popisivala sam poljoprivredu u ljeto dvijetisuceitrece (ono jako vruce ljeto).
moje je podrucje bilo obici skoro pa svaku kucu iz obliznjeg sela.
i tako sam jedan dan uspela se na brdasce, buljeci u fotokopiranu kartu s ucrtanim parcelama (valjda iz katastra), u potrazi za odredjenim kucanstvom (te na brdu sam odgodila za zadnje jer sam mislila da ce zahladiti, ali nije).
nakon 'dobar dan dobar dan' i onog predstavljanja popracenog ljutim pogledom (svi misle odmah da ce morat nekaj platit!), najcesce bi me docelako pitanje 'a cija si ti, mala, ha?', pa je tako bilo i taj put.
djedica, sijed, podeblji, rumena lica i preobucen za temperaturu okoline pitao je isto pitanje.
a kako su moji baka i pokojni djed sad vec godinama zivjeli malo dalje, znala sam kako treba postupiti.
'pretpostavljam da bi mogli znat moje baku i dedu...'
'znam znam ja sigurno.'
'oni su vam ...'
ozarilo mu se rumeno lice.
'staraaaa...', to on zove svoju zenu, 'cujes?'
'kaj?'
'mala je od ... '
'kojeg ...?'
tu on objasnjava tko je moj djed zeni koja izlazi iz kuce i sjeda s nama za stol na terasici.
i pocinje buljiti u mene.
vadim bocicu vode iz torbe.
stari zakljucuje da je sigurno topla i zapovijeda zeni si da mi donese soka.
ona odlazi.
'znam ja tvog dedu, znas. tvoj deda bil je lugar nakon rata.' (deda je otisao bit partizan kad je navrsio 18 i vratio se iz rata i postao lugar, ocito.)
'nisam to znala. ja samo znam da je deda bio krivolovac.' (to znam jer ima one rogove od jelena kao suvenire. otkad je umro, baka ih je skinula sa zida stare kuce i spremila.)
smije mi se djedica.
'da,da... on je bil lugar i svaka ga je htela.', tu sad nabraja stanovnice svih brda u okolici te dodaje 'sve su za njim trcale.'
'a on je izabral moju baku.', zakljucujem ja.
'da, baka ti je bila lepotica sam takva.'
to znam, ima nekoliko starih, pozutjelih crno-bijelih fotografija: deda je visok, vitak, misicav i markantan tip, a baka je sitna, crnokosa ljepotica pokraj njega.
'tvoj deda...', i tu zapocinje prica o tome kako je moj deda bio frajer, a koja nije nuzna za nastavak ove price (dovoljno je samo da znate da je deda bio frajer).
...........................
baka pece janjetinu u svojoj kuhinji, a ja joj pravim drustvo.
'bako, jel se secas ti seke kak nije htela jest onu kozu?', zapocinjem ja.
'joj, da... a secas se ti uje kak joj je meketal?'
umiremo od smijeha.
dok smo bile male, baka je imala par koza i dva jarica.
jarici su se zvali djoko (po frajeru koji ubire tv-pretplatu, a kojeg je deda uvijek zajebavao) i jovanka (iz zajebancije).
deda ih je krstio.
seka i ja smo se s njima igrale dok nisu narasli dovoljno da smo ih se pocele bojati :).
a onda su ih priklali.
nakon nekoliko dana jela se koza (oliti jaretina).
moja seka je izjavila da ona nece jest djoku ni jovanku.
pa joj je baka rekla da imamo zeca za rucak (da, mi smo familija koja jede i medu i zeku i sl.).
i tako seka moja zvace svoj zalogajcic, a ujo s druge strane stola ispusti glasno 'me-e-e-e'.
ona dize pogled, a on se smije.
ona pusta vilicu nakon njegovog drugog meketa i ociju punih suza govori da nece vise.
'nije to koza, to je zec. jedi samo, zlato moje, pusti njega, samo te zeza...', izrafali baka samilosno.
seka uzima vilicu, stavlja komad u usta, zvace, a ujo opet zame-e-e-ekece.
seka ponovi radnju ispustanja vilice sa suzama u ocima.
baka ponavlja rafal i dodaje korenje ujaka.
on se smije (on je na dedu :)) i nastavlja jesti uz povremeno meketanje.
poslije je rekao da joj je samo htio dokazati da joj je fina koza.
ali nije uspio.
imamo tih nekih tema, kojih se s vremena na vrijeme dotaknemo bakica moja draga i ja.
prvu ste upravo procitali.
a druga je dedina podvala deckima u poduzecu.
deda je radio do penzije u jednoj drzavnoj firmi.
kopao je kanale i sl.
firmu je on uvijek zvao 'poduzece'.
kad god cujem 'poduzece', sjetim ga se.
kao i kad vidim one zvake koje su ambalazirane da izgledaju ko cigarete - to mi je deda kupovao dok sam bila mala i davao mi jednu na dan, kad bi se vratio iz poduzeca.
kad bih je pozvakala, on bi je nalijepio na zid na hrpu s drugima, gdje su cekale da baki procuri neka rajngla (na neki nacin ih je koristio da joj popravi rajngle, nemojte me pitat kak jer nemam blage veze).
njegovi kolege bili su decki iz zagreba.
gradski decki.
koje je on volio zajebavati jer su tak fini.
pricao im je kak doma ima svinje, koze, zeceve, kokosi, pure... i sta se vec sve tada imalo, a oni su rekli kak bi rado jeli zeca (jer zecetina je skupa, a jako fina).
a deda im je rekao kak oni nemaju pojma kaj je to zecetina i kak garant ne bi skuzili razliku izmedju mesa zeca i mesa macke.
a oni su rekli da neka ne prica gluposti.
onda je moj deda dosao kuci, uhvatio macku, odalamio je vanjskim dijelom dlana tamo gdje se odalame i zecevi (mislim da vratna kraljeznica ili tako nesto - uglavnom mjesto je vrat sa straznje strane glave) kad im dodje rok, oderao joj kozu, nasolio je, uzeo bakin protvan i ispekao je.
odnio je to deckima u poduzece, i ako je suditi po njegovim pricama, oni su hvalili zecetinu i pricali kak je steta kaj je tak skupa, a on je sjedio pokraj njih odbivsi jelo rijecima da on toga jede dosta, pa neka samo oni jedu kad to tak jako vole.
kad im je rekao sto su pojeli, morao je pobjeci iz poduzeca.
no, oni su mu oprostili.
priznali su da mu je fora mrak.
i da je deda frajer.