srijeda, 30.11.2005.
misao dana
jesu li ''palcic'' i ''palcica'' egotripovi patuljastog rasta?
zasto im smeta kad ih se nazove patuljcima - kuzim ja da oni to smatraju bezobraznim, ali nije mi jasno koji je dio te rijeci i na koji nacin bezobrazan.
utorak, 29.11.2005.
u nedostatku volje...
...preporucam skrolanje dva(2) posta nize.
zasto?
jer nisam zadovoljna brojem komentara.
a i jer je prica iz bakine kuhinje vrlo duhovita.
...i pojasnjavam sto meni znaci 26.11.:
moj tadasnji decko i ja odvezli smo se u neki sumarak s namjerom da se pojebemo.
taman taj mjesec pocelo je razdoblje regeneracije mojih jajnika.
on ima problem: svrsi u roku dok kazes 'nesmijesumene'.
zatim je on svrsio prije roka.
nisam znala bih li urlala na njega ili sta bih.
'osjecam se ko glupaca. vozi me doma.', rekla sam mu.
znala sam da se spojebalo.
sve.
buljila sam kroz prozor moleci bogove i sva bozja bozanstva da se ipak nije, ali bas sam znala da se je.
feeling mislim da je slican onome kad ti na glavu padne neki otpali dio aviona.
...mnogo kasnije...
moj novi ginekolog mi je rekao da danasnje kontracepcijske pilule ne trebaju medjurazdoblje regeneracije jajnika jer nemaju dovoljno hormona da bi se jajnici spojebali.
morning after pill metoda mi nije pala na pamet - kao da sam se pomirila da nema pomoci.
feeling za vrijeme cekanja abortusa nije nista naspram feelinga tog trena kad je on svrsio u mene.
osjecala sam se ko glupaca.
govorila sam mu da nije on kriv, ali u stvari sam ga bas krivila.
bas jesam.
cijelo vrijeme.
i samo sam cekala da sve zavrsi i da ga vise ne moram vidjeti.
jer bilo mi je muka od njega.
jer me podsjecao bas na taj feeling.
...danas...
zasto ne zaboravim?
mislim da ne zelim zaboraviti.
na greskama se uci.
valjda.
nema smisla reci da je moj zivot pun lijepih trenutaka i razdoblja, kad nije sasvim pun tih.
ima i ovih drugih.
treba i njih postovati, koliko god losi bili.
moji su.
ja sam ih prozivjela.
nikad nisam trpala stvari u ladice s namjerom da ih rjesavam kasnije.
ili sutra.
ili drugom prilikom.
(ok, pranje sudja odgadjam koliko mogu, ali vazne stvari ne!)
move on sam u potpunosti ostvarila.
znaci li to da se ne smijem sjetiti?
pamtim dan kad sam kupila prve martensice.
pamtim dan kad sam izgubila nevinost.
pamtim dan kad sam se upisala na faks.
pamtim dan kad sam upoznala bivseg decka.
pamtim dan kad me direktor prvi put poljubio.
pamtim kako su mi koljena klecala tada.
pamtim dan kad me netko oborio s nogu.
pamtim dan kad sam polozila statistiku.
pamtim dan kad je umro deda.
pamtim i 26.11.
subota, 26.11.2005.
26.11.
na danasnji dan prije tocno dvije godine (kroz 20ak sati bit ce tocno tren prije dvije godine!) sam se osjecala najgore na svijetu.
tocno se mogu prisjetiti feelinga.
i nikad ga necu zaboraviti.
imas ti svoj datum?
petak, 25.11.2005.
iz bakine kuhinje
popisivala sam poljoprivredu u ljeto dvijetisuceitrece (ono jako vruce ljeto).
moje je podrucje bilo obici skoro pa svaku kucu iz obliznjeg sela.
i tako sam jedan dan uspela se na brdasce, buljeci u fotokopiranu kartu s ucrtanim parcelama (valjda iz katastra), u potrazi za odredjenim kucanstvom (te na brdu sam odgodila za zadnje jer sam mislila da ce zahladiti, ali nije).
nakon 'dobar dan dobar dan' i onog predstavljanja popracenog ljutim pogledom (svi misle odmah da ce morat nekaj platit!), najcesce bi me docelako pitanje 'a cija si ti, mala, ha?', pa je tako bilo i taj put.
djedica, sijed, podeblji, rumena lica i preobucen za temperaturu okoline pitao je isto pitanje.
a kako su moji baka i pokojni djed sad vec godinama zivjeli malo dalje, znala sam kako treba postupiti.
'pretpostavljam da bi mogli znat moje baku i dedu...'
'znam znam ja sigurno.'
'oni su vam ...'
ozarilo mu se rumeno lice.
'staraaaa...', to on zove svoju zenu, 'cujes?'
'kaj?'
'mala je od ... '
'kojeg ...?'
tu on objasnjava tko je moj djed zeni koja izlazi iz kuce i sjeda s nama za stol na terasici.
i pocinje buljiti u mene.
vadim bocicu vode iz torbe.
stari zakljucuje da je sigurno topla i zapovijeda zeni si da mi donese soka.
ona odlazi.
'znam ja tvog dedu, znas. tvoj deda bil je lugar nakon rata.' (deda je otisao bit partizan kad je navrsio 18 i vratio se iz rata i postao lugar, ocito.)
'nisam to znala. ja samo znam da je deda bio krivolovac.' (to znam jer ima one rogove od jelena kao suvenire. otkad je umro, baka ih je skinula sa zida stare kuce i spremila.)
smije mi se djedica.
