day after tomorrow

kad bih mogla birati, bez razmisljanja bih rekla teleporter.
jer strasno me jebu kilometri (kao sto sam vec vjerojatno spominjala).

druga stvar bila bi paralelni svemir. ili, jos radije, paralelni svemiri.
oduvijek sam previse osjecala za neke ljude.
najcesce one koji su tuzni zbog necega.
u paralelnim svemirima sve bih ih pokusala usreciti.

a treca bi bilo sponzorstvo.
naime, amy bi voljela jos malo studirati.
ovaj put matematiku.
pa ako ima nekoga tko ce mi davat placu ni za sto jos 5 godina, molim lijepo, mail adresa je sa strane tam malo nize.
hvala.

ako nista, moze suncokret. ili jorgovan. ili ciklama. ili djurdjica.

kada?
pa pise ti: prekosutra.

meni ce bit dvajstpet.

najvaznije od svega: molim ne koristiti one 'klasicne' cestitke, buduci neprestano radim na ocuvanju anonimnosti (a guza mi ne da mira pohvalit se na blogu).
takve ce, predostroznosti radi, biti obrisane metodom klikanja na 'obrisi'.
budite mastoviti.
ili nemojte to biti :).

o frajerima i obleki

iako je naslov u maniri rocka (ne 'n' rolla, nego rolla.. rolam i ja :)), inspiriran je necim drugim.
naime, gogs, koji se sada zove scar (da, link je isti!!!) je kupio kaput, nazvao ga kaputicem i o tome obavijestio one, koji su u zadnjih nekoliko dana posjetili njegov blog.
a moj ultradragi marvin, za kojeg nisam sigurna je li marvin jos uvijek, ili nije, ali to za sada nije ni vazno... on, dakle, marvin, ga je prozvao pederom i/ili gejpederom. (gejpeder je © drito!)

jer, ruku na srce, covjek fakat zna: koji frajer tepa svojim komadima odjece?! (nhf, gogs iliti scar)

ok, osim sto je meni marvin frajer i sto se k'o curica smijem svim njegovim forama i sto suosjecam kad mu nesto ne stima i tak (sad malo crvenim... ali istina je da ima tu na blogu tih trojica-cetvorica likova koji su mi strasno simpaticni i dragi na neki blesavi nacin, sto oni znaju jer im imam obicaj neki to ponoviti s vremena na vrijeme bez srama da cu ispasti blesava, jel da, decki ;))...(previse digresija!)

dakle, osim sto je marvin sjajan, potaknuo me misliti.
o frajerima.
i obleki.
iliti: o muskarcima i odjeci.

moja dosadasnja iskustva su razlicita.
pa je najbolje da vam ih ispricam.

...........................

prica prva

petak navecer.
park u mom gradu.
ja u starim trapericama sjedim na zidicu uz rjecicu.
frend pokraj mene stoji.
u jednoj ruci mu pljuga.
u drugoj kosulja.
a guzu mu pokrivaju 'bele cehla'.
'joj, sel bi se, al jos je rano za hodat okolo zamazan. sest cu posle.' i smije se.
'pa sedni se na kosulju.', savjetujem.
'necu na tomu tailoru sedit, jesi ti luda?' i gleda me ko da jesam.

tu mu je kosulju kupila mama.
kao i sve stvari koje nosi.
ok, ide on s njom u shopping, ali ona je ta koja bira i kupuje.
on samo klima glavom.
premda mislim da lagano gradi malo gejpederski stil (ne, ne tepa komadima odjece, ali mislim da se i bez toga moze izvesti zakljucak).
jednom sam ga pitala koji broj nosi.
a on je rekao da nema pojma i da pitam njegovu mamu.

dakle, njega jebe tom tejlor.
na kojem nemre sedit.

njemu kao njemu tom tejlor ne znaci puno.
on najvise voli svoje 10 godina stare majice na kojima pise 'pantera' ili 'iron maiden' ili 'psycho'.
(ova posljednja je i moj favorit :)).
no njegovoj mami smeta kad sedi vani na kosulji koju je ona platila pun kurac.
pa ne sedi.
dok se ne napije.
pa uredno dolazi doma zmazan.

...........................

prica druga

moj bivsi decko bio je nikad zaposlen tridesetogodisnjak.
tata mu je davao lovu za dop, a mama ga je oblacila.
i obuvala.
volio je redom: dizel, kikers, najki, cempijon, rasl atletik, doktor martens i levis.
kad god bih ja kupila hlace rekao bi mi da su mi preuske i da odem u dizel pogledat jer tam za cure moje gradje ima svega.
(napomenuti moram da su moje hlace kostale cca 200 kn, a tada su hlace u dizelu bile oko 700. a moram napomenuti jos i da mi moje nisu bile preuske jer na ovoj guzi nis nije preusko, ako me razumijete... a mogla bih jos reci i da ja nikad nisam dobivala djeparac, nego sam drzala tutorial sessione s glupim klincima, koji su mi redom isli na kurac, ali me nitko to nije pitao... sto ce rec da sam za moje hlace trebala raditi tocno 3,5 puta manje nego za one koje bi mi on preporucio.)

jednom mi je kupio u artu carape za nekih 90 kuna.
broj 43.
nije bilo manjih.
nema veze kaj ja nosim 36.
imam art carape.

