...too late to find the way....

Htjela bi da mogu jedan dan...ma samo jedan dan živit u uvjerenju da me voli...
Htjela bi da se sva moja maštanja mogu ostavrit jedan dan...
Htjela bi da se svi moji snovi o njemu ostvare jedan dan...
Htjela bi da mogu razgovarati s njim jedan dan o nama...
Htjela bi da mogu provesti jedan dan s njim..ja i on...
Htjela bi da me jedan dan zagrli...da se osječam sigurno...
Htjela bi da mogu razmišljati pozitivno...biti sretna i zadovoljna...
Htjela bi vjerovati u to sve... možda i u nas...
Htjela bi da taj dan dođe... a vjerojatno nikad neće...
Htjela bi a uistinu nemogu...



... APDEJT....

Dakle moja draga prijateljica Lada je meni ostavila komentar koji je naravno uži od cjelog mog -ne-emo-posta..zahvaljujem...a sada dakle ide njena verzija ovog mojeg napisanog pa si tako možete usporediti dvije verzije viđenja događaja...dakle khm.. Ladine riječi:

Hoću da možeš ne smo jedan dan...ne samo jedan dan živit u uvjerenju da te voli...
Hoću da se sva tvoja maštanja mogu ostavrit ne samo jedan dan...
Hoću da se svi tvoji snovi o njemu ostvare ne samo jedan dan...
Hoću da možeš razgovarati s njim jedan dan o vama...
Hoću da možeš provesti ne samo jedan dan s njim...ti i on...
Hoću da te ne samo jedan dan zagrli...da se osječaš sigurno...
Hoću da možeš razmišljati pozitivno...biti sretna i zadovoljna...
Hoću vjerovati u to sve... možda i u vas...
Hoću da taj dan dođe... a vjerojatno hoće uskoro...
Hoću a i ustinu možeš...

je al ja ju ipak

Trebala bi biti sretna... a nisam... i to me ždere...
Nakon ljeta, savršenog mora, Irske i svega, pomislila sam da sada znam uživat i veselit se malim stvarima... Možda ipak.. ne...možda je to sve bilo trenutno... navala i izljevi sreće..
Ne znam kaj da mislim, kaj da radim i kaj oču... zbunjena sam...
Sve je još uvijek na istom..ako ne i gore... umjesto da sam sretna ja polako padam u deprsiju...

... tell me you love me,
come back to haunt me,
oh when I rush to the start
runnin’ in circles,
chasin’ our tails,
comin’ back as we are

nobody said it was easy
no one ever said it would be this hard
aww take me back to the start ...


Fakat ne znam koji mi je vrag... Evo frend mi upravo pokušava pomoć..kaže da moram saznat na čem sam ak ne želim bit povrijeđena... ah..neznam želim li saznat...jer znam da ću bit povrijeđena...
Ovaj post više nema smisla...

Zapalila sam dvije svijeće... ugasila sva svijetla..pustila coldplay... legla na krevet i buljila i svijeće... --> nije dobro...

Shvatila sam da mi se postove u zadnje vrijeme svode jedino i samo na ljubav... e pa dosta mi je toga pa ćete zato danas imat jedan obični post...

Zahladilo je.. Hodajući jučer od tramvajske stanice do doma, nos mi je promrzo... došla sam doma a on crven ko paradajz.. i čovjek bi reko da će mi sad bit toplo i da će se nos odcrvenit... al niš od tog... nos i dalje ko paradajz... i bio je crven jedno pol sata...onda se odmrzo..
Poslje sam izašla van s frendicom... I opet smo se smrzle... al smo se napričale i ubile u hrani... zaslužile smo to nakon napornog tjedna.. U školi doslovno ubijaju..shvatila sam da nemam vremena za prijatelje... Sorry ljudi!!!! Puno vas volim..
I eto približava se zima... ne volim zimu...zimogrozna sam... ali nekako ovih dana sam sretna.. Jutros sam se probudila sretna... pogledala kroz prozor a vani bljak vrijeme..ja ipak sretna... uredila se i spremila i otišla do grada... sama sa sobom... i mp3-jem... kupila šminku i neke kreme koje su mi trebale... i opet sam bila hepi... uzela kavu za van i vratila se doma... naprosto sam uživala u današnjem jutru...



Možda ova zima neće biti kao sve druge... možda će me veseliti snijeg i grudanje kao dok sam bila mala...možda ću se smijati crvenim nosevima... možda ću navečer uživati u toplom čaju od kamilice u nekom kafiću sa svojim prijateljima za koje ću naći vremena... možda me neće trebati grijati čaj već će tu biti netko drugi... možda će one tople vestice koje obožavam sakriti višak mojih kilograma... možda ću uživati u ovoj zimi kao u nijednoj dosad... no ipak to je samo možda...

Sretna sam... Da ljudi moji sretna sam!!