'da,da... on je bil lugar i svaka ga je htela.', tu sad nabraja stanovnice svih brda u okolici te dodaje 'sve su za njim trcale.'
'a on je izabral moju baku.', zakljucujem ja.
'da, baka ti je bila lepotica sam takva.'
to znam, ima nekoliko starih, pozutjelih crno-bijelih fotografija: deda je visok, vitak, misicav i markantan tip, a baka je sitna, crnokosa ljepotica pokraj njega.
'tvoj deda...', i tu zapocinje prica o tome kako je moj deda bio frajer, a koja nije nuzna za nastavak ove price (dovoljno je samo da znate da je deda bio frajer).
...........................
baka pece janjetinu u svojoj kuhinji, a ja joj pravim drustvo.
'bako, jel se secas ti seke kak nije htela jest onu kozu?', zapocinjem ja.
'joj, da... a secas se ti uje kak joj je meketal?'
umiremo od smijeha.
dok smo bile male, baka je imala par koza i dva jarica.
jarici su se zvali djoko (po frajeru koji ubire tv-pretplatu, a kojeg je deda uvijek zajebavao) i jovanka (iz zajebancije).
deda ih je krstio.
seka i ja smo se s njima igrale dok nisu narasli dovoljno da smo ih se pocele bojati :).
a onda su ih priklali.
nakon nekoliko dana jela se koza (oliti jaretina).
moja seka je izjavila da ona nece jest djoku ni jovanku.
pa joj je baka rekla da imamo zeca za rucak (da, mi smo familija koja jede i medu i zeku i sl.).
i tako seka moja zvace svoj zalogajcic, a ujo s druge strane stola ispusti glasno 'me-e-e-e'.
ona dize pogled, a on se smije.
ona pusta vilicu nakon njegovog drugog meketa i ociju punih suza govori da nece vise.
'nije to koza, to je zec. jedi samo, zlato moje, pusti njega, samo te zeza...', izrafali baka samilosno.
seka uzima vilicu, stavlja komad u usta, zvace, a ujo opet zame-e-e-ekece.
seka ponovi radnju ispustanja vilice sa suzama u ocima.
baka ponavlja rafal i dodaje korenje ujaka.
on se smije (on je na dedu :)) i nastavlja jesti uz povremeno meketanje.
poslije je rekao da joj je samo htio dokazati da joj je fina koza.
ali nije uspio.
imamo tih nekih tema, kojih se s vremena na vrijeme dotaknemo bakica moja draga i ja.
prvu ste upravo procitali.
a druga je dedina podvala deckima u poduzecu.
deda je radio do penzije u jednoj drzavnoj firmi.
kopao je kanale i sl.
firmu je on uvijek zvao 'poduzece'.
kad god cujem 'poduzece', sjetim ga se.
kao i kad vidim one zvake koje su ambalazirane da izgledaju ko cigarete - to mi je deda kupovao dok sam bila mala i davao mi jednu na dan, kad bi se vratio iz poduzeca.
kad bih je pozvakala, on bi je nalijepio na zid na hrpu s drugima, gdje su cekale da baki procuri neka rajngla (na neki nacin ih je koristio da joj popravi rajngle, nemojte me pitat kak jer nemam blage veze).
njegovi kolege bili su decki iz zagreba.
gradski decki.
koje je on volio zajebavati jer su tak fini.
pricao im je kak doma ima svinje, koze, zeceve, kokosi, pure... i sta se vec sve tada imalo, a oni su rekli kak bi rado jeli zeca (jer zecetina je skupa, a jako fina).
a deda im je rekao kak oni nemaju pojma kaj je to zecetina i kak garant ne bi skuzili razliku izmedju mesa zeca i mesa macke.
a oni su rekli da neka ne prica gluposti.
onda je moj deda dosao kuci, uhvatio macku, odalamio je vanjskim dijelom dlana tamo gdje se odalame i zecevi (mislim da vratna kraljeznica ili tako nesto - uglavnom mjesto je vrat sa straznje strane glave) kad im dodje rok, oderao joj kozu, nasolio je, uzeo bakin protvan i ispekao je.
odnio je to deckima u poduzece, i ako je suditi po njegovim pricama, oni su hvalili zecetinu i pricali kak je steta kaj je tak skupa, a on je sjedio pokraj njih odbivsi jelo rijecima da on toga jede dosta, pa neka samo oni jedu kad to tak jako vole.
kad im je rekao sto su pojeli, morao je pobjeci iz poduzeca.
no, oni su mu oprostili.
priznali su da mu je fora mrak.
i da je deda frajer.
baka je bacila protvan.
utorak, 22.11.2005.
screw you! i'm going home!
37 uzoraka...
10 kemijskih analiza...
2 paralele...
4 potrosena mjeseca...
...........................
ukupno 740 analitickih zahvata i, hvala ti bog kaj sam ovakva kakva jesam, zivci u netaknutom stanju.
...........................
rucno sam otkosticala 50ak kg tog nekog voca na kojem radim te neke pokuse.
od toga je nastalo, da ne pretjeram, oko 30 kg kase (nakon miksanja otkosticenog materijala).
za navedene analize potrebno je maksimalno 150 g kase po jednom uzorku (u to racunam i eventualna ponavljanja, kojih rijetko ima ako si dovoljno precizan, ili ako znas izmislit rezultat koji pase :)).
vrlo jednostavnim racunom dobije se da je za cjelokupan rad potrebno 5550 g kase, a jos jednostavnijim racunom dobije se onaj ostatak od 24450 g, koji predstavlja visak.
