...too late to find the way....

Upravo tako.... Idem ja lijepo sutra na sjever... Hladit se i maknut od ovih vrućina.... ah...baš se veselim a vi ćete se skuhavat...he he.... dobro, neću bit zlobna.... Daklem daklem idem ja u Dublin.... S naj frendicom Emom... Joj uživat ću dva tjedna bez staraca i prodika... uh... Malo mi je žao zato kaj svoje -popularno-zvane-kurve- neću vidit do osmog mjeseca jer buju sve na moru...a odo i ja na more odma kad dođem iz Irske... Danas sam cijelo prijepodne provela u gradu s curama... A na kraju smo se izgrlile i ispozdravljale... Ah... Volim ih puuno puuno puuno.... MRZIM RASTANKE!!!! MRZIM RASTANKE!!!! A to i je neki rastanak na dva mjeseca... buu.... I eto.... Čujemo se kad se čujemo... Čitamo se kad se čitamo... Pišem kad mi se hoće.. --> I evo vam par fotkica Dublina... baš su mi simpatične... VELKI POZDRAVČEK SVIMA!







i za kraj mala romantična sličica...

Hm...volim ovu pjesmu..stvarno ju volim....pa odlučih ovdje ju copy / paste-at samo za vas...i one malo tužnije...pusa svima...

Pain

I don't feel the way I've ever felt
I know
Going to smile and not get worried
I try but it shows

Anyone can make what I have built
And better now
Anyone can find the same white pills
It takes my pain away

[Chorus]
It's a lie; A kiss with open eyes
And she's not breathing back
Anything but bother me
(It takes my pain away)
Nevermind, these are hurried times
I can't let it bother me

I never thought I'd walk away from you
I did.
But it's a false sense of accomplishment
Everytime I quit

Anyone can see my every flaw
It isn't hard
Anyone can say they're above this all
It takes my pain away!

[Chorus]

I can't let it bother me.
It takes my pain away!.....

kad te boli, a ne znaš zašto...
dobro, ti znaš,
ali ne znaju drugi...
i ideš korak po korak unaprijed,
a svaki put se vratiš natrag...
i niko te ne može shvatit
jer samo ti to proživljavaš,
ti sam...
pitaš se odkud ti snaga za ić dalje...
ne znaš, ali ju imaš.
živiš u uvjerenju da će bit bolje,
a u dubini duše znaš da neće...
nisi baš tolko glup...
svi su kao tu za tebe,
a ti znaš sa nisu
jer je to tvoj problem i sam si u tome...
i naravno da se bojiš...
imaš puno strahova..
s razlogom..
al niko te niš ne pita (čak ni oni koji bi trebali)...
moraš se pomirit sa svime...s činjenicama...
jer one su stvarne.


P.S. ovaj post nema veze s vezom, al meni je bitan jer meni puno znače napisane riječi...
I nisam u depri da nebi bilo nekih zabuna....

...a to znači propast.... osigurana smrt....
hm...u ovom trenutku se osjećam skroz ok...ma zapravo super sam ovih dana...nekak high fly ...bijah sa kurvama kod Lafe ...bilo je khm... ovako : mislim da je to dobar prikaz...bile smo pet dana živjele kod nje.... život sa sobom donosi i obveze..kao šrto je pranje suđa, kuhanje, slaganje kreveta, postavljanje stola, dizanje ujutro po fini topli friški kruh....ah...sve smo mi to lijepoi zbavile i bilo je zakon...Lafo, evo još jedna zahvala miceku.... HVALA ŽENO!!! VOLIM TE!!!
No evo pametnog dijela ovog posta... pa razmišljala sam i sjetila se svojih najvećih razočaranja u životu...žalosno, u nepunih 15 godina ja iam onak milijon razočaranja...većih il manjih.... doesn't matter.... Zašto? zašto se uopće vezati za ljude kad znaš da će te jednog dana povrijediti i razočarati... željet ćeš jedno, a dobit drugo...nadat ćeš se nećem, a dobit ono suprotno.... svi planovi imat će nesretan kraj....smatrat ćeš nekog frendom, a on će te izdat.... i koji kurac se onda vezat za ljude??? nikad to neću naučit....nikad neću naučit da neki ljudi ne zaslužuju da im vjerujemo.... shvatila sam da te uvijek, naglašavam uvijek razočaraju oni do kojih ti je najviše stalo...zakaj? zato kaj se baš za njih najviše vežemo i od njih najviše očekujemo... dobro je kad u tim trenucima imaš ljude oko sebe koji te voli i kojima je fakat stalo do tebe... hm...pitam se koliko je takvih u mom životu? jer znam da pola ljudi koji meni nešto znače, oni mene ziher ne doživljavaju ni pol posto....al nemrem si pomoć... U 11.-om mjesecu sam bila skroz down..onak depra totalna... 2 čovjeka me razočaraju, jedan za kojeg sam mislila da mi je frend, a on je sve sjebo, a drugi je sjebo moju frendicu tolko da to nisam očekivala od njega... Onda mi se nakupio bijes na jednu dugogodišnju frendicu...znate ono, s vremenom vam dopizdi.... Zatim je jedna frendica povrijedila jednu od mojih naj frendica ... I na kraju, naj frendica mi se ispiše s plivanja...živi na drugom kraju grada i viđale smo se na plivanju tri put tjedno, a sad? I bila sam doslovno dead... A onda sam shvatila da imam dvoje, troje ljudi u svojoj najbližoj blizini, kojima je bilo stalo do mene...nekima je još uvijek, nekima nije, no to je opet nova priča....Ti ljudi su me izvukli kad mi je bilo najteže i kad me niko, pa čak ni starci nisu kužili...hvala svima makar neki to ne zaslužuju...I da nije bilo njih ja bi psihički iznutra bila u šest puta gorem stanju... I zato ljudi, cijenite ono šta imate, posebno frendove i dečke/cure, sve one koje volite i za koje znate da vole vas, jer bez njih bi naš život bio samo let bez krila što god to značilo...