...........................

prica treca

moj direktor ima nekoliko pari istih hlaca neke sive bezlicne boje, koje je kupio u merkatoneu za 120 kn po paru.
ima i nekoliko crnih majici iz konzuma koje je kupio za 17 kn po komadu.
'ne zelim brinut kaj cu obuc. ovak kad mi je sve isto, nemam problema.'

glavno da mu ne smeta moje sarenilo.
jer ja sam ona koja ce obuc nekoliko boja koje se 'kolju' po defaultu, ali ih nekak kombiniram da ne izgledam kao klaonica. (mislim, gejpederi i cure ce skuzit: imam plave cipele, pa carape s sirokim prugama u boji, pa hlace one trifrtaljne da se vide carape, pa remen u jednoj od boja na carapama, pa majicu u drugoj, pa jos jednu majicu prek toga u trecoj, pa torbu na kojoj je nekoliko boja koje su i na carapama - mislim, sve je to uskladjeno, kuzis)...
i da meni ne smeta njegovo sivilo.

...........................

prica cetvrta

koliko god direktor malo pazi na to kaj nosi (lijepo je gradjen, pa mu sve stoji), ima onih koji bas jako na to paze.
i nemam nis protiv toga.
dok god ne seru o tome.
jer koliko mi smetaju cure koje pricaju o glupostima.
jos mi samo malo vise smetaju frajeri kad pricaju o istom.

no, ovo je prica o jednom koji ne znanositi ono kaj nosi.

ima na faksu taj jedan lik, koji valjda brije da je ... fakat ne znam u stvari kaj bi on uopce mogo brijat...
e, taj lik fura uvijek (al UVIJEK) crne traperice, crnu majicu (ponekad s dugim ponekad s kratkim rukavima - ovisno o dobu godine; ponekad usukanu ponekad iskukanu iz hlaca - ovisno o nepoznatoj varijabli) i crni sako. onaj od odijela.
mislim, wtf?

ok, da je taj frajer ok, ne bi mene jebalo kaj on nosi.
al ovak mi je samo malo jace ljigav.
ima neki macji hod.
ko da je maneken.
a ima metar osamdeset maksimalno, i desetak kila previse.
i odvratan glas.
neki koji je naucen i u njegovoj je glavi mozda seksi.
mene prolaze trnci kad prica.
oni uzasa.
a on je od onih closetalkersa, kuzite.
premda mu ja ne dam da mi dodje onoliko blizu koliko bi to njemu pasalo.
i trepce previse.
i ponekad je nadut nekak u licu....

ok, priznajem, ja se tog frajera bojim.
jednom sam sanjala odvratan san u kojem me on pokusao silovati i od onda mi je najgore bice s kojim razgovaram i on nije najbolji primjer za pricu o frajerima i obleki, ali sad ne bum brisala.

...........................

prica peta

moja peta ne prica.
a tvoja?
ispricaj svoju petu pricu.

teletina s vrganjima

...je za rucak.

ne, necu pisat recept.
jer ga ne znam.
kad meni daju radit nedjeljni rucak, imaju jesti ono kaj ispadne.
a kak mirisi, ispast ce dobro.
osim ak zabrijem ovdje predugo :).

...........................

dala sam 11 ispita od pocetka godine (kalendarske, ne akademske).
taj sam opus ispita, doduse, namjeravala privesti kraju sljedece proljece, ali nekak je ovak ispalo.
malo me pozurivao direktor.
malo sam se pozurivala sama.
sad je ostao dio koji mogu slikovito i nadasve rjecito opisati sintagmom pickin dim.

a feeling?
pa ono...
jedino kaj je drugacije, je da nemam griznju savjesti ako cijeli dan sjedim pred racunalom i igram igrice ili surfam.
i nema u glavi (to sam negdje vec napisala!) onog glasica (koji nije nimalo milozvucan, osim kad mu sama dozvolim da bude takav) koji me podsjeca svakodnevno da moram uciti.
jer ne moram vise uciti.
dok jednom ne budem imala para za postdiplomski.
ali ni to nije isto.
zar ne?

...........................

dvije stvari koje ce mi od posljednjeg ispita 'ostati', a sad ci ih podijeliti sa svijetom jer se mnogo korisne:

1. tjestenina se treba pripremati 'al dente' zato sto duljim kuhanjem dolazi do potpune razgradnje skroba do glukoze,
koja tada ulazi u krv i povecava lucenje inzulina

2. starija populacija trebala bi izbjegavati konzumaciju tzv. integralnih proizvoda, jer oni sadrze vise fitata, koji se u
organizmu vezu s kalcijem i magnezijem, te mogu dovesti do ubrzane pojave osteoporoze i slicnih bolesti vezanih uz
pomanjkanje kalcija i magnezija

...........................

nastavak slijedi.
znate, ne bih htjela sjebat rucak.

kaze kristina 'big brother je nihilist.'
brankica pita 'sta ti je to?' onim nekim cudnim akcentom istovremeno s monikom koja pita 'otkud ti vadis te rijeci?'
'isla sam u srednju.', kaze kristina.
'pa isla sam i ja u srednju, a tu rijec nikad nisam cula.', kaze monika.
monika je frizerka.
a brankica krupje.
brankici cak ne treba ni srednja za radit svoj posao.
a ne treba ni moniki, ruku na srce.
danas se frizeri ionako samo kurce nekim tecajevima koje su satro zavrsili/polozili i uzimaju si za pravo nazvat salon institutom.
institut je rudjer boskovic.
ili za tumore.
ne za njegu kose, draga renata, ili kak ti je vec ime.
a kad dodjes u renatin institut, dobijes frizuru koju nosi kate moss, platis to 700 laganih kuna i nikoga tamo nije broga kaj ti bas ne stoji i kaj si je doma vise nikad neces sama moc tak slozit.