...........................
za one malo sporije (niste si vi krivi!):
24450 g = 24,45 kg ~ 24,5 kg = dvajstcetriipol kile
toliko sam kase imala previse.
sto to znaci?
pa to znaci da sam otprilike 40 kg tog nekog voca otkosticavala (urukavicenim prsticima) uzalud.
a to pak znaci da sam imala pravo na pocetku, kad sam rekla 'treba nam manje od 200 g po uzorku. cemu sve to cistiti?', a da ona koja mi je odgovorila nije imala pravo.
a obzirom na vrijeme radnje, to sad nema nimalo veze ni sa cime osim s onime da cu se ja osjecat bolje kad velim tocno kak je bilo.
...........................
naprije je falilo laboratorijskog posudja.
pa kvarcnog pijeska.
pa je nestalo plina.
pa se u labosu ispod mog napravila poplava zbog neceg sto je netko u mom labosu radio - zatvorili su nam vodu.
pa se pokvarilo postrojenje za destiliranu vodu.
pa je nestalo dusika 8onog u boci, ne onog u zraku :)).
pa je nestalo etanola.
pa je nestalo formaldehida.
onda su odlucili tome stati na kraj:
popravili su vodu, postrojenje, plin, nabavili kemikalije i posudje.
istovremeno ja sam imala jos 10ak dana do kraja rada.
i onda se pokvario jedini stroj koji mi je trebao.
a u picku materinu.
...........................
nakon cca dva mjeseca stroj su popravili.
a ja sam danas napravila sedamstocetrdesetu analizu.
kakvi su mi izgledi da u roku 17 dana prijavim dipl?
hm...
nedjelja, 20.11.2005.
old man dies. girl lives.
zima me inace ne uspijeva istjerati iz stana.
toplog stana.
i jako tople sobe mi.
ali dosada ima svoje metode.
obukla sam debele strample po nimalo seksi gacama (cak ih ni gacicama ne mogu nazvati!), termocarape, najtoplije hlace, potkosulju (mislim da je jackie collins u jednom od svojih romana potkosulju opisala najodvratnijim zenskim odjevniom predmetom), majicu i onu jaknu koju sam lani pred kraj zime kupila na trznici za 150 kn, a koja je ispala najdeblja jakna na svijetu (tako je debela da nemres ruke postavit drito uz tijelo :)).
naoruzala sam se rukavicama i martensicama za zimu i krenula.
prema videoteci.
na putu sretph malicku, koja se ocito neuspjesno lijecila od heroinske ovisnosti.
stockanih zjenica, plavih kapaka, s crvenim ruzem sto na sto okolo usana, u najlonkama od 15 dena, stiklicama, i ljetnoj suknjici (ok, imala je jaknicu koja je pokrivala razloliceno joj poprsje), malicka se spremila za van.
idem samo na sat vremena, rekla je.
brijem da mene mama, da mi i dodje tak se obuci, ne bi pustila van da ga jebes.
na sat ili na koliko god, nema sanse.
pa nemres hodat po vani takav kad je temperatura jednaka ili niza onoj ledista vode.
nego...
uzela sam bourneov identitet (to nisam gledala s prezimenjakom mi kao naslovnim junakom) i sin city.
sin city sam ljetos (ili je to bilo proljetos?) gledala u mjesnom kinu s najdrazim mi prijateljem.
ali, prema nasem dobrom starom obicaju, najprije smo popusili djoksu, zbog cega smo na projekciju zakasnili 10ak minuta, a onda mi je trebalo malo da se ufuram (do pocetka druge trecine filma, mislim), pa sam skuzila da je film jeben, al da ja kurca kuzim.
i kakav je to jebeni kraj?! jesam ti rekla da nam nis nece bit jasno ka zakasnimo.
to ti je onaj s pocetka.
pa nismo vidli pocetak, kak znas da je to on?
jasam videl...
pa sam ga pogledala sinoc.
i da, jeben je.
old man dies.
girl lives.
divota od filma.
i nakon kina, kad, podsjetimo se, nisam uopce kuzila kaj se dogodilo u stvari, sam zakljucila da je to najbolji film koji sam pogledala recently.
a bez prethodne pljuge jos je bolji.
molim, suzdrzite se od savjeta 'onda nemoj vise pusit', jer takvi nece biti uzeti na razmatranje.
petak, 18.11.2005.
postovani javni prijevoze
koristeci se tvojim uslugama citav tjedan, ne mogu ne reci sto mi na srcu lezi.
problema je nekoliko:
smetaju mi smrdljivci.
smrdljivci su oni koji smrde.
kak bi isus reko 'nek prvi kamen baci onaj koji nije...' ... nikad smrdio.
ok, smrdila sam.
nakon aerobica, ako je vani 35 °C.
nakon jogginga, pod istim uvjetima kao i nakon aerobica.
za vrijeme gripe, kad mi je temperatura znala doseci 39 °C i kad sam se bojala kupaonice jer je tamo zima.
ali nikad tak odvratno.
i nisam isla van smrdljiva.
a pogotovo u bus ili neko drugo sredstvo javnog prijevoza.
jer kad idem nekam, operem se.
a cesto se perem i kad nikam ne idem.
s gelom za tusiranje, sredstvom za intimno pranje, a kad sam raspolozena i body scrubom se malo protrljam.
onda se namazem s dezicem ispod ruke.