Imam tako jebeno dobre frendove, tako dobru ekipu u školi, evo čak sam počela dobivat bolje ocjene od 3. dobro je... I zaljubljena sam... al nikad se nisam baš tako osjećala...neznam zaš... vjerojatno nikad nećemo bit zajedno nit niš jer me on smatra frendicom...al ja sam sretna.. pitam se ipak, oćemo li bit zajedno možda? Oćemo bit ko parovi u našoj školi? Ima jedan par...naprave dva koraka, pa zabriju, pa opet hodaju dva koraka i opet... presmješno...al okej je to... lijepo je bit zaljubljen... Pitam se oće li me on ikad zagrlit i držat dugo uz sebe da se uz njega osjećam sigurno? Hoće li? Mislim već sad kad sam s njim se osjećam sigurno, kak bi bilo da smo zajedno..wee... visok je... napokon..uvijek sam padala na niske dečke... ne mislim da je visina bitna, sam eto, lijepo je bit zaljubljen u visokog dečka... visok je 180... sjećam se još tamo prije dvije godine, sam bila užasno tužna jer su svi dečki bili niži od mene...a ja nisam baš visoka...165 sam...sad nemam takvih problema... ha ha... al nebitno... uglavnom veselim se sutra školi... SRETNA SAM...



Jučer je bio Petrin ročkas.. Išli na kavu i neki totalno zbunjeni konobar..strašno, zamjenio je kave curama..al oprošteno mu je jer je slučajno zgodan.. poslje u kino..gledali Vrag nosi Pradu...jebeno, baš sam se razveselila... skakutah poslje uokolo.. i dođemo u wc i Lada diskretno (moš si mislit) zamjeti kako ja imam dobro dupe u ovim trapericama... da da... i onda su cure započele s oponašanjem mene kad pričam o sebi pa je tako cijeli wc prepun ljudi / žena uspio čut priču o iskompleksiranoj djevojci... strašno... a ja crkavam jer su me tako dobro skinule, sve u riječ...i za kraj se Lada zadere ženi da bi ona prošla..a fakat se derala... i žena joj veli da nije gluha..i tak, uglavnom ispale smo ko one razmažene kokoši koje neznaju za niš osim mršavosti i šminke...užas... na kraju smo se uputile Petri doma... I ja sam onda morala ubrzo otić te sam na odlasku srušila petri pizzu...bravo ja...

Eto, osjećajte se pozdravljeno..

Ovaj post je inspiriran frendovima... Ona i On... Zapravo nebi došlo do tog da ja nisam išla tražit inspiraciju al da...sad ću ja krenut sa filozofiranjem...

Dakle, Ona je moja prijateljica...točnije prijateljica od prijateljice koja je sada i moja prijateljica..i to jako dobra prijateljica... On je njen prijatelj koji je sada i moj prijatelj... Oni su prijatelji jedno..hm..cjeli život brijem... cijeli život i još par sati... Došli su do razdoblja kad se nešto promjenilo...
Ona je počela osjećat nešto više od prijateljstva... On to nije znao... Smatrao ju je frendicom... Ona nije htjela riskirat prijateljstvo... iako to više nije bilo prijateljstvo... On je bio kreten.. Ona je pokušavala nešto...pokazat mu na neki način da joj se sviđa... On to nije kužio...Hm kaj smo drugo očekivali? On je ipak samo dečko... Ona je bila ljuta i povrijeđena... On još uvijek nije shvaćao... Završilo je... Nisu se više vidjeli...

A onda je došo supermen... I sa željom da ih opet spoji iz razloga što je želio sreću njima i smatrao je da bi bili divan par... Supermen je onda išo pričat s Njim... I On je prizno da je bio glup... Požalio...Milijun puta se želio ispričati... Nije imo priliku.. Još..Ko zna možda ju dobije? Supermen je razgovaro i s Njom... Ženom koja lomi srca... Ona je nesigurna.... Nema povjerenja... Supermen shvaća ali ipak misli da bi oni mogli uspjeti... Njegove misli su Oni su stvoreni jedno za drugo... Supermen nikad ne griješi...



Ok dosta Supermena, Nje i Njega..Ono kaj sam ja htjela reč ovim postom je da nekad ljudi donesu krive odluke iz straha... Jer se boje bit povrijeđeni, izdani il bilo šta... Strah... Što je strah uopće? Bojimo se onog što neznamo..u što nismo upućeni... samo kao primjer, bojimo se mraka jer ne vidimo..nismo u mogućnosti razabrati ono šta se događa u mraku... Moje osobno mišljenje oko veza i povrjeđenosti je da treba iskoristit prilike koje ti se pružaju... Iskoristit ih najbolje šta možemo... A poslje kad je gotovo, žalit i prožalit..sve se zaboravlja nakon nekog vremena... Ovo ne pričam bez veze... Proživjela sam slično... Bila sam zaljubljena... završilo je..boljelo je...ma čak sam i žalila.. ali prošlo je s vremenom..preboljeno je... I zašto onda ne uživat dok možeš? A na kraju ipak iz svake pogreške nešto i naučiš...mislim da to i je bit svega...


P.S. Svi koji znaju o kom se radi..Ko su Ona, On i Supermen molim vas da ne spominjete njihova imena radi njihove privatnosti... Ipak to su mi prijatelji.. A vas dvoje, ispričavam se ako sam ovim postom jedno od vas povrijedila, ako nisam smjela ovo napisat ili ako sam nešto krivo napisala... cilj mi je bio nekima otvorit oči... Oboje mi puno značite i samo vam želim sve najbolje...