...........................

pothladjena sam.
mislim da je to stadij prije prehladjenosti.
pa sam se najela cesnjaka da se ne bih razboljela.
i legla gledat big brother.
boze, na sto sam spala.

tulum je u gradu.
'ne bum danas. zima mi je.'
ima i neka svirka.
'nisam imala namjeru ic van danas. al hvala. sutra mozda.'

i ovdje: sutra mozda...

sa zida jedne tvornice + vrlo vazna obavijest

VVO (vrlo vazna obavijest):

nema vise ispita *ponosnafaca*

na prvi pogled sam mrak

'dobro jutro.', rekoh ulazeci u prepunu cekaonicu medicine rada.
nitko ni rijeci.
ok.
odlazim do vrata na kojima su zalijepljeni papiri s obavijestima.
uzimam letak s informacijama u novoj ginekoloskoj ordinaciji (tamo sam si otvorila account jer moja me dosadasnja doktoresa zivcira svojom obvidnom nezainteresiranoscu).
citam obavijesti.
srednjoskolci koji moraju na lijecnicki pregled trebaju doci u pratlji roditelja.
oruzje 350 kn + 20 kn biljeg.
vozaci.
evo to je znaci pravo mjesto.
cijena ista kao za oruzje.
ponjeti osobnu (tako pise!).
sjedam na jedino slobodno mjesto tik uz vrata medicinske sestre i vadim teku.
citam.
zijevam.
(spavala sam samo oko tri sata. zasto te preglede rade ujutro?)
'tko je jos za vozacki?', pita za ujutro prejako nasminkana medicinska sestra.
ulazim.
sjedam.
'imate biljeg?'
'nemam. nisam znala koji trebam kupiti pa nisam kupila ni jedan nadajuci se da ih vi ovdje imate.'
'20 kuna vas molim onda. imam jedan. ali nemojte vani govorit da sam vam dala jer sam neke vec slala da idu kupit.'
'u redu.'
(poslije sam, sjedeci tik uz vrata, cula da istu recenicu ponavlja jednom dedi koji obavlja ponovni lijecnicki. ne kuzim; kaj dila s biljezima? stvarno svasta!)
ime.
prezime.
mjesto rodjenja.
datum rodjenja.
'skoro vam je rodjendan.', nisam sigurna jel pitanje ili konstatacija, ali svejedno nije njen problem.
'ocito.', odgovaram.
'koju kategoriju polazete?'
'b.'
'za auto?'
'da.'
'koliko ste visoki?'
'158 cm.'
'kila?'
'52.'
'pricekajte vani. doktorica ce vas zvati.'
cekala sam.
dugo.
mrzim cekati.
nije lagala - doktorica me pozvala.
'sjednite se najprije ovdje.'
sjednem pred uredjaj koji ce joj pomoci da procijeni vidim li dovoljno dobro.
'citajte.'
's lijeva na desno?', pitam je. sasvim nepotrebno, doduse.
'da. vodoravno. citajte!'
dva su reda znamenaka.
po cetiri u svakom redu.
prva je najkrupnija, a zadnja, naravno, najsitnija.
procitam oba bez problema i sama se sebi cudim.
'sad druga dva.', rece doktorica.
'koja druga dva?', pitam.
'ne vidite?'
'ne'
pomaknula je nesto i onemogucila mi gledanje desnim okom.
'citajte sad!'
gledam u krug.
vidim krug.
nejasnog ruba.
vidim crne mrlje na svijetloj podlozi.
znam da su znamenke.
ali ih ne vidim procitati.
'ne vidim.'
'ni jednu?'
'ne, niti jednu.'
'morate okulisti.'
'znate, ja sam bila kod...', prekinula me.
'ja moram imati crno na bijelo.', kaze, pruza mi karton na kojem je u vrhu napisala 'okulist' i pokazuje mi vrata.
odlazim okulisti.
pise da vozaci imaju prednost utorkom i cetvrtkom, zajedno s malom djecom i hitnim slucajevima, koji nemaju odredjene dane za svoju prednost.
'u cemu je problem?'
'poslala me doktorica jer ne vidim na lijevo oko.'
'sjednite.'
sjedam.
naslanjam bradu i celo na ono na kaj su mnogi prije mene naslanjali bradu i celo i malo mi je to fuj.
nesto mi bljeska u oku.
desnom.
pa lijevom.
ne trepcem.
mislim da sam dobra.
'sjednite sad ovdje.'
uredjaj pokraj.
naslanjam bradu.
opet mi je fuj.
vidim zelenu travu i na travi mali nakiceni bor.
fokusiran.
nefokusiran.
fokusiran.
trep.trep.
'opustite se.'
nefokusiran.
trep. trep.
'opustite se.'
stroj ispljune neki papiric formata racuna u konzumu ak kupis zvake i cigarete.
'sjednite ovdje.'
sjedam.
hvala bogu nema naslanjanja golih dijelova tijela na nekaj na kaj su drugi naslanjali gole dijelove tijela.
stavlja mi one naocale koje izgledaju kao sprava za mucenje.
i one su fuj.
'citajte!', govori mi nakon sto mi je onemogucio gledanje lijevim okom.
procitam sva slova.
doda novi slajd.
procitam sva bez bada.
sva sam si super.
stavi neko staklo mi pred desno oko.
'jel bolje ili losije?'
malo je mozda bolje, ali govorim da ne kuzim bas i da skine da vidim ponovno.
skida.
gledam.
stavlja natrag.
gledam.
'za nijansu je bolje, ali neznatno.'
nije prigovorio po cemu sam zakljucila da je neznatno.
onemogucuje mi gledanje desnim okom, a omogucuje lijevim.
'citajte!'
na zidu je onaj slajd sa sitnim slovima.
'ne vidim!'
vraca prvi slajd.
vidim procitati prvi red.
prvi red cine dva slova velicine moga dlana.
u sljedecem redu su tri.
i njih ne vidim.
pogadjam.
fulam.
'nije.', kaze on.
stavlja mi neko staklo pred lijevo oko.
'jel bolje?'
'ne bas.'
skida mi naocale koje izgledaju kao sprava za mucenje.
uzima nekaj kaj izgleda kao olovka.
i svijetli mi time u oko.
desno.
pa lijevo.
'znate, trebali bi si nabaviti naocale.'
'znam. imala sam ih, ali tesko mi je s njima jer mi ne pomazu vidjeti bolje.'
'ja vam to govorim jer bi to bilo dobro za vas.'
'razumijem.'
'napisat cemo da mozete voziti bez naocala.i dati vam 5 godina ogranicenje.'
'hvala.'
ne znam za kaj, ali hvala svejedno.
u sustini, to mi je bio i cilj valjda.
vec sam se bila usrala kad sam skuzila da nis ne vidim s tim defektnim okom.
vratila sam se k doktorici.
po putu sam celo i bradu obrisala vlaznom maramicom za skidanje sminke, koja je vec malo manje vlazna nego sto bi trebala biti, ali zadovoljava.
cekala sam.
mrzim cekati.
45 minuta nikog nije pozvala unutra.
pocela sam pizditi.
zatim je pozvala nekog tipa.
kad je on izlazio, ja sam pokucala i usla, ali sam odnakud cula 'ne ulaziti, molim!'.
pa sam izasla.
otisla sam van.
prosetala krug oko doma zdravlja.
i vratila se.
izasao je tip i rekao da je rekla udjem.
izmjerila mi je tlak.
'nizak vam je tlak.'
'jel? inace mi je tlak savrsen. moze bit zato kaj sam slabo spavala nocas.'
'moze bit.'
pitala me za bolesti koje sam imala.
epilepsiju sam presutjela.
'kad ste imali zadnju mjesecnicu?'
zakaj je to vazno?
'prije tri tjedna.'
'ciklus?'
'vrlo uredan.'
dignite majicu.
bas sam mogla i grudnjak obuci.
stetoskopom mi je ispipala prsa i ledja.
'pokazite mi noge do koljena.'
a mogla sam i noge obrijati.
'u redu.'
zatim rafal:
'alkohol?'
'samo kad je neka festa.'
'droge?'
'ni tada.'
'bolesti u familiji?'
'kakve?'
'tlak, srce, secer...?'
'nista.'
malo je tipkala to sve u racunalo i pisala nekaj po kartonu.
'studirate?'
'da.'
'sto?'
kazem joj.
'imate jos puno?'
'ne, evo preksutra imam zadnji ispit.'
'oh, cestitam. a zavrsna radnja?'
'radim upravo eksperimentalni dio. vjerujem da cu diplomirati negdje u 11 mjesecu.'
'krasno.'
pise jos nesto.
'evo, to je to.'
'a psihotest i psiholog?'
'ja sam procijenila da vam to ne treba. vidi se da ste iznimna i iznadprosjecna osoba.'
???
'oh, hvala lijepa. divota je sto se to vidi na prvi pogled.'
'ne biste vjerovali sto se sve vidi na prvi pogled.', zakljuci doktoresa.