i spricnem u vrat jedan spric toaletne vode, koju mi je frendica poklonila za rodjendan.
i citav dan mirisim na to.
dezic kosta 20ak kuna.
frajer koji je sirio smrad, smrdio je i na cigarete.
znaci da ima barem 10 kuna za cigarete.
a onda bi trebao smoci i 20ak za dezic.
meni traje 2 mjeseca.
investicija je fakat isplativa.
moja mama je do svoje neke desete il dvanaeste godine zivjela u nezamislivoj selendri.
nisu imali ni struju, ni vodu.
imalu su sternu i pec na drva.
i svijece.
pa si je grijala vodu u lavoru i prala se.
tak da mi nemres rec da se nemres oprat u dvijetisuceipetoj.
smradovi koji su najcesci:
duhan
amonijak (urin)
hadvaes (feces)
jako jako stara prasina (miris na mocvaru)
znoj
...
da bude jos gore, takvi smradosiri se uvrijede, ako neces sjedit blizu njih ili ako zabijes nos u sal, koji mirisi na omeksivac.
stvarno svasta.
'oprostite, ali pozlit ce mi od ovog smrada. molim vas, pomaknite se da prodjem.'
'picka ti materina bezobrazna da ti picka materina bezobrazna...'
rjesenje ovog problema bila bi zabrana prevozenja putnika, koji ne zadovoljavaju organolepticke kriterije (ok, ne treba ih lizati, samo pomirisati).
no ovdje udaram u zid na kraju utopisticke ulice.
a kad smo vec kod rjesenja promleba smrdljivaca, sjetila sam se i jednog vozaca.
prije nekoliko godina je bio vozac.
sad je ne znam kaj.
a prije nego sto je bio vozac, bio je djanki.
sjedili smo na kavi prije ili poslije skole (ne sjecam se kad je bila nastava, ali sjecam se da je bio sredisnji dio dana).
netko je dosao i rekao da taj tip radi scene jer ne zeli vozit bus u koji je sjela kumica koja uzasno smrdi.
rispekt! (poslije je dobio otkaz.)
smeta mi vrucina.
mozda vam neke stvari nisu jasne, pa cu se potruditi pojasniti vam.
da, bas sam zlatna, znam.
autobus broji 55 sjedecih i 22 stajaca mjesta.
temperatura je danas bila 2 °C.
obucena sam u termocarape, cipele, gacice, traperice, majicu jednu, majicu drugu, sal i jaknu.
vani je hladno, ali dobro sam obucena.
da sam barem rukavice ponijela...
autobus, koji broji 77 putnickih mjesta, sto sjedecih, sto stajacih, napunio se do cca 80% ukupne nosivosti do trece stanice.
tada se zacuje onaj tihobrundajuci zvuk grijaca.
istog trena od ispod sjedala mi pocinje gorjeti.
ok, ne gori, ali zari da ga jebes.
cemu to rasipanje energije uzalud?
ne treba cak ni iskljuciti to jebeno grijanje.
ali jedna pojac/smanj intervenicija u smanj pravcu svakako je dobrodosla.
recimo da autobusom putuje 62 putnika.
svaki nosi sa sobom svoje tijelo temperature oko 36 °C.
zrak u busu (ili ono kaj zovemo zrakom u busu, premda je to neka izmijenjena atmosfera, a izmjena je uzrokovana problemom pod 1.), ako je i hladniji, po drugom zakonu termodinamike, ugrijat ce se zbog toga sto tijelo vise temperature (veceg sadrzaja topline) predaje toplinu tijelu nize temperature (onom manjeg sadrzaja topline).
i svima ce nakon nekoliko minuta biti sasvim ugodno.
grijanjem dobivate sljedece:
mene nervoznu
ostale putnike takodjer
treba li vam to?
a tu ste kao da biste nama sluzili.
ok, grijte poluprazne buseve, kad ja mogu u miru skinut jaknu, a da ne dotikavljem smrdljivce.
i, pobogu, recite vozacima nek obuku one odvratne jakne s logom vase firme.
ili im dajte nove jakne.
iskreno, ni ja je ne bih nosila, ali ne bih dosla ni u laganoj vestici pa nafrljila grijanje.
samo jednom nek se proveze kao putnik u sredisnjem ili straznjem dijelu busa.
sauna je pickin dim, ako si daju oduska.
a daju si ga, vjerujte mi.
imam jos prituzbi na nepostivanje voznog reda, na neljubazne vozace, na debilne vozace, na pickaste vozace, na prerijetke stanice i na previsoku cijenu karte obzirom na uslugu, koja mi se nudi, ali za sada cu se praviti da me diraju samo smrljivci i vrucina.
pa si vi mislite!
...........................
(tip: tija je u debeloj prednosti)
utorak, 15.11.2005.
problemi sa spavanjem
konacno sam pocela privoditi kraju ono kaj jos moram napraviti za diplomski.
konacno, jer mjesec i pol sam cekala da mi kazu 'evo, moze'.
al sam si sranje napravila.
budim se oko 7 da bih oko 9 bila na faksu i da bih stigla do 14 napraviti dio posla predvidjen za taj dan, jer poslije podne ucim voziti.
ne stignem rucati jer 5 sati je u sustini jako malo ako radis sam.
a ja radim sama.
i sve bi bilo ok, kada ne bi bila serija '24' svaki dan na programu.
naime, obozavam tu seriju.
pobozno pratim od prve sezone kak jack bauer jebe mater teroristima.
i tako legnem oko 19 i navijem sat da zvoni oko 22, da bih se stigla razbuditi do serije.