Mogu li riječima opisat svoju sreću? Mislim da ne... Koji se osjećaji bude u vama kada vidite neku osobu do koje vam je jako stalo i koja vam se davno urezala u srce, a niste ju vidjeli godinama? Hm... Meni nešto neopisivo lijepo.. Radost prvenstveno. Pa eto tako, jučer sam se vidjela s, nećete vjerovati, bivšim dečkom moje sestrične! Znam, ludo zvuči. Fora je i u tome da ona živi u Italiji dugi niz godina. Kako je sve počelo ne znam. Upoznala nas je s njim prije kojih 10 godina. Odmah mi se svidio. Bio je jako simpatičan i dobar prema meni. Ponašao se kao da sam mu sestra, najbliži rod.. A nismo bili ništa. Vodio me u raznorazne shoppinge, na pizzu, na sladoled...svugdje... Vidjeli bi se dva put godišnje, ali to me nije zaustavilo da ga zavolim. A onda jedan dan.. BUM! Prekinuli su. Nakon dugogodišnje veze i planova oko vjenčanja... Prevarila ga je.. Zamrzila sam vlastitu sestričnu. Bilo je to prije 2 godine. Sada sam se pomirila s tim i mislim da je ovako puno bolje te da je tako trebalo biti.. Više ju ne mrzim iako me to dosta uzdrmalo... Znala sam da njega više neću viđati jer mi nije rod a i živi u drugom gradu. Plakala sam. Često to radim, ali ne zato što sam plačljiva nego preemocionalna. I u te dvije godine čula sam mnogo toga o njemu ali nikako da ga vidim... Čula sam da se jako promijenio.. Željela sam ga vidjeti... Pričati s njim.. Pa upoznali smo se kad mi je bilo 5 godina. A opet, iz mog malog mozga javljao se razum koji je govorio da je to nemoguće jer ostati u kontaktu sa bivšim od sestrične??!! Da baš...Moram naglasiti da u ove dvije godine moje nade nisu potonule...I eto, vidjela sam ga. Prvo što sam napravila kad sam ga vidjela? Izjurila sam iz auta i ništa me nije moglo zaustaviti, pa čak ni drugi auti. Potrčala prema njemu i snažno ga zagrlila.. I nisam ga puštala..Mogu reć da smo vrlo povezani unatoč svemu...Fizički se promijenio.. Iz želje za promjenom života ili radi boli koju je proživio? Nisam sigurna... Znam jedno, bolje izgleda sada... A cura? Našao je novu curu i planiraju se oženiti... Sa sigurnošću znam da ćemo se još viđati i da ćemo ostati u kontaktu što god se dogodilo.. Bio on u drugom gradu, državi ili kontinentu, on će uvijek biti duboko ukopan u mom srcu...
Što vi mislite? Možemo li ostati u kontaktu s ljudima u pomalo neobičnim situacijama, unatoč našoj želji i volji i osjećajima prema tim osobama?

da da, ovo očekivani je bitno naglasiti...
eh šta da pišem? jednostavno nemam nekih tema...
bolesna sam..... šmrc...
zaštopan mi nos + kaj mi curi... i glas mi je u komi....i kašljucam...
maaaaaamaaaaaaaa!!!!!!!!!
i nemrem van... e ovaj smajlić mi je baš simpa...
i tata me nije pustio na trening, a tak sam htjela ić...jer bi vidla frendicu koju nisam vidla neko vrijeme....i sad sam tužna...
bilo je svega ovih dana...neda mi se pisat....
tam u četvrtak bila sa ....anđeo s greškom.... (neda mi se deklinirat to) & s malom vješticom & s anjom u Zvuku....super su cure...nemam nikakvih primjedbi...a najviše su me začudili njihovi pozitivni komentari.... hvaja cure...
u subotu tulum kod maje...jako lijepo je bilo...brijem da sam se proslavila pljeskanjem....
U nedjelju išla u kino sa Sarom gledat nemoguću misiju 3..dugo traje, alje ok...žal mi ej bilo kaj nije došla Lena. eh...
u utorak sam išla s dope sick girl u grad...bilo mi je lijepo osim kaj su mi čizme promočile...glupe čizme...
i? neznam, ovaj post totalno nema smisla...katastrofa...najgori post u životu.... nemorate ga čitat uostalom....mah...
ajde pozdraveki: OVAKO HM... pozdravljam moju Ladicu, onda naše zajedničke novopečene frendice (znat će one), zatim svoje curke s kojima sam do jučer svaku večer bila vani, a sad sam se razbolila pa ih neču vidjeti....i kog još? hm...martu i tihanu...i neznam kog bi još...to je to...e da i moju Saru i Lenu i Soulful koja se ubija od učenja...to je to...pusica...