napisala je da neka dodjem za 5/pet/ godina opet na kontrolu.
okulisti i na medicinu rada.

ja, iznimna i iznadprosjecna vec na prvi pogled, sam zadovoljna.
a sad bih stvarno trebala malo odspavati.

post reda radi ili post toka svijesti ili citaj samo zadnji odlomak i savjetuj

dakle, kao sto su neki (prvenstveno oni koji citaju komentare - ne, ne spocitavam nikome nista; i sama to rijetko radim na tudjim blogovima - a i oni koji imaju neko ekstra culo mozda) shvatili, od mog bludnog vikenda nije bilo ni b u stvarnom zivotu.
ovdje sam na dugacko i nasiroko pisala o njemu.
ali kurac...

kao sto rekoh, nekaj se spojebalo.
mrzim bolesti (ili bi tocnije bilo da kazem da ih se bojim).
mrzim cekati.
i mrzim kad mi se plan spojebe.

a plan je bio sasvim dobar.
i on je nazvao i rekao 'dodji'.
nakon par minuta je nazvao i rekao 'nemoj mi dolaziti.'.
naravno, rekao je i razlog.
i razlog je dobar (stvarno nije imalo smisla dolaziti).

a ja sam se rastuzila.
toliko da sam popusila ono kaj cuvam tu vec tjednima.
to je bila kao neka rezerva za crne dane.
a pa nije mogao biti crniji (ili crnji?).
dan, mislim.