pa pogledam seriju, pa se spremim za krevet (ako ne zabrijem na netu, ali to se trudim izbjeci) i legnem s knjigom uz koju satro lakse zaspim.
sto zbog nekoliko sati sna risntli, sto zbog napete price, ne mogu zaspati do 2, 3 sata ujutro.
a u 7 opet zvoni sat.
ja, najveca spavalica u poznatom dijelu svemira, napravila sam si najgoru mogucu stvar: rascijepila sam si san.
budi me zvono, i jutros i jucer ujutro, bas u najboljim trenucima price (jutros me direktor poceo ljubiti tam di jako volim, a jucer sam dobila nobelovu nagradu za nesto - nisam cula od proklete zvonjave!).
sva sreca da sam neki dan, u zaru pospremanja zivotnog mi prostora, isla slagati nesto, sto mi doma zovemo zidni ormar.
jer je u zidu.
slozila sam cipele i japanke na najdonju policu.
a na jednu iznad sam slozila torbe.
i ne budi lijena, svaku sam torbu okrenula naopacke da iz nje djelovanjem gravitacije izadju oni komadici duhana sto se ulogore u coskovima i papirnate maramice koje sam zaboravila izvaditi i sl.
iz jedne mamine ispao je adresarcic, onaj mali s brojevima telefona (sad ima mobitel pa to vise ne fura), neki papir s reklamom za hormonsku terapiju za zene u menopauzi i tabla praksitena.
praksitene sam si uzela.
popijem pola ako ne mogu zaspati.
pa me ujutro boli glava.
...........................
nakon dvadesetak odvozenih sati u autoskoli, instruktor je danas dosao s novim autom.
wtf?!?!
vec sam pripremila argumentirano izlaganje zasto nije u redu da meni, kao apsolutnom pocetniku, to priusti, ali sam odlucila pregristi govno ili jezik ili sta vec se grize i nista ne reci. (kad sam nervozna, znam da mi je bolje da sutim!)
pa sam sutjela.
ispada da sam ispala pametnija suteci.
nedjelja, 13.11.2005.
prica iz parka
jedna djevojka mojih godina bila je primorana dici kredit u vrjednosti od nekoliko desetaka tisuca eura.
ni prva, ni zadnja reci cete.
i imat cete pravo.
majka joj je imala karcinom zeluca (ili je zeludca?), koji su odstranili, ali su odstranili i zeludac, te sada mora piti lijekove, koji kostaju desetak tisuca kuna.
i traju cca dva tjedna.
pa onda opet desetak tisuca kuna.
pa nakon dva tjedna opet desetak tisuca kuna.
to si bez problema moze priustiti jedan visokopozicionirani manager u nekoj fensi multinacionalnoj kompaniji.
tko jos?
djevojka s prihodima od 4000 kn nikako, u svakom slucaju.
...
farmaceutske tvrtke jebu mater bolesnim ljudima.
i njihovoj okolini.
sto je to lijek?
lijek je smjesa aktivne tvari i pomocnih tvari.
aktivna tvar je ona tvar koja lijek cini bas tim lijekom.
kao sto je acetilsalicilna kiselina andolu ili paracetamol coldrexu.
pomocne tvari su npr. laktoza, koja poboljsava peristaltiku crijeva (ili se dodaje iz nekog drugog razloga?).
koliko je tesko proizvesti andol?
ocito nimalo tesko, ako imas plivu, a u plivi dozatore, mjesalice i sve druge strojeve, koje ne znam imenovati.
i ako imas sirovinu.
zasto postoji lijek koji kosta deset hiljada kuna?
taj lijek, tehnicki gledano, jednako je lako proizvesti.
imam sirovinu, dozatore, mjesalice...
kuzis?
samo sto ti dobit nece bit devet miljona eura, nego manja.
sjecate se ovoga?
jednako sranje, samo sto su se tu ipak izborili za neki kurac na kraju.
no, nekako je stalo nakon toga.
...
predlazem imenovanje svemirskog povjerenstva za etiku.
onda stricek iz farmaceutske industrije nece vozit onak veliki auto, nece kupit zemlju i arhitekta koji ce mu na toj zemlji u roku odmah izgradit kucu i nece varat zenu s curicama po pariskim hotelima.
nek predsjednik svemirskog povjerenstva za etiku kaze striceku da proizvede svakog lijeka dovoljno za sve kojima je potreban.
i nek ne jebe s cijenama.
nije bog da ga jebes, a bas te tak ponasa.
...
ja nemam pojma o ekonomiji.
niti o patentima.
niti o arhitekturi.
niti o pariskim hotelima.
pa se suzdrzite od sranja.
ovo je utopisticka misao od petka.
samo to.
četvrtak, 10.11.2005.
back to reality
d.s.: idem na sistematski u srijedu.
a.d.: nek ti onda pogledaju tu malu kitu. mozda nadju neki lijek.
a.d.: si bio na sistematskom?
d.s.: jesam.
a.d.: i?
d.s.: kaj i?
a.d.: su ti pogledali tu malu kitu?
d.s.: jesu.
a.d.: i?
d.s.: kaj i?
a.d.: kaj vele? od cega ti je to?
d.s.: od loseg pusenja.
d.s. = najdrazi mi aka direktor svemira
a.d. = najdraza vam blogerica aka amy damon
srijeda, 09.11.2005.