Jučer smo išli Ivi... Ja i još par frendica..Ivini starci na moru..prespavale smo... bilo je jebeno... U školi sam skoro doživila slom..svaki predmet su nas ispitivali..prošla sam super, niko me nije niš pito... Predzadnji sat na matematici --> jebeno... Pitao me da mu objasnim neki zadatak i došo je do mene..bili smo udaljeni svega nekoliko centimetara... objasnim mu i krene on meni objašnjavat neki drugi... Približi mi se još malo... ne znam dal da gledam njega il zadatak koji mi pokušava objasnit... na kraju skužim zadatak a i nagledam se njega... poslje škole neš bezveze razgovaramo ja i cure kad skužim ja on se stvori iza mene...a taman sam išla objašnjavat frendici neš o njemu... Mi u tramvaj..I nabacimo neku spiku..ono jebeno... I baš me razveselio..i uljepšo mi dan... i dođem doma...I sjebem sve...

_____________________________________________________

neću u detalje... i danas sam razmišljala i razgovarala s bratićem... I shvatila sam da je bolje da smo prvo frendovi (makar to nikad nećemo bit) jer jebiga, kad prekinemo, nećemo se podnosit vjerojatno i biće napetost u razredu...ne želim to... a tak i tak mislim da me on doživljava sam ko frendicu tak i tak... sve u svemu vrijeme će pokazati svoje... a ja se nadam da će u pon sve bit u redu i da me neće ignorirat...
pozdravljam

Za početak evo, pozdravljam vas...
Potaknuta Lenninim komentarom odlučila sam napisat post..cjelovit post... dugačak i možda pomalo dosadan al ak vam se neda čitat nemojte..jednostavno..

Dakle... Ostatak vikenda je prošo super..U subotu se našle ja i -popularno-zvane-kurve (curke iz osnovne -->dobra stara vremena) Pošto nekima ljubavni život saka, a i ja sam došla do nekih zaključaka o kojima će bit malo dole, odlučili smo se zapit... Ja nisam pila pošto sam morala ić vadit krv u bolnicu...dobro, priznajem pila sam, al ne puno..pa se niš nije vidjelo na krvnoj slici a onda sam napravila nešto što nikad nisam... Starci su mi digli tlak taj dan na 250 i kad smo izašle, bez greške sam otišla do kioska i kupila kutiju pljuga...nikad to nisam napravila.. uvijek bi to bilo, pokoja cigareta s frendovima..ovaj put je očito puklo nešto u meni..ipak, nisam postala pušač il nešto tako da, sara, lenna nemojte se brinut... sve

Tjedan je započeo jako lijepo čim sam vidjela njega... svaku večer se dopisujemo prek msn-a... zaljubljena sam totalno...čak mi sve frendice govore da imam bljeskove u očima kad pričam o njemu.. svaki put nađemo neku temu..i sve je super..al uvijek malo fali da se posvađamo, neželimo to i svaki put pokušavamo to izbjeć al ja navodno uvijek definiram stvari... mislim da se njega pita on nikad niš nebi definiro... Neke stvari imaju definiciju kaj ne???? Unatoč svemu tome, na kraju se sve lijepo završi i onda odem pajkit misleći o njemu...pa ga sanjam i onda se probudim misleći na njega...

Ipak, postoji problem za koji mislim da sam u pravu..naime ja mislim da on mene shvaća samo kao frendicu iz razreda..istina je da on meni uputi onaj sweet smješak i da me zeza i da je preslatki kad razgovaramo, ali promatram ga i mislim da je tako i s drugih par cura iz razreda... Opet nemrem reć da on ne kuži kako ja padam na njega jer je vrlo očito iz mojih rečenica upućenih njemu... al kad on počne neš pričat ja ga nemrem skužit..ne znam šta on misli... saznat ću jednom...

Potaknuta prošlim postom napisala sam pjesmu... ak vam se ne sviđa, nemojte komentirat molim vas...

Kad bi samo znao

Taj njegov pogled
I prekrasne zelene oči
O kojima maštam
Po danu i po noći..

Kad bi samo znao...

Tako padam na
Osmjeh njegov
I sve što kaže u šali
A nije da se hvali..

Kad bi samo znao...

Htjela bi ga poljubiti,
Snažno zagrliti,
Dugo držati
I nikad ne puštati..

Kad bi on to znao...


e da, kad bi znao...bilo bi drukčije u svakom slučaju...


A škola eh...dakle ocjena gotovo da i nemam...a ako imam nisu baš blistave...nemam nijednu peticu zasad..al to me ne jebe previše..znala sam u kakvu školu se upisujem pa...nije bed... ekipa? grupiramo se totalno...al kao razred u učionici funkcioniramo svaršeno..čak sam stekla dojam da sam draga ljudima..možda sam u krivu...

Mislim da je ovo puno i previše, pa molim lenu da bude zadovoljna jer je ovo bilo sam za tebe...

Pozdravljeni budite!