...........................

u cetvrtak imam neki ispit.
...
naravno, ovo neki uopce nije istina.
tada imam zadnji ispit.

dakle, buduci u cetvrtak imam zadnji ispit, a u maniri pracenja protokola moga ucenja, ja sam jucer gledala tv, igrala se na kompjuteru i citala 'seks i grad' (i nije mi bas nesto!) do pol 3.
umjesto da ucim.
i umjesto da idem van.
i umjesto da bludim 64 km dalje.

mogla bih ispljuvati tv program.
slazu ga idioti (nadam se nitko od vas ni onih koje znate i volite!).

istaknula bih playboyev seksi film na rtl-u.
mislim, mene je sram.
nije me sram sto sam pogledala dio tog filma i malo se dirkala usput.
ali me sram sto takve filmove prikazuju.
i to mi je jedan od losijih osjecaja - ono, kad se sramim zbog necega cemu nisam uzrok, posljedica, krivac niti bilo kakav faktor oliti varijabla.

o bb sam napisala citav jedan post, tako da necu kontaminirati world wide web jos jednim osvrtom.
mogu samo rec da mi ona lezbaca/ne lezbaca (kaze zeko zna da jeni zbale) jedina ne ide na zivac.
a nju svi tracaju.

a onda sam igrala sudoku satima.
dok me oko nije zaboljelo.
(zaboli me desno kad dugo buljim u ekran)

...........................

hoce li mi na lijecnickom pregledu za vozacki (da, tek sad cu to obaviti) srati zato kaj ne vidim, a ne nosim naocale?
situacija je sljedeca:
lijevo oko mi je malo bolesno.
od rodjenja.
pa se pogorsalo s vremenom.
tako da sad ima dioptriju oko +9 ili malo vise.
desno ima +0,25 (tocno toliko).
ne vidim s lijevim nista osim svijetlo/tamno obrisa.
s desnim vjerojatno gledam buduci vidim sasvim dobro.
mnogo bolje od mojih -0,5 kratkovidnih frendica u svakom slucaju.
nemam naocale jer zbog nekih defekata u oku, trebam imati vidokrug suzen na 120°, a naocale s +9 staklima to ne mogu (jel ima uopce naocala s +9 staklima?).
pa mi stave +2,5 na lijevo oko uz suzen vidokrug i ja kurca ne vidim.
ok, lazem malo.
vidim mutno.
sto je lose.
jer ovako ne vidim ni mutno i na to sam navikla i s tim znam zivjeti.
a s naocalama ne znam.
jer kad pogledam pokraj stakla, vidim obrise necega cega nema kad gledam kroz staklo (zbog 120°).
i nemojte mi rec da ne gledam pokraj - nemrem si pomoc: oko mi pobjegne vidjet kaj ima valjda.
razumijete?
hocu li moci okulisti/ci tamo objasniti o cemu se radi ili ce me potjerati po naocale?
i jel mogu kupit one u dm-u pa izvadit stakla u tom slucaju? :)))

a imala sam plan (apdejtano!)

imala sam plan.
ustala bih.
popila kavu.
malo brijala po netu.
malo se igrala.
prsticima.
oprala bih ruke.
i kosu.
skinula bih lak za nokte.
prelakirala ih ponovno.
uzela bih teku i skriptu.
ugurala ih u uvijek premalu torbu.
uzicala nesto novaca od roditelja.
i otisla.
k direktoru.
na bludni vikend.
tamo bih bludjela.
cijeli vikend.
ili barem onoliko dugo koliko je od vikenda preostalo.
i malo bih ucila kad ne bih imala pametnijeg posla.
vratila bih se u ponedjeljak.
jer u utorak imam nekaj za obaviti.

ispalo je da sad moram cekati do poslije podne.
da mi on javi je l' se spojebalo ili nije.
pa da vidimo hocu li doci bluditi ili necu.

cekanje je jedna od najgorih stvari koje me mogu zadesiti (najgora je bolest).


...18:37...
tko ceka, doceka.
naceka se.
popizdi pritom.
ali doceka.



...19:53...
a ponekad se na kraju ipak sve spojebe :(

svrsavanje 'unutra' - what's the point?

izasla sam jucer s ekipom iz skole.
bilo je zabavno. :)

frendica s kojom sam sjedila 4 godine.
i pomagala joj rjesavati pismene iz svega osim povijesti - tu je ona pomagala meni.
i danas smo jako dobre.

frend, kojeg zovem svojim najdrazim prijateljem.

i jos jedan kojeg zovem svojim drugim najdrazim prijateljem.


u gradu ima ta jedna mala koja je rodila bebu, a da nije ni znala da je trudna.
ok, ne znam kaj da o tome mislim.
nikad je nisam dovoljno znala da bih mogla odgovorno tvrditi ovdje i sada da je glupa k'o noc ili nesto tome slicno.
ali svejedno joj trazim ispriku.
kak mozes ne znat da si trudan, jebemu?!
kad sam ja zatrudnjela, odmah sam znala o cemu se radi.
nisam cak kupila ni test za otkrivanje trudnoce.
jednostavno sam znala.
jer jednostavno znas, jebemu!
ona, kazu, nije imala pojma.
...
nikako ne razumijem, ali o tome se ovdje ne radi.