(auto)reklama
dobila sam posao.
na 
ukoliko postoji netko tko je jos nije posjetio, neka to ucini odmah nakon sto procita ovaj fantastican post.
imam ured nasuprot jezdimirovog, a izmedju onih rocka i zekota.
toliko puno radimo da kolege urednike nisam uspjela jos vidjeti, ali isplati se :).
molim stovano citateljstvo ovog fantasticnog posta (kojeg se broj udvostrucio cim mi se ime pojavilo na sluzbenoj naslovnici - malo me to plasi, moram priznat) da salje mailove urednistvu s preporukama dobrih postova.
garantiram (zbog glomaznog obima moga slobodnog vremena lejtli) da ce svaki bit procitan ;).
nemojte slat mailove u kojima preporucate glupe (ok, o ukusima se ne raspravlja, ali barem onda istancajte ukuse!) postove.
niti one u kojima preporucate svoje postove (da, i ja sam tasta, ali sto je lejm, je lejm da ga jebes!).
i nemojte se pokusati ulizivati clanovima urednistva - to je samo meni uspjelo.
subota, 05.11.2005.
ana liza (paznja: sve vrvi retorickim pitanjima)
je li realno za ocekivati da od dvadesetpetisitnotisuca ucitavanja ovaj blog nije ucitao nitko tko me poznaje?
hm, ne bas, jel da?
kao sto sam vec rekla, htjela sam samo malo prostora gdje cu pismenim putem (jer tako mi je lako) izraziti ono kaj mi padne na pamet.
kada god to pozelim.
bez obzira na sve.
cini li mene to bezobzirnom?
...........................
jedna prijateljica pise svoj blog.
rekla mi je to davno.
kad je tek pocela.
i ja taj blog citam.
i ona zna da ja njen blog citam.
i nema nista protiv toga, barem koliko ja znam, a brijem da nema sanse da ne znam.
ona je tako izabrala.
ja sam pocela pisati svoj blog anonimno.
izmislila sam tu neku zenu s muskim imenom.
i pisala.
kad je postalo glupo, prestala sam.
ubila sam zenu s muskim imenom i stvorila amy. amy damon.
...........................
amy zbog 'chasing amy'.
damon jer pase uz amy, a trebalo mi je prezime jer je neka amy vec postojala, a ja ne volim biti druga, ako ne moram :).
sad su njeni inicijali identicni ljetu gospodnjemu, ali doskocim i tome, ako netko prigovori ;).
...........................
ja sam izabrala biti anonimna.
sjecam se kad sam se bunila rocku sto me nije na vrijeme obavijestio za ono milijun puta spomenuto druzenje blogera.
pobunila sam se bezveze.
tastine radi.
nema sanse da bih otisla naci se s tolikim brojem ljudi.
bilo bi to moje blog-samoubojstvo.
'jedan po jedan.', rekla sam poslije.
i tako ce i biti, ako ikako uopce bude.
...........................
uzeti si za misiju brijati po blogu i traziti nekoga koga znam mi ne pada na pamet.
prepametna sam za to.
radi li to netko uopce?
oh, da, rade to ljudi.
cini li ih to glupima?
po mom misljenju, barem glupljima od mene.
a i to je sasvim dovoljno.
...........................
da nadjem blog nekoga tko mi je blizak, ili nekoga koga samo znam, ne bih ga citala.
znatizeljna sam do neke granice.
ali i jako korektna.
ok, ti pises ono kaj ne govoris na mjestu za koje mi nisi rekao da postoji, sto ce reci da nemam sta ja tu traziti.
zar ne?
zato sam popizdila neki dan.
i onda opet neki dan, ali kasnije od prvog nekog dana.
...........................
ovdje su moje misli izvadjene iz konteksta, koji je vrlo kompleksan.
onaj, tko mi sudi, na temelju necega sto je procitao na blogu nek si nadje pametnijeg posla.
jer me to jebe koliko je crno pod noktom (a odrezala sam ih skroz kratko tak da nema kaj bit crno ispod!).
...........................
ne trazim da komentirate, premda to cinite i to mi je jako drago (svi lazu kad kazu da im nije stalo do toga).
ne patim od teznje za popularnoscu.
iskljucila sam se s lista.
zelim samo pisati sto hocu, kada hocu i kako hocu.
te komentirati koga hocu, kada hocu i kako hocu (ipak, nisam bezobrazna, osim kad me nekaj bas jako razljuti, a to se jos nije dogodilo; jedino izbjegavam u potpunosti one koji pisu kao da nisu zavrsili osnovnu skolu - jeze mi se dlake duz kraljeznice od toga, da ga jebes).
...........................
koliko se toga ovdje moze sakriti?
jako malo, vidjeh onaj kasniji neki dan.
nije da se nesto trebalo skrivati, da se razumijemo.
samo ponekad brijes da radis nekaj kaj se drugih ljudi ne treba ticati, a onda se oni ipak dotaknu.
...........................
skuzih da se iz 'analize' da sloziti citav dijapazon zenskih imena.
brijem da cu kci tak nazvat ak cu je ikad imat.
i ak se tatica slozi.
a sina?
petar.
definitivno.
četvrtak, 03.11.2005.
nat anadr 'vouk ap. mejd kofi.' post
ustala sam rano.
skuhala sam kavu.
