja idealna osoba za taj posao i da cu ih sve oduseviti, samo ako mi dozvole.
petak je dan odluke. (da, znam da je danas bio petak, ali mislim na onaj sljedeci...)
sto i nije tako lose, buduci je nas dogovor 27 i vise komentara, ukoliko me pamcenje sluzi.