radi se o sljedecem:
potaknuti tracem, koji se nemilice u roku odmah prosirio gradom (mali grad - losa zvucna izolacija), zacesmo raspravljati.
pa se pricalo o abortusu, naravno.
uvijek se prica o abortusu u takvim nekim pricama.
opet sam odgovorno izjavila da bih pobacila da zatrudnim.
mozda malo i preodgovorno jer ipak ne dajem informaciju o svom abortusu na sva zvona (osim ovdje, ali to nije nimalo isto. valjda.).
frendica ne bi nikad.
ne bi mogla, kaze.
ja, za razliku od nje, u ovom slucaju savjesti uopce nemam (je li savjest ili savijest? - sad odjednom vise nisam sigurna).
nimalo me ne muce brige nikakvoga intenziteta o tome.
osjecam se glupo jer sam poslije saznala da doktori propisuju ekvivalent morning after pill-u.
ali za to je ionako bilo prekasno.
nego...
decki ni sami nisu sigurni kaj o tome misle.
skuzila sam da izmedju ostalog misle da postoji velika vjerojatnost da se nesto sjebe u tijeku cijelog procesa vadjenja fetusa iz maternice.
tu sam im iluziju morala razbiti.
pa nismo u sedamdesetima!

a onda je onaj drazi mi izjavio da bi, u slucaju da je jako zaljubljen i da mu nevjerojatan uzitak pricinja svrsavanje unutar djevojcina tijela, svakako bio za to da se dijete rodi.
ok, neka se dijete rodi,
ali, micek, ja ne kuzim kaj si mi upravo rekao!

dakle, tebi je uzitak svrsavati 'unutra' (to je bio njegov tocan izraz, ali sam ga maloprije izmijenila jer sam tako bas htjela!) kada si zaljubljen?
pa da.

nisam dalje davila, ali mi nije jasno ni sada.
mozda frajeri to drugacije dozivljavaju.
pogotovo oni koji su se nauzivali vadjenja sekundu prije kraja.

priznajem funkcionalnu ulogu samoga cina - oplodnju jajne stanice - u slucaju kad se par trudi dobiti dijete.

meni, opet, to nema nikakvo znacenje.
to svrsavanje 'unutra'.
pijem pilule vec godinama tako da nije praznik kad netko moze svrsiti unutra.
pa sam valjda navikla.
ali ne sjecam se da mi je ikada bio neopisivi gust kad bi frajer ispustio svoje sjeme u moju vaginu.

ruku na srce, mnogo je prakticnije bilo gdje drugdje, nego tamo.
jer od tamo kapa.
neko vrijeme.
i onda zaprljas plahtu.
cak i nakon pisanja i pranja, nastavlja kapati.
mozda sam sitnicava kad mi smetaju prljave plahte (ionako nisam ja ta koja ih pere, pa ne znam koji me kurac smeta sad!).
no postoji i slucaj kada je seks izveden u inacici 'na brzaka'.
svi znamo kaj to znaci.
e sad, postoji 'na brzaka' jer smo jako napaljeni pa cemo 'na brzaka'.
a postoji i 'na brzaka' jer se meni jako zuri pa cemo samo 'na brzaka'.
on 'na brzaka' svrsi u mene.
ja se operem i oblacim.
vidim da nemam dnevnih ulozaka.
a u ducan vise ne stignem.
potiho psujuci oblacim gacice.
probam jel curi sta iz mene.
izgleda kao da ne curi.
izlazim van.
prvo sjedanje nakon izlaska iz stana tjera me da si obecam da nece vise svrsiti u mene kad mi se zuri.
gacice su mi vlazne.
i onda mi se konstantno piski.

istina je da nemam problema nikakvih (ali nikakvih) sa sjemenom na bilo kojem dijelu moga tijela, osim na kosi.
kosa je duga, kovrcava i smedja i sjeme se na njoj istice k'o golublje govno.
gdje god zelis, mili.
tako mu kazem svaki put.
svrsit cu u tebe.
moze.
u usta cu ti.
moze.
po cicama.
moze.
po trbuhu.
po ledjima.
po licu.
moze.
moze.
moze.

do dijela 'u guzu cu ti', jos nismo stigli.
ali nekako vec sad imam feeling da mi se ne bude svidjelo (sve otkako sam negdje procitala da ejkulat ima ucinak neobicno slican onom laksativa).

vise me raznjezi kad ga vidim kako zatvorenih ociju, crvena lica, rascupane kose, s jednom rukom na kiti lezeci duboko dise pokusavajuci povratiti dah na staro.
tada uvijek u sebi kazem 'volim te. jako te volim.'

preporucila bih vam pricu, ako mi dozvolite.
nalazi se samo klik daleko.
a dobra je.

kako se stedi papir?

imate kvadrat sa stranicom duljine x.
on ima dijagonalu duljine x*2^1/2..
zakrenete dijagonalu za 45° tako da bude okomita na stranicu.
sada paralelno povucete stranice i dobijete pravokutnik sa stranicama duljine x i x*2^1/2..

pratite?
ako ne, ne trebate citat dalje.

taj pravokutnik mora imati jedinicnu povrsinu (P=1 m2).
dakle, stranice mu moraju biti jednake 2^-0,25 i 2^0,25.
to je A0.

presavinete li sada taj pravokutnik tako da kraca stranica legne na suprotnu kracu stranicu, dobijete novi pravokutnik.
njegove stranice sada iznose 2^0,25/2 i 2^-0,25.
to je A1.

presavinete li sada taj pravokutnik tako da kraca stranica legne na suprotnu kracu stranicu, dobijete novi pravokutnik.
njegove stranice sada iznose 2^-0,25/2 i 2^0,25/2.
to je A2.


presavinete li sada taj pravokutnik tako da kraca stranica legne na suprotnu kracu stranicu, dobijete novi pravokutnik.
njegove stranice sada iznose 2^0,25/4 i 2^-0,25/2 .
to je A3.

presavinete li sada taj pravokutnik tako da kraca stranica legne na suprotnu kracu stranicu, dobijete novi pravokutnik.
njegove stranice sada iznose 2^-0,25/4 i 2^0,25/4.
to je A4.

