Trebala bi biti sretna... a nisam... i to me ždere...
Nakon ljeta, savršenog mora, Irske i svega, pomislila sam da sada znam uživat i veselit se malim stvarima... Možda ipak.. ne...možda je to sve bilo trenutno... navala i izljevi sreće..
Ne znam kaj da mislim, kaj da radim i kaj oču... zbunjena sam...
Sve je još uvijek na istom..ako ne i gore... umjesto da sam sretna ja polako padam u deprsiju...
... tell me you love me,
come back to haunt me,
oh when I rush to the start
runnin’ in circles,
chasin’ our tails,
comin’ back as we are
nobody said it was easy
no one ever said it would be this hard
aww take me back to the start ...
Fakat ne znam koji mi je vrag... Evo frend mi upravo pokušava pomoć..kaže da moram saznat na čem sam ak ne želim bit povrijeđena... ah..neznam želim li saznat...jer znam da ću bit povrijeđena...
Ovaj post više nema smisla...
Zapalila sam dvije svijeće... ugasila sva svijetla..pustila coldplay... legla na krevet i buljila i svijeće... --> nije dobro...
Post je objavljen 26.10.2006. u 21:40 sati.