'dobro jutro.', rekoh ulazeci u prepunu cekaonicu medicine rada.
nitko ni rijeci.
ok.
odlazim do vrata na kojima su zalijepljeni papiri s obavijestima.
uzimam letak s informacijama u novoj ginekoloskoj ordinaciji (tamo sam si otvorila account jer moja me dosadasnja doktoresa zivcira svojom obvidnom nezainteresiranoscu).
citam obavijesti.
srednjoskolci koji moraju na lijecnicki pregled trebaju doci u pratlji roditelja.
oruzje 350 kn + 20 kn biljeg.
vozaci.
evo to je znaci pravo mjesto.
cijena ista kao za oruzje.
ponjeti osobnu (tako pise!).
sjedam na jedino slobodno mjesto tik uz vrata medicinske sestre i vadim teku.
citam.
zijevam.
(spavala sam samo oko tri sata. zasto te preglede rade ujutro?)
'tko je jos za vozacki?', pita za ujutro prejako nasminkana medicinska sestra.
ulazim.
sjedam.
'imate biljeg?'
'nemam. nisam znala koji trebam kupiti pa nisam kupila ni jedan nadajuci se da ih vi ovdje imate.'
'20 kuna vas molim onda. imam jedan. ali nemojte vani govorit da sam vam dala jer sam neke vec slala da idu kupit.'
'u redu.'
(poslije sam, sjedeci tik uz vrata, cula da istu recenicu ponavlja jednom dedi koji obavlja ponovni lijecnicki. ne kuzim; kaj dila s biljezima? stvarno svasta!)
ime.
prezime.
mjesto rodjenja.
datum rodjenja.
'skoro vam je rodjendan.', nisam sigurna jel pitanje ili konstatacija, ali svejedno nije njen problem.
'ocito.', odgovaram.
'koju kategoriju polazete?'
'b.'
'za auto?'
'da.'
'koliko ste visoki?'
'158 cm.'
'kila?'
'52.'
'pricekajte vani. doktorica ce vas zvati.'
cekala sam.
dugo.
mrzim cekati.
nije lagala - doktorica me pozvala.
'sjednite se najprije ovdje.'
sjednem pred uredjaj koji ce joj pomoci da procijeni vidim li dovoljno dobro.
'citajte.'
's lijeva na desno?', pitam je. sasvim nepotrebno, doduse.
'da. vodoravno. citajte!'
dva su reda znamenaka.
po cetiri u svakom redu.
prva je najkrupnija, a zadnja, naravno, najsitnija.
procitam oba bez problema i sama se sebi cudim.
'sad druga dva.', rece doktorica.
'koja druga dva?', pitam.
'ne vidite?'
'ne'
pomaknula je nesto i onemogucila mi gledanje desnim okom.
'citajte sad!'
gledam u krug.
vidim krug.
nejasnog ruba.
vidim crne mrlje na svijetloj podlozi.
znam da su znamenke.
ali ih ne vidim procitati.
'ne vidim.'
'ni jednu?'
'ne, niti jednu.'
'morate okulisti.'
'znate, ja sam bila kod...', prekinula me.
'ja moram imati crno na bijelo.', kaze, pruza mi karton na kojem je u vrhu napisala 'okulist' i pokazuje mi vrata.
odlazim okulisti.
pise da vozaci imaju prednost utorkom i cetvrtkom, zajedno s malom djecom i hitnim slucajevima, koji nemaju odredjene dane za svoju prednost.
'u cemu je problem?'
'poslala me doktorica jer ne vidim na lijevo oko.'
'sjednite.'
sjedam.
naslanjam bradu i celo na ono na kaj su mnogi prije mene naslanjali bradu i celo i malo mi je to fuj.
nesto mi bljeska u oku.
desnom.
pa lijevom.
ne trepcem.
mislim da sam dobra.
'sjednite sad ovdje.'
uredjaj pokraj.
naslanjam bradu.
opet mi je fuj.
vidim zelenu travu i na travi mali nakiceni bor.
fokusiran.
nefokusiran.
fokusiran.
trep.trep.
'opustite se.'
nefokusiran.
trep. trep.
'opustite se.'
stroj ispljune neki papiric formata racuna u konzumu ak kupis zvake i cigarete.
'sjednite ovdje.'
sjedam.
hvala bogu nema naslanjanja golih dijelova tijela na nekaj na kaj su drugi naslanjali gole dijelove tijela.
stavlja mi one naocale koje izgledaju kao sprava za mucenje.
i one su fuj.