...........................

sama sam bila fascinirana otkrivenim mi.
jer nisam pojma imala da je tako jednostavno.

slobodno se spontano divite.


...........................

big brother 2 = smece ^2

kao sto sve stvari (osim 'aliena'), kad dobiju broj veci od 1 iza naslova, postanu smece, tako i jedno povece smece, postaje jos vecim smecem, dobivanjem brojke 2 iza naslova.
da.

u nedostatku pametnijih stvari za raditi (popodne smo se sevili, pa smo bili u sumi, pa sam spremila veceru, oprala sudje i krenula cistiti mu stan, ali alergican je na mene u blizini svojih papira pa mi je strogo zabranio da ista vise diram), gledali smo emisiju kojoj naziv pise u naslovu.

mnogo pametno sam nakon polovice predstavljenih kandidata zakljucila da su ovaj put odabrali maloobrazovane.
nakon druge polovice predstavljenih kandidata skuzila sam da sam pol sata prije imala potpuno pravo kad sam rekla 'e, pa nema studenata uopce!!!'.
ok, ona s ogromnim cicama, koju su prvu predstavili, studira neki kurac od managementa (s naglaskom na kurac), ali to je sve.
ili ima jos netko tko studira neki kurac slican proslom, ali to je onda stvarno sve.
dakle, odabrali su srednjestrucnospremne kandidate.
zakaj?
mislim da su im one cure od prosli put malo isle na zivce s pricama.
s onim silnim pricama.
to valjda ljudi nisu htjeli gledat.
pa su sad odabrali one koji nece silno pricat o smislu zivota, svemira i svega ostalog (posebice zivota u izolaciji), nego nekoliko frizerki i propalih pekara koji su se htjeli zenit sa 17.
cure su vec nasle univerzalnu temu: ekstenzije za kosu (to je ono kaj si stavis pa ti je kosa kao dugacka - severina to fura i sve one slicne njoj) i tko ima vece cice i tko ima manje kilograma.
vec vidim kak cu pobozno pratit svaki dan da vidim jel su bolje ekstenzije od plave sa siskama ili od plave s malo drukcijim siskama.
naime, sve te zene jako su mi slicne (osim bibe, koja je dobrovoljna vatrogasiteljica). ona je stara i nema decka jer ju niti jedan nece.
nadalje, obrazovani (necu rec pametni, ali da, bas sam to mislila) ljudi mogu se dogovorit.
glupi se tesko mogu dogovorit (ne, ne ide 'ljudi smo, dogovorit cemo se', nego 'pametni smo, dogovorit cemo se').
pa vjerujem da ce biti mnogo svadja i spletki i da ce netko sevit nekoga, a netko ce se onda srdit, pa ce nekog izbacit jer se fizicki obracunava...
ajme, ko sapunica ce ovo bit.
ionak se vec svi skoro znaju.
cigo, naime, zna da je netko tamo... ah, ne! to je bila sala. :)

da ne bi ispalo da pljujem po svemu, moram rec da mi je rom (jer cigo je kao ruzno) najsimpaticniji i da se nadam da ce on dobit pare i onda ih podijelit sa svojim romima (cigicima koji su ga tamo dosli grlit).

e, i onaj s dredovima mi je simpatican. skroz.

a ona u crvenoj haljini je lezbaca, jel da?

o seksu, lizanju, pusenju, analnom seksu i mojoj guzi

stavovi o seksu i seksualno povezanim aktivnostima u ranoj tinejdjerskoj dobi u moje vrijeme (kazem 'u moje vrijeme', premda nije to tako davno bilo, ali sudeci po obvidnom, danas su stvari malo drugacije) daju se svesti pod nazivnik 'fuj! ja to ne bih nikad!!!'.

sto ce reci da sam kao cetrnaestogodisnjakinja bila zestoka protivnica bilateralnog oralnog seksa, analnog seksa, seksa uopce i svega sto se dogadjalo down there.
lizanje? fuj!!
pusenje? fuj!!!
u guzu? fuj! fuj! fuj!!! nikad i nikada!


desetak godina poslije...

istina, neki ljudi tesko mijenjaju svoje stavove, pa je tako moja prijateljica meni prije dvije godine rekla da nikad nije pusila svom decku s kojim je tada bila vec godinu dana.
'pa jel on tebe polizao?', pitala sam je zeleci joj pokazati da ako njemu nije fuj, onda ne treba biti ni njoj blesavo misleci da cu je prosvijetliti.
'je. jednom.', rekla mi je.
nisam mogla vjerovati.

dakle, postojao je jednom barem jedan zaljubljeni mladi par kojem se seksualni zivot svodio na penetraciju u (cek da izbrojim: je'n, dva, tri, cetri, pet) pet poza (mislim da nisu bili dovoljno mastoviti za nastaviti niz) po principu penisom u vaginu.

katafuckingstrofa, ne mislite li?

nakon nekog vremena, doduse, nekako je rekla da 'je', ali to je bilo sve. mislim da joj nije bilo previse ugodno.
a pricati o tome joj nije bilo nimalo ugodno.
za stanje stvari ja bih from my point of view okrivila njenu majku i 'divan' odgoj, ali mene se ne pita pa sutim k'o zalivena.
a i ako zena uziva u seksu u (cek da izbrojim: je'n, dva, tri, cetri, pet) pet poza, tko sam ja da joj objasnjavam da tu ima so much more, zar ne?