(ukoliko imate osjecaj da ste prevareni naslovom, zanemarite ga.
jer nije tocan. upravo preskacem dosadne stvari :))
od jutra me nesto boli u prsima.
pluca?
tocno izmedju cica.
vecerala sam rizu s umakom od pasirane rajcice (ja to zovem paradajz iz tetrapaka) s brdo cesnjaka.
jer sam se usrala da kaj me to boli.
pa kao, cesnjak sve lijeci i nasisam ja cesnjaka tranu.
mama je otisla na posao.
odlucila sam: 'popusit cu pljugu.'
smotah, ali pritom se i predomislih.:)
'prvo cu oprat kosu, pa cu onda pusit.'
i tak je nekak i bilo.
i onda stojim ja u sobi, ispred poluotvorenih (iz perspektive onog na balkonu :)) vrata za na balkon.
i pusim.
popusim oko pola pljuge, pocnem kasljat, digne mi se zeludac (ako imate slab zeludac, ne citajte dalje) i odem povratit.
i povratim cijelu veceru.
koju sam si sama napravila.
samo za sebe.
i vise nema.
jedino sad mogu jest sendvice i kekse.
a necu ni sendvic.
ni kekse.
jer sad vise nemrem kuhat.
to jest (tj.) ne da mi se.
jer sam nakon isporuke vecere kanalizaciji popusila i onu drugu polovicu.
zvao me najdrazi prijatelj.
taman dok sam vodu u wc-u pustala.
'kaj delas?'
'pusim.'
smije se
'ja idem van, pusit, cugat i onda gledat dodjelu nekih nagrada.' (on je rekao naziv tih nagrada, ali ja ga nisam zapamtila :()
'di ces gledat to?'
'kod ...' (ne znam kak drugacije zamijenit mjesto covjekova imena)
'aha.'
... (sad opet preskacem)
'vidimo se drugi tjedan.'
'bok.'
.......
moja draga baka kupila je od nekog frajera med i on joj je dao neki sampon koji je kao s medenim svojstvima :).
pa je bakica draga meni dala sampon.
sampon je za tanku i dugu kosu i na njemu pise velikim slovima 'iva'.
pa se valjda moze i kupiti negdje.
jer jako je fini.
i trazim tako ja na internetu nesto o tom samponu i dodjem na neku stranicu gdje vidim mail trgovine proizvoda te neke firme i napisem ja njima mail u kojem im pohvalim malocasspomenuti sampon te ih pitam mogu li ga negdje jos nabaviti.
u nekom od ducana.
znate one fore.
to je bilo prije par dana.
jos mi nista nisu odgovorili.
pa me zanima zna li itko od vas gdje se moze kupiti sampona za tanku i dugu kosu.
'iva' se zove.
ja sam, doduse pogledala samo tu u moj ulicni ducan.
koji je povrsine 30ak metara kvadratnih.
i nakrcan je.
prvo je bio mali ducan s kruhom, mlijekom, i onim nekim stvarima koje su satro nuznije od nekih drugih.
tamo, recimo, nikad nije bilo acetona.
odstranjivaca laka za nokte :)
sad ima acetona.
ima i bakalar zbog kojeg svaku stvar najprije posnjofam pa odajem dojam neke kompulzivne :)
ima i kuhinjske krpe.
i muskatni orascic vulgaris.
i trenirke za malu djecu.
tu ima hedensolders, pantenprove, nivea,i barem jedan onaj litarski.
najcesce od koprive. :)
dakle, pogledala sam dobro.
nema ga.
a po ducanima ne idem uopce tak da nemam pojma.
izgleda preobicno.
ali i vec vidjeno.
samo ne znas gdje.
isto ko s ljudima.
...
srijeda, 02.11.2005.
few months from now, a ja vec serem o tome
bit ce sljedeca godina!
je li ovo mozda prvi post u nizu najave nove godine?
mozda i jest.
to sada ne znamo.
sada je ovo nesto sasvim drugo.
sada je prvi jedanaesti - dva mjeseca prije prave nove godine.
i s novom godinom ima utoliko veze ukoliko se tada rezmira prosla.
a ja bih bas to.
rezmirala bih.
zasto?
pa, eto, doslo mi je.
a ovdje mogu sve sto hocu.
valjda.
dvijetisuceipetu docekali smo na tulumu kod frendicinog decka.
nekoliko meni najbliskijih ljudi i jos ih toliko ne toliko bliskih.
a kako ja nisam bas se provodila po novogodisnjim tulumima jer je bila neka druga prica prijasnjih godina, meni je taj tulum ostao kao najbolji ikada.
prvo zato sto je trajao 23 sata.
meni.
ali ja sam otisla malo ranije jer sam sljedeceg dana radila na onim nekim izborima i trebala sam ustati u 6 sati zbog toga.
nekima je, dakle, trajao i duze.
bila sam fantasticno raspolozena.
vjerojatno i malo horny.
pa sam nazvala jednog frajera.
a on mi kaze da se situacija promijenila (to je upravo bio citat!) i da on ima djevojku.
sto ce reci da je nasao djevojku u roku oko prije dva tjedna.
i sto ce reci da ja vise nemam prileznika.
ajme!
naravno, to nije istina.
imalasam jos nekoliko telefonskih brojeva, koje nisam izbrisala.
a ako postoje, znaci da vrijede.
nakon nekoliko dana javlja se u to vrijeme najzanimljiviji od preostalih prileznika (ne, nije ih bilo puno!).
a nekoliko dana nakon toga mi provedemo noc zajedno.
i bi nam fantasticno.
trebalo je proci dugo nakon njegove reakcije na moje zaljubljivanje u drugoga muskarca, da bi meni ona postala jasna.
zatim...
tu je mali.
mali s kojim je sve pocelo iz zajebancije.
dok se nismo posevili.