'citajte!', govori mi nakon sto mi je onemogucio gledanje lijevim okom.
procitam sva slova.
doda novi slajd.
procitam sva bez bada.
sva sam si super.
stavi neko staklo mi pred desno oko.
'jel bolje ili losije?'
malo je mozda bolje, ali govorim da ne kuzim bas i da skine da vidim ponovno.
skida.
gledam.
stavlja natrag.
gledam.
'za nijansu je bolje, ali neznatno.'
nije prigovorio po cemu sam zakljucila da je neznatno.
onemogucuje mi gledanje desnim okom, a omogucuje lijevim.
'citajte!'
na zidu je onaj slajd sa sitnim slovima.
'ne vidim!'
vraca prvi slajd.
vidim procitati prvi red.
prvi red cine dva slova velicine moga dlana.
u sljedecem redu su tri.
i njih ne vidim.
pogadjam.
fulam.
'nije.', kaze on.
stavlja mi neko staklo pred lijevo oko.
'jel bolje?'
'ne bas.'
skida mi naocale koje izgledaju kao sprava za mucenje.
uzima nekaj kaj izgleda kao olovka.
i svijetli mi time u oko.
desno.
pa lijevo.
'znate, trebali bi si nabaviti naocale.'
'znam. imala sam ih, ali tesko mi je s njima jer mi ne pomazu vidjeti bolje.'
'ja vam to govorim jer bi to bilo dobro za vas.'
'razumijem.'
'napisat cemo da mozete voziti bez naocala.i dati vam 5 godina ogranicenje.'
'hvala.'
ne znam za kaj, ali hvala svejedno.
u sustini, to mi je bio i cilj valjda.
vec sam se bila usrala kad sam skuzila da nis ne vidim s tim defektnim okom.
vratila sam se k doktorici.
po putu sam celo i bradu obrisala vlaznom maramicom za skidanje sminke, koja je vec malo manje vlazna nego sto bi trebala biti, ali zadovoljava.
cekala sam.
mrzim cekati.
45 minuta nikog nije pozvala unutra.
pocela sam pizditi.
zatim je pozvala nekog tipa.
kad je on izlazio, ja sam pokucala i usla, ali sam odnakud cula 'ne ulaziti, molim!'.
pa sam izasla.
otisla sam van.
prosetala krug oko doma zdravlja.
i vratila se.
izasao je tip i rekao da je rekla udjem.
izmjerila mi je tlak.
'nizak vam je tlak.'
'jel? inace mi je tlak savrsen. moze bit zato kaj sam slabo spavala nocas.'
'moze bit.'
pitala me za bolesti koje sam imala.
epilepsiju sam presutjela.
'kad ste imali zadnju mjesecnicu?'
zakaj je to vazno?
'prije tri tjedna.'
'ciklus?'
'vrlo uredan.'
dignite majicu.
bas sam mogla i grudnjak obuci.
stetoskopom mi je ispipala prsa i ledja.
'pokazite mi noge do koljena.'
a mogla sam i noge obrijati.
'u redu.'
zatim rafal:
'alkohol?'
'samo kad je neka festa.'
'droge?'
'ni tada.'
'bolesti u familiji?'
'kakve?'
'tlak, srce, secer...?'
'nista.'
malo je tipkala to sve u racunalo i pisala nekaj po kartonu.
'studirate?'
'da.'
'sto?'
kazem joj.
'imate jos puno?'
'ne, evo preksutra imam zadnji ispit.'
'oh, cestitam. a zavrsna radnja?'
'radim upravo eksperimentalni dio. vjerujem da cu diplomirati negdje u 11 mjesecu.'
'krasno.'
pise jos nesto.
'evo, to je to.'
'a psihotest i psiholog?'
'ja sam procijenila da vam to ne treba. vidi se da ste iznimna i iznadprosjecna osoba.'
???
'oh, hvala lijepa. divota je sto se to vidi na prvi pogled.'
'ne biste vjerovali sto se sve vidi na prvi pogled.', zakljuci doktoresa.
napisala je da neka dodjem za 5/pet/ godina opet na kontrolu.
okulisti i na medicinu rada.
ja, iznimna i iznadprosjecna vec na prvi pogled, sam zadovoljna.
a sad bih stvarno trebala malo odspavati.
Post je objavljen 20.09.2005. u 13:14 sati.