...........................

polizati sam se dala jednog ljeta.
kao sesnaestogodisnjakinja.
na visokom krevetu s tamno crvenom pamucnom posteljinom.
od jednog francuza, kojeg se sjetim s njeznoscu, kad god ga se sjetim.
svrsila sam.
on je mumljao nesto na francuskom.
onda me poljubio.

...........................

pokusavam se sjetiti kome sam pusila i kada prvi put i vidim da mi ne ide.
hm...
kad li je to bilo?
svakako nakon tog ljeta kad sam imala sesnajst...
jebote, uzas, ne mogu se sjetiti!
oh, boze, ne tjeraj me da pravim popis 'rijesenih' frajera jer ne bu dobro ispalo!
ne, evo, znam.
(odahne ona s olaksanjem)
bivsi decko.
nije volio pusenje.
najprije mi je bilo drago zbog toga jer nikad to nisam radila.
a onda je stupila na snagu famozna pauza s pijenjem pilula pa smo se zadovoljavali na druge nacine (jer se ja panicno bojim nezeljene trudnoce, a njemu prekinuti snosaj nikad nije bas isao).
njemu je analni seks bio odvratniji nego meni (hvala bogu!).
pa sam propusila.
svrsio mi je po licu.
slilo mi se njegovo sjeme po kosi.
(ne, nije bio k'o u 'svi su ludi za mary', ali je bilo smijesno!)
svidjelo mu se, ali nije nikad inzistirao na tome.
pa nisam ni ja.

najvise sam voljela pusiti onom malom susjedu.
valjda zato sto je on neizmjerno uzivao u tome.
premda to njegovo uzivanje ima veze s time koliko mu je imponiralo moje drustvo samo po sebi.
jer sam ja (ona koju bi svi njegovi prijatelji rado okrenuli) njemu pusila.

...........................

sad na red, reci cete napokon, dolazi guza.
moja guza.




inatakanta do prije neki dan.

jedan tip mi je svojski pokusao ugurat tamo svoju kitu jednom prije nekoliko godina.
taj incident doveo je do prekida naseg ljubavnickog odnosa.
'rekla sam ti da me to jako boli.', rekla sam mu mirno.
'ok, onda necu.', rekao je pomirljivo.
sevio me zguza i samo ga je izvadio, namjestio pred moj analni otvor i bjesomucno se zabio.
sve se to dogodilo jako brzo.
odmaknula sam se.
nije ga gurnuo u mene ni malo.
ali je boljelo ko sam vrag.
'na taj nacin prije ces slomit kitu! idem ja sad.', rekla sam, otisla u kupaonicu, oprala se i izasla van.

mislim, on ce gurat svoju debelu (fakat je bila debela) kitu u moj djevicanski supak?!
koji supak! (doslovno i preneseno znacenje primjenjivo je na prethodnu recenicu1)

ali svejedno sam nekako htjela vidjeti what the fuck is all that about, kad se prica o analnom seksu.
ne, ne tako.
polako.
da ne boli.
strpljivo.
a strpljenje je ono kaj frajerima fali kad su guze u pitanju.
frajerima da, ali direktoru ne, molit cu.

'gurni mi prst u guzu!', znala sam reci nekima dok bi jezikom me sluzili.
i bilo bi ok.
ali samo kad bi meni to pasalo.

'sad gurni dva prsta!', rekla sam direktoru prije nekoliko tjedana.
'ma daj! ne idu dva!'
'kak ne idu? kak mislis onda kitu stavit unutra? hajde, gurni dva.'

i tako, malo pomalo, ja sam dobila dva.
prsta, mislim.
u guzu.
pa smo neko vrijeme radili na tome.

a onda smo na more ponijeli baby ulje.

'mili, hoces guze?'
'das mi guze?'
'aha...'
'moram te namazati.'
'i sebe, sreco.'

okrenula sam mu se u 'severinu frajer sevi u dupe' pozu.
on se namjestio u 'frajer sevi severinu u dupe' pozu.
stavio je vrh svoje kite u mene, a ja sam umirala od smijeha.
'sere mi se, sorry.', rekla sam mu.
'e jebes ga. mozda neki drugi put.'.
otisao se oprati da bismo nastavili gdje smo stali prije 'dam ti guze' spike.

donijeli smo baby ulje doma.

u subotu me sevio zguza i samo odjednom rekao 'sad bih te u guzu!'.
'hajde! idi po ulje.'
ja sam namazala svoj anus, a on svoju kitu.
legla sam na trbuh, stavila jastuk ispod istog i cekala...
opkoracio me, namjestio se na ulaz, a ja sam se gurnula.
'ah...'
'boli te?'
'ne znam... mislim da ne.'
i nije.
samo je bilo cudno.
'ah...'
'sere ti se???'
opet sam se smijala.
'ne, ok je. gurni ga jos malo.'
gurnuo je glavicu.
'aaa... boli malo.'
izvadio ga je.
'vrati se, mislim da ce proci.'
vratio se.
'sad bih ga najradije gurnuo jako.'
'znam.'
'ali necu.'
'znam.'
'jel ti ugodno?'
tu sam se zamislila.
'cuj, nije najugodniji osjecaj na svijetu, ali nije ni tako lose kako sam mislila da bi moglo biti.'
diplomatski odgovor dala je amy s glavicom direktorove kite u svojoj guzi.
'gurni jos malo.'
gurnuo je jos malo.
misici su mi se stisli.
'sere mi se!', rekla sam.
izvadio je svoju glavicu iz moje guze i krenuo u kupaonicu.