a onda smo se nastavili seviti jos neko vrijeme.
jer seks je bio fantastican.
nisam se nadala tome.
ali sam odrzavala zainteresiranost.
vidjela sam malog neki dan.
i kazem mu da ja bih rado da se vidimo i da neka me pozove na caj kad mu je zgodno.
pa mu je ispalo zgodno that very evening (zao mi je, ali to je zaista prvi izraz koji mi je pao na pamet :)).
i odem ja tamo.
i zapalimo mi pljugu.
ja nam skuham caj - meni zeleni, njemu breskva.
i tak pricamo malo bezveze.
on me ispituje o mom decku.
ja mu dajem poluodgovore.
sav je nekako suzdrzan prema meni.
jednom sam zapocela pricu o prirodi naseg prijateljstva, ali nije se potrudio sudjelovati, pa sam odustala.
jucer mi dolazi sms.
kaze da je uz caj i zajebanciju, on sa mnom navikao i na jos neke stvari i onda malo hvali moje ljubavnicke sposobnosti rjecnikom ne tako finim kao mojim.
i na kraju se jos ispricao rjecima 'sorry na izravnosti' :).
vracam mu sms
ja:
a)ne varam (npr. svog decka)
b)ne zavaravam (npr. tebe)
*odaberi jedan ili vise tocnih odgovora*
i da, ponekad te pozelim, ali to dalje od hira nikada nece otici.
tu se on dostojanstveno povlaci.
mislim da je malo povrijedjen cak.
ali ne bih se kladila.
u stvari ne poznajem ga bas izvan okvira (kreveta, op.a.).
znam samo da ga prati neka prica.
ali me price nikad nisu puno zanimale.
nadalje...
frajer iz ulice.
nikad prileznik, da se razumijemo.
zanimljivi frajer iz ulice.
kojem se jako ocito svidjam
question: ako izbrisem broj sa sim kartice, ostane li on u telefonskoj memoriji na koji nacin, a da ne pise u imeniku?
zanimljiv mi je susjed, uglavnom.
jako zanimljiv.
ali zanimljiviji mi nikad nece biti.
a zanimljiviji je pravi stupanj komparacije u ovoj prici.
'ima li jos?', pitate se.
naravno, ali ovo je rezime pa necemo ulaziti toliko u male price.
ustvari ispada da se moja ploca okrenula s dolaskom direktora.
direktor i ja smo mjesecima ajsikjuali prije nego sto smo se sreli.
a onda smo se sreli.
ja nikad nisam upoznala nikog poput njega.
fascinirao me.
on je prvi put upoznao djevojku poput mene.
bio je zainteresiran.
bas to je bio!
zainteresiran!
ja sam i danas njime odusevljena.
on me zavolio.
jednom mi je bilo tesko kad sam mislila da on mene nece voljeti.
ali me ipak zavolio.
tko me ne bi?
ne, ne pravim se vazna.
mislim da me vecina ipak ne bi.
zivciram ljude.
i oni zivciraju mene.
direktor je samotnjak.
ne zivcira me.
nimalo.
ja njega malo.
jako malo.
i vrlo rijetko.
:)
krenula sam negdje drugdje ipak.
sjecam se kako sam se iznenadila kad mi se direktor tako jako svidio u vrlo malo vremena.
i tocno se sjecam da sam pomislila kako ulazim u pravu monogamnu vezu (sto je novost jer monogamnost mi nekako nije isla).
te od tada lansiram odjebe na 100% prijedloga suprotnog spola, koji cak i insinuiraju seks.
a 90% od preostalih odjeba ide otprilike svima ostalima.
jesam li, kako mi je receno neki dan, se dovela u poziciju da me ljudi iscrpljuju te ih zamjenjujem komentarima na blogu?
ja to tako, u svakom slucaju, nikako ne bih rekla.
mislim da je moj smanjen interes za okolinu prije svega moja stvar.
ali je li to dobro?
i koliko li sam losa osoba ako me boli kita jer znam da nisam losa osoba?
utorak, 01.11.2005.
invazija vinskih musica
susjed od lani preradjuje svoje grozdje u vino u podrumu zgrade u kojoj zivim.
susjed ima vinograd negdje ne bregu, ali mu valjda fali klet.
buduci je fermentacija u poodmakloj fazi, nanjusile su to vinske musice.
prekjucer je jos bilo dobro.
ali jucer...!!!
katastrofa.
pokraj racunala mi se nalazi podlozak za casu (dobila sam ga kad sam popila nekoliko pelinkovaca proljetos), a najcesce je na njemu i casa.
jucer bi se u roku odmah utopilo nekoliko musica u soku, pa sam podlozak pocela koristiti kao poklopac.
nakon sto sam skuzila da cd nije svrsishodan jer ima rupu :).
...
upravo sam trazila podatak o tome koliko tocno zivi vinska musica (znam da je malo, ali malo je relativna pojam, pa se dvoumim izmedju 40 dana i 48 sati), i naletjela sam na clanak u kojem pise da su uplitanjem u genetiku uspjeli 'proizvesti' gay vinsku musicu.
...
ako netko zna koliko dugo zivi vinska musica, nek se pravi vazan svojim znanjem kao sto se i ja pravim svojem.
...
danas ih vise nema.
tata mi je rekao da im je prehladno, a da im je bilo dovoljno toplo tih nekoliko dana.
ali gdje su onda, ako nema dokaza da su mrtve, ako ih nema u stanu, ni u susjedovom podrumu, a niti